Copa America konačno je počela! Najstarije reprezentativno nogometno natjecanje na svijetu, starije čak i od Svjetskog prvenstva, zaplovilo je u svoje 44. izdanje. I na otvaranju, domaćin Čile ipak nije zakazao mdash; kao domaćin i jedan od favorita za osvajanje natjecanja nisu imali lak zadatak protiv Ekvadora, no stigli su do sva 3 boda.
Igrati kao domaćin na otvaranju prvenstva nikad nije lako, no Čile je utakmicu otvorio uraganski te su već do 15. minute preko Alexisa Saacute;ncheza iValdivie imali nekoliko dobrih prilika, sve dok s druge strane nije priprijetio Montero koji je dobro protegao Brava. Nakon toga, Čile je nastavio gospodariti na terenu uz prepoznatljivu igru na kojoj insistira njihov izbornik Jorge Sampaoli mdash; brza tranzicija, kratki dupli pasevi i okomiti napadi. Ipak, njegov kolega na klupi Ekvadora, naturalizirani BolivijacGustavo Quinteros koji je na klubu Ekvadora sjeo ove godine nakon što je uspješno vodio ekvadorski Emelec, postavio je dupli blok ispred vratara Domingueza koji je odoljevao sve do 67. minute. Tada je sudac Pitana dosudio nešto što bi se moglo nazvati “mekan penal”, kada je inače odličan napadač Ekvadora MillerBolantilde;os potegao za dres najboljeg igrača susreta Artura Vidala koji je sam i zabio za veliko slavlje Čileanaca na tribinama. Ekvador se nije predao i malo su izašli iz bloka i kontri na koje su su koncentrirali (iako im je cijelo vrijeme nedostojao “zadnji pas”) te su imali čak i prečku pri 1mdash;0 za Čile. Istu je glavom pogodio Ener Valencia, no to je uglavnom bilo sve od Ekvadoraca. Izmjena koja je podigla Čile bila je ona između Vargasa i Beausejoura, a upravo je Vargas 4 minute prije kraja zabio za 2mdash;0. Ipak da sve ne bude blistavo za Čile pobrinuo seFernaacute;ndez koji je uspio dobiti drugi žuti pred sam kraj utakmice (iako je u igru ušao tek u 68. minuti), no slavlje domaćina ipak je moglo početi.
Sažetak Čile mdash; Ekvador:
Večeras, također u 1.30, igraju Bolivija i Meksiko, koje smo predstavili još jučer, pa se okrenimo grupi B, koja s natjecanjem kreće sutra.
Argentina
Argentina je svjetski viceprvak i druga najtrofejnija momčad u povijesti Cope (14 titula nasuprot Urugvajevih 15) traži svoj prvi naslov nakon 1993. godine, čime želi završiti drugi najduži niz u povijesti bez velikog trofeja. Bez imalo dvojbe, Argentina stiže na turnir kao jedan od prvih favorita, s nevjerojatnim rosterom i kvalitetom koja je posebno dojmljiva u vrhu napada. Messi, Tevez, Aguero ili Higuain mogu svakom zabiti, pa možda i nije pretjerano čudno zašto je bivši izbornik Sabella postavio igru u tradicionalnoj “7 + 3” formuli, sa 7 defenzivno orijentiranih igrača rigidnim u kretnjama i 3 ekstra klase koje su prisiljene stvarati višak protiv višestruko brojnijeg suparnika. Njegov nasljednik na klupi, Gerardo Tata Martino, dosad je pokazao mrvicu veću dozu fleksibilnosti pa nije nerijetko vidjeti Pastorea ili Di Mariu u veznom redu kao kohezivni faktor, nekad u 4 2 3 1, nekad u 4 3 3 sustavu. Ipak, baš je ovaj bivši strateg Barcelone došao na zao glas na prošloj Copi. Iako je Paragvaj vodio do finala mdash; nisu zabili nijedan gol u nokaut fazi. S jedne strane nevjerojatan talent i mogućnosti, s druge strane oprezan strateg i tvrda, asadom inficirana krv koja ne preza pred grubljim i estetski zakržljalim nogometom da dođe do cilja. Sve ispod polufinala, a samim time i borbe za naslov smatralo bi se velikim neuspjehom i podbačajem, bez obzira na faktor umora i fakta da nosioci igre dolaze u Čile nakon iscrpljujuće sezone (kao uostalom, i ostalim top reprezentacijama).
Urugvaj
Idući u grupi je aktualni prvak i allmdash;time lider u naslovima, najljući argentinski rival Urugvaj. Vodi ih iu dalje veliki Oscar Tabarez, a igrači poput Godiuna, Suareza, Stuvanija i Cavanija garant su velikog kapaciteta. Možemo ih očekivati u rigidnom sustavu Riosom i Lodeirom kao”duplim šesticama” što dosta govori o mentalitetu ekipe mdash; lopta i igrač pored njih dvojice teško prolaze, što nažalost uključuje i fazu kada Urugvaj napada, pa eksploatiranje eventualne visoke linije suparnika i duge lopte na Cavanija koji će ju zadržati tamo gdje je najveća koncentracija kvalitete. Prekidi i čvrsti defenzivan blok s mnogo igrača s lopte njihov su trademark, i bez obzira koliko indisponirani na dati dan mogu biti, jako teško će ih suparnik probiti. Upravo takve ekipe imaju vrlo dobre šanse na turnirima ovakvog tipa. Urugvajci sanjaju novi naslov, ali vjerojatno će ovoga puta morati naći više u svojoj igri, jer je trend kojeg postavljaju Čileanci i Kolumbijci takav da bi ovoga puta na Copi mogao trijumfirat ipak progresivniji nogomet. Ukoliko vam budu dosadni, ne prebacujte ekran, već će Rios nekog skrljat s leđa ili Suarez ugristi.
Paragvaj
Paragvajci su viđali i bolje nogometne dane mdash; tek dvije pobjede u zadnjih godinu dana i neplasiranje na SP 2014. sasvim sigurno nisu velik kapital za naciju koja je znala imati strašne generacije (kao ona s Romeritom i Schettinom sredinom osamdesetih), a i na prošloj je Copi stigla do finala. Danas se reprezentacija 95 % dijelom sastoji od igrača koji ne igraju u europskim ligama, a kao najveća zvijhezda (ili barem nama lokalno najpoznatija) ističe se Baselov Gonzalez, vrlo svestran ofenzivac, već pomalo zaboravljeni Montepllierov Barrios i naravno, veliki Roque Santa Cruz. Pripadaju korpusu južnoameričkih ekipa koji često kombinira i iskušava formaciju s tri braniča i zasad su u tome imali solidnih uspjeha, ali im navedene postavke otežavaju igru u tranziciji, što znači da bi protiv Jamajke mogli vidjeti sasvim drugi sustav u odnosu na onaj koji će igrati protiv Argentine. Vodi ih Ramon Diaz, argentinska trenerska legenda River Platea.
Jamajka
Jamajka, super simpatična nacija je vjerojatno favorit svim neutralcima. Mogu li biti više od “miss simpatičnosti”? Da su za njih zaigrali oni koji su to svojim podrijetom mogli, odgovor bi bio izvjesniji i optimističniji mdash; Walcott, Lennon, Oxlademdash;Chamberlain i Sterling samo su najpoznatiji iz plejade negleskih igrača koji imaju jamajkanske korijene. Ovako, Mcleary iz Readinga, Mariappa iz Crystal Palacea i Wes Morgan iz Leicestera su igraćči za koje ste možda čuli. Jamajki je ovo prvi poziv na Copu, a nalaze se u rascjepu motiva jer za manje od mjesec dana počinje za njih mnogo bitnije natjecanje, Gold Cup i Copa je možda tek “vrhunski trening” za njihovo kontinentalno natjecanje. Igraju ofenzivan nogomet, najčešće u 3mdash;4mdash;3 formaciji s Mariappom kao ekstra braničem i Mattlocksmdash;Dawkins kombinacijom na krilima što ih čini izrazito neugodnima i vjerojatno svakome mogu zabiti gol. Osim Talijanima, a snjima moraju u grupi igrati tri puta (gotovo jednako često koliko sam ja puta bubnuo foru s Talijanima u ovom tekstu). Prva utakmica s Urugvajem dati će tonus cijelom turniru mdash; u slučaju poraza, teško je očekivati prolazak skupine. Winfried Schafel , njemački strateg koji je s Kamerunom osvojio Afrički Kup Nacija njihov je izbornik.
