Nakon nedavno završene Copa Americe, gdje je slavio domaćin Čile, nastavlja se uzbudljivo reprezentativno ljeto na Američkom kontinentu: u tijeku je 13. izdanje Gold Cupa (23. regionalno prvenstvo od osnivanja CONCACAFmdash;a), prvenstvo Srednje i Sjeverne Amerike te Kariba. Domaćin je, kao i obično, SAD, a dvije utakmice su se po prvi puta u povijesti igrale u Kanadi. Po prvi puta je nakon 2003. godine uvedena i utakmica za 3. mjesto. Natjecanje je došlo do četvrtfinala a mi donosimo pregled grupne faze.
SKUPINA A
Iako će vam prvi pogled na tablicu odmah dati ideju kako je SAD bez većih problema osvojio prvo mjesto, to je daleko od točnoga. U prvom kolu su teškom mukom sa 2mdash;1 savladali Honduras, koji je posebice u prvom dijelu bio bolji protivnik, ali mu je nedostajalo konkretnosti u završnom dijelu terena. Nakon toga je uslijedila još jedna minimalna pobjeda, ovaj puta od 1mdash;0, protiv Haitija gdje je otočna država ostavila jako dobar dojam a u posljednjem kolu domaćini su uzeli tek bod Panami. Rezultatski i bodovno siguran plasman, ali za najveće stvari trebat će podignuti nivo igre, iako im je ždrijeb za četvrtfinale bio povoljan te im dodijelio Kubu. Prvo ime SADmdash;a je svakako Dempsey sa 3 postignuta pogotka.
Drugo mjesto u skupini osvojila je reprezentacija Haitija, mnogi će reći iznenađujuće ali kad se pogleda detaljnije momčad izbornika Marca Collata vidjet će se da brojni igrači nastupaju u europskim te američkim klubovima. Prvo ime je Jeff Louis, ofenzivac koji kruh zarađuje u Standardu a slijede ga vratar Placide, vezni Alcenat i Guerrier dok je otkriće prvenstva dvostruki strijelac na turniru Duckens Nazon (za pobjedu nad Hondurasom 1mdash;0 te za bod protiv Paname 1mdash;1), 21mdash;godišnjak koji je dosada jedine zapaženije nastupe bilježio u 4. francuskoj ligi. Svakako momčad koju treba popratiti u idućim nastupima.
Kao jedna od dvije najbolje trećeplasirane momčadi u iduću fazu natjecanja provukla se Panama. Nisu izgubili nijednu utakmicu, ali u nijednoj nisu ni slavili, ostvarili su 3 remija u 3 utakmice. Reprezentacija Hernana Gomeza je u sličnom problemu kao i reprezentacija koju ćemo kasnije obraditi, a to je da su igrači koji su godinama nositelji igre došli pred kraj karijere, a prave zamjene za njih se zasada ne naziru. Vratar Penedo ima 33 godine, prvi lijevi bek Henriquez i napadač Tejada također 33 dok je glavni napadač Blas Perez u 3. mjesec napunio 34 godine. Svi su i dalje nezamjenjivi prvotimci, tako su strijelci 2 od 3 pogotka na prvenstvu upravo Tejada i Perez. Za ovaj trenutni turnir će izdržati, ali pitanje je što ih očekuje u budućnosti u kvalifikacijama za Rusiju.
Posljednjeplasirani u skupini A bili su sudionici posljednja dva SPmdash;a, reprezentativci Hondurasa. Ono što je spomenuto kod Paname kao problem kod popularnih “Catrachosa” se već dogodilo, a to je da za igrače koji su obilježili posljednje desetljeće honduraškog nogometa i igrače zbog kojih je autor ovog teksta počeo pratiti ovu reprezentaciju poput Suaza, Costlya, Pavona…. nema kvalitetnih zamjena u mlađim igračima, tek je Najar preuzeo ulogu vođe, ali sam ne može. Igrali su jako dobro protiv Sjedinjenih Država, ali kiksevi protiv, njima jednakijih, Paname i Haitija su ih koštali prolaza. Izbornika Jorge Luisa Pinta (vodio Kostariku na SP 2014) čeka jako puno posla ukoliko želi napraviti kompetitivniju reprezentaciju.
SKUPINA B
Karipske reprezentacije odigrale su jako dobru grupnu fazu, a dokaz tome je i prvo mjesto Jamajke u ovoj skupini. Remijem u prvom kolu protiv četvrtfinalista posljednjeg SP Kostarike pokazali su da nisu tu samo prolaznici, a u drugom kolu su sasvim zasluženo slavili nad Kanadom,pogotkom u sudačkoj nadoknadi u utakmici koju su cijelim tijekom dominirali. Pobjedu su ostvarili i u posljednjem kolu nad El Salvadorom. Schafer je stvorio jako dobru momčad koja sjajno koristi svoje prednosti, fizičku snagu te brzinu s igračima koji igraju ili u SADmdash;u ili u engleskim ligama. Četvrtfinale ih je spojilo sa karipskim suparnicima Haitijem i to je svakako jedan od intrigantnijih parova iduće faze natjecanja.
Drugo mjesto osvojila je reprezentacija Kostarike, ekipa koja je u dosta drugačijem raspoloženju od prošlog ljeta, počevši od novog izbornika do promjena u kadru. Ostvarili su skor od 3 remija kao i Panama, ali za razliku od njih nisu trebali strepiti hoće li ući kao trećeplasirani ili ne. Novi izbornik je njihova legenda Paulo Wanchope, a momčadi nedostaju 4 jako bitna igrača zbog ozljeda (Navas, Duarte, Oviedo, Tejeda) što je svakako utjecalo na njihov dosadašnji nastup. Njihovo četvrtfinale je po imenima najjači par s obzirom da idu na Meksiko.
El Salvador nije imao sreće da se kao trećeplasirani provuče u iduću fazu natjecanja, koštao ih je prolaza poraz u posljednjem kolu od Jamajke sa 1mdash;0. Ne može se reći da su nešto previše podbacili na natjecanju, s obzirom da nisu ni došli s nekim izraženijim očekivanjima. U momčadi je izražen nedostatak prave klase, igrača koji čini razliku, najbliže tome su bili Quintanilla koji se prije nekoliko godina oprostio od reprezentacije te Zelaya koji je 2013. kažnjen radi namještanja utakmica na godinu dana nakon čega nije dobivao poziv u reprezentaciju. Trenera Rocu čeka težak zadatak da s ovom momčadi izbori popularni “Hexagonal” u bitci za Rusiju.
Ako za El Salvador ne možemo reći da je podbacio onda to svakako možemo reći za Kanadu, gdje su se po prvi puta igrale utakmice Gold Cupa i to posljednjeg kola. Kanada je došla u situaciju da joj je trebala “samo” pobjeda nad Kostarikom pred svojim navijačima, ali nisu uspjeli, ostalo je 0mdash;0. Kanadske navijače užasava podatak da od 2009. godine nisu zabili niti jedan pogodak iz igre zaključno s ovogodišnjim izdanje, u posljednjih 6 utakmica nisu zabili nikako pogodak (2013., 2015.) a 2011. su preko De Rosaria postigli 2 pogotka, ali oba s 11 metara.
SKUPINA C
Trinidad i Tobago, reprezentacija koju svi pamte po njihovom nastupu na SP iz 2006. te brojnim “ikonama” koje su tada nastupale (Hislop, Yorke, Latapy, Lawrence…), po prvi puta od tada pokazuje neke ozbiljnije znakove života. Iako, kada bacite oko na momčad vjerojatno od 23 igrača nećete prepoznati barem 20 (sigurno ćete znati za napadača i kapetana Jonesa, ako ste malo veći poznanik nogometa i za Hylanda ) igrači izbornika Stephena Harta su odigrali sjajnu grupnu fazu, tek 2. poluvrijeme protiv Gvatemale je lošije odigrano ali u njega su ušli sa vodstvom od 3mdash;0 pa im treba dati kredita. U posljednjem kolu za potvrdu prvog mjesta trebao im je bod protiv Meksika i u najboljoj utakmici prvenstva dosada, prepunoj preokreta u tome su i uspjeli golom Marshalla u 3. minuti nadoknade i izborili utakmicu s Panamom.
Iza “Soca Warriorsa” smjestio se Meksiko, ekipa o kojoj ne treba puno pisati i ekipa koja, uz SAD, ima tradicionalno najveću podršku na ovom natjecanju. Najefikasnija su ekipa natjecanja zasada i jedina koja je postigla dvocifren broj pogodaka, točno njih 10. Zanimljivo da su tih 10 postigli u dvije utakmice, uz već spomenutu protiv Trinidad i Tobaga (4mdash;4) postigli su 6 pogodaka u utakmici protiv Kube što je momčadski najbolja prezentacija dosada na turniru. Pokazali su i drugo lice, blijedi remi bez pogodaka protiv Gvatemale što ih je u konačnici koštalo prvog mjesta. Od bitnijih igrača nedostaje im Chicharito zbog ozljede, a dosada se najviše istakao njegov napadački kolega Oribe Peralta s postignuta 3 pogotka. Nakon što su na Copi igrali u promjenjivom sastavu sada se ipak od njih očekivalo dosta više.
Treće mjesto, plasman i jednu od ljepših priča ovog natjecanja ispisali su nogometaši Kube koji su uspjeli po drugi puta zaredom izboriti plasman u četvrtfinale, a iako ih je dopao SAD nadaju se da neće završiti kao i prije dvije godine kada im je Panama zabila 6 pogodaka. Zanimljivost je da sva 23 reprezentativca igraju na Kubi, tako da i da napišemo neko ime neće vam značiti previše, ali isto ćemo spomenuti dvojicu koja to zaslužuju: njihov glavni kreativac Ariel Martinez te čovjek koji je svojim pogotkom donio plasman dalje 22mdash;godišnji Maikel Reyes i nakon ispadanja u kvalifikacijama za Rusiju od Curacaa donio barem malo slavlja za otočnu državu.
Posljednje mjesto u skupini rezervirano je za Gvatemalu koja je pokazala velike amplitude u igri u svoja 3 nastupa u SADmdash;u. Prvo su odigrali katastrofalno poluvrijeme protiv T Tmdash;a koje su izgubili 3mdash;0, zatim nadigrali u nastavku protivnika ali od pustih šansi zabili samo 1 pogodak. Nakon toga fanatičnom obranom odolijevaju Meksiku te uzimaju bod, da bi u utakmici gdje su bili favoritimaksimalnopodbacili te su poraženi od Kube. Problemi u ekipi su slični kao i kod ranije spomenutih srednjoameričkih reprezentacija, igrači koji su godinama vođe reprezentacija su zašli u pozne godine, kod Gvatemale je to konkretno Carlos Ruiz koji je i sa 35 glavni igrač reprezentacije dok uz njega jedini momčad gura 27mdash;godišnje krilo Marco Pappa, igrač Seattlea.
Četvrtfinalne utakmice su počele sinoć:
23:00 SAD mdash; Kuba 6:0
02:00 Haiti mdash; Jamajka 0:1
a nastavljaju se danas:
23:30 Trinidad Tobago mdash; Panama
01:30 Meksiko mdash; Kostarika
Prvi polufinalni par SADmdash;Jamajka sastaju se 22. srpnja.
Marino Krstanović
