Nakon što smo prvi objavili da je 76 klubova pod istragom zbog kršenja financijskog fair-playa (FFP) UEFA-e, moramo i pojasniti vijest, koju su naši mediji objavili na sva zvona, da su Manchester City i Paris Saint-Germain kažnjeni sa 60 milijuna eura svaki.
Prava istina je da je UEFA zaprijetila ovim klubovima takvom velikom financijskom kaznom. Nakon detaljne istrage tih 76 klubova, ukupno 9 nije prošlo (između ostalih i Crvena Zvezda). Naravno, najzanimljiviji su ova 2 najbogatija, koji mogu biti pretedenti i za sam naslov. Ostavljen im je rok do danas da se izjasne o mogućoj kazni, odnosno da sami daju alternativu ovako teškoj financijskoj kazni. Malo čudno, ali UEFA nastoji izbjeći arbitriranja oko sporova. Čak su se i u tom slučaju izborili kod CAS-a (Sportski arbitražni sud) da se odluke donose hitnim putem, zbog početka europskih natjecanja, odnosno da se ne oštete ostali klubovi.
Samo ni to nije sve: Arsenal, kao najžešći pobornik FFP-a, traži da se ovi klubovi izbace iz natjecanja ili da se kazne u visini u kojoj su prekršili FFP, a to je nevjerojatnih 100 milijuna eura. Veliku potporu ima u klubovima koji su direktno zakinuti plasmanom Manchester Citya, Tottenhamu i Evertonu, ali i u Bayernu koji posebno puše na takvu umjetnu vrstu financiranja.
Kako su se, uopće, našla na tapetu ova dva kluba? Nakon moratorija o potpunoj primjeni FFP-a, od ove godine se primjenjuje na razdoblje 2011.-2013. U tom razdoblju klubovima je dozvoljen najviši ukupni manjak od 45 milijuna eura, s napomenom da vlasnici ne mogu pumpanjem novaca sanirati dugove. Takav najčešći pokušaj je preko sestrinskih firmi pa se npr. preplati sponzorski ugovor na dresu ili ime stadiona. UEFA je i tomu doskočila, pa se priznaje samo tržišni iznos takvog financiranja. Chelsea se za sada izvukla za dlaku, ali već iduće godine će biti puno teže. Naime, dogodine će biti promatrano razdoblje od 3 godine s dopuštenim minusom do 45 milijuna eura, a kasnije, od 2015.-2018., minus će biti smanjen na 30 milijuna eura. Najčešće pitanje je kako se Hajduk i neki siromašni klubovi nađu u takvom kolu. Odgovor je da oni ne mogu servirisirati tekućim poslovanjem ni svoj “mali” dug, dok ovi bogati mogu, svojim daljnjim zaduživanjima.
Postavlja se i pitanje zašto Manchester City i PSG nisu to riješili prodajom po 2 igrača. Upravo iz gore navedenog razloga, odnosno vjerovali su kako su se izvukli, pokušavši zaobići FFP preko sestrinskih firma. S druge strane, prodajom igrača oslabili bi svoje šanse u natjecanjima. Upravo ovaj mač nad glavom Chelsea bit će razlog zbog kojeg će Mourinho prvo morati prodati, najvjerojatnije, Hazarda da bi kupio, recimo, Costu. Morat će računati da mu višak koji dobije prodajom pokriva razliku FFP-a.
Uz financijsku kaznu, dodatna kazna je da će Manchester City i PSG imati mogućnost prijaviti samo 21 igrača za Ligu prvaka, umjesto standardnih 25. Osim ovoga, obično se zaboravlja još jedno pravilo, a to je da, od 25 prijavljenih, njih osmorica (8) moraju biti trenirani kod kuće (igrači koji su od 15 do 21 godine igrali i trenirali najmanje 3 godine u toj državi, s time da najmanje 4 moraju biti baš iz tog kluba, dok preostala 4 mogu biti iz ostalih klubova te države). Kad se to primjeni na brojku od 21-og igrača, ostaje mjesta samo za 13 ostalih, a to u prijevodu znači da će neki vrlo skupi igrači biti na tribini.
Pričekajmo da vidimo hoće li cijeli slučaj završiti na CAS-u, s time da UEFA u rukavu ima još jednog asa, odluku da ove klubove izbaci iz natjecanja šta u konačnici znači puno više od 60 milijuna eura. Bez obzira što je Platini izjavio da se neće nikoga izbacivati, UEFA je prilično tašta organizacija koja zna žestoko kazniti prijetnje arbitriranjem. Naravno, CAS može presuditi i u korist klubova, ali, znajući da je i Europska komisija dala potporu UEFA-i oko ovoga, ne vjerujemo da će klubovi riskirati arbitražom.
Robi H.
