U travnju 2014. godine je HNK Cibalia, odnosno tadašnji predsjednik Zvonimir Hodak, zbog nelikvidnosti i prezaduženosti kluba Financijskoj agenciji (FINA) podnio Prijedlog za otvaranje redovnog postupka predstečajne nagodbe uz navedeni dug od 10.945.000,00 kuna. Isti je iduće godine i pokrenut, a sve je izazvalo veliko negodovanje i nezadovoljstvo svih igrača koji su tada nosili dres Cibalije, ali jednako tako i onih bivših. Posebno jer su pojedinci već imali priliku blokirati klub i naplatiti svoja dugovanja, ali su, kako sami kažu, želeći dobro klubu nasjeli na lažna obećanja tadašnjeg predsjednika koji je znao u što se klub upušta.
2016. godina bitna je za Vinkovačkog prvoligaša jer na naplatu stiže prva predstečajna rata. Odnosno, već je trebala stići. Točnije, termin je bio 1. svibnja, ali je zbog licenciranja i Cibalijine borbe za stautus prvoligaša sve odgođeno za 15. lipnja do kada bi klub s Bosuta trebao pronaći 689.643,88 kuna. Kako će se to točno izvesti i hoće li se tražiti nova odgoda, još nije poznato. Međutim, pogledamo li Cibalijin plan restrukturiranja i plan prihoda planiran za narednih pet godina koji bi danas omogućio izvršavanje obaveza bez problema, vrlo lako možemo vidjeti da se nije previše razmišljalo nego se, kako to inače biva, samo ispunjavala forma.
Financijski plan restrukturiranja trebao je biti prva faza mjera protiv nelikvidnosti i insolventnosti koje osiguravaju kratkoročni ostanak društva, a u njemu je, između ostalog, navedno kako Cibalia u 2015. godini od raznih aktivnosti planira uprihoditi 16.217.293,19 kuna, a stvarni prihodi su naposljetku iznosili 7.666.851,00 kn. Kao što je vidljivo belika većina planiranog novca, naravno, nije stigla u klub jer pri sastavljanju plana nigdje nije čak niti spomenuto da je Cibalia u tom trenutku bila drugoligaš te što će se dogoditi ako se ista situacija održi nekoliko narednih sezona, što je bio i slučaj. Cibalia se vratila među prvoligaše nakon tri godine odsustva. Plan poslovanja za narednih pet godina “detaljno” je obrazložen, a sve je vrlo brzo palo u vodu nakon neuspjeha u kvalifikacijama protiv Slaven Belupa.
Navodi se tako u planu restrukturiranja da će tri segmenta u koje Cibalia najviše vjeruje biti transferi igrača, marketing i restoran u sklopu zapadne tribine za koji su Grad Vinkovci klubu dali koncesiju. I niti jedan segment nije donio praktički ništa.
Transferi igrača – Čak sedam i pol milijuna kuna, odnosno milijun eura, planiralo se uprihoditi od prodaje igrača. Vinkovački klub nije prodao nikoga, što i nije iznenađenje jer, izuzevši Darija Župarića, Mateja Mitrovića, Marka Dabre i Marijana Antolovića te igrača za koje je plaćena naknada za razvoj, a koji se gotovo mogu nabrojati na prste jedne ruke, prihoda od transfera jednostavno nije bilo, a riječ je o klubu kojem bi to trebao biti jedan od glavnih segmenata za preživljavanje. U Vinkovcima se uglavnom svake godine ponavlja ista priča pa se i sada čak deset igrača nalazi pred samim istekom ugovora te se momčad ponovno počela osipati.
Marketing – U Vinkovačkom prvoligašu marketing u ovom trenutku praktički i ne postoji. U 2016. godini klub nema svoju službenu web stranicu, na društvenim mrežama nije aktivan, a sve je u planu i izradi već dugi period. I oni koji su imali volju te ideje napustili su Cibaliju vidjevši da “uvijek ima važnijih problema” od marketinga. A gotovo dva milijuna kuna planiralo se uprihoditi u ovom dijelu.
Restoran – Grad Vinkovci je klubu dao koncesiju na korištenje restorana koji se nalazi u sklopu zapadne tribine vinkovačkog stadiona, a koji je trebao donijeti gotovo milijun kuna prihoda. Riječ je o prostoru koji može primiti 250 ljudi, s kojim dolazi i caffe bar. Cibalia na godišnjoj razini mora izdvajati velike novce za igrače koji ne dolaze iz Vinkovaca ili okolice, gotovo 100.000 eura, pa je zato još neshvatljivije zašto se to nije maksimalno iskoristilo.
Ulaznice – Od prodanih ulaznica u 2015. godini u Cibaliji su planirali prihod od 440.000 kuna. Dio je to koji je čak i najlakše izračunati. Tijekom 2015. godine u Vinkovcima je odigrano ukupno 16 utakmica, sedam tijekom proljetnog dijela sezone 2014./2015. i devet tijekom jesenskog dijela sezone 2015./2016., a Cibaliju je gledalo, prema službenim brojkama, manje od 7500 ljudi! Ako kažemo da je svaki od tih gledatelja platio svoju ulaznicu prosječne cijene od 20 kuna, što je jednostavno nemoguće, prihod je bio manji od 150.000 kuna.
TV prava – U drugoligaškom natjecanju Cibalia je ostala bez prihoda u ovom dijelu. Odnosno, iznos koji se može zanemariti.
Članarine – Čak 480.000 kuna klub je planirao zaraditi od svojih navijača i simpatizera putem godišnjih članarina. Međutim, među drugoligašima klub nije prodavao niti godišnje ulaznice, niti je postajala mogućnost učlanjenja. Nje, zapravo, nema već godinama.
Donacije, Grad Vinkovci – Jedina stavka koja je išla po planu bili su novci koje izdvaja Grad Vinkovci za rad omladinske škole Mravunac-Fegeli. Planirani iznos od 1.200.000 kuna je i premašen te je Grad ukupno izdvojio 1.650.000 kuna.
Otpis dugova, predstečaj – Otpis dugova zbog predstečajnog postupka je zapravo stavka koja sama po sebi ne predstavlja stvarni dotok novca i svrstava se u izvanredne prihode. Tu je spomenuto čak 3.467.293,12 kuna.
Za mnoge stvari uvijek će se pronaći opravdanje, no ostaje činjenica da se pri otvaranju predstečajnog postupka i planiranju budućnosti kluba u narednih nekoliko godina nije previše razmišljalo. Predstečaj je u tom trenutku vjerojatno bio i jedina mogućnost, ali do toga nije smjelo niti doći. Samo godinu ranije klub s Bosuta je zaradio gotovo dva milijuna eura od prodaje igrača, no to je već neka druga priča.
Spominjale su se, također, u planu restrukturiranja i suradnje s talijanskim velikanima Romom i Fiorentinom, razmjene trenera te nogometnog znanja, suradnja s kineziološkim fakultetom u Zagrebu, a velika većina ili gotovo ništa od navednog nije ostvareno. Pokušali smo kontaktirati nekoliko strana i upitati za mišljenje te poneku brojku, ali na žalost, odgovora nije bilo nigdje.
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
