Danas je jedan od onih dana kada sve sportske zvijezde, nadolazeći El Clasico, bravure Russella Westbrooka, padaju u treći plan. Vijest o padu aviona sama po sebi dovoljno je tragična, no za Associacao Chapecoense de Futbol, kako glasi puno ime ovog brazilskog kluba, današnji će dan biti upisan kao najtragičniji u klupskoj povijesti.A ta povijest, duga 43 godine, bila je teška i puna prepreka, spremna da finalom nadolazećeg Copa Sudamericane okruni klupsku vitrinu prvim velikim trofejem.
Klub je osnovan 1973. godine u gradu Chapeco, na zapadu Santa Catarine, jedne od najmanjih brazilskih saveznih država. Za brazilske prilike, radi se o ne pretjerano velikom gradu, koji broji nešto više od 200 tisuća stanovnika. Slično je i sa stadionom, koji se, s kapacitetom od 22 600 gledatelja, ne nalazi niti u 40 najvećih u Brazilu. Već ove dvije činjenice navode da se ne radi o glamuroznom klubu, oko kojeg se skupljaju bogati sponzori i svita željna pozornosti objektiva, nego o skromnom klubu, koji svoj put ka uspjehu gradi postepeno, bez preskakanja stepenica.
Prvi puta su u najelitnijem razredu brazilskog nogometa, današnjem Campeonato Brasiliere Serie A, zaigrali već 1978. godine, samo pet godina nakon osnivanja. No, tadašnja je prva liga bila drugačije ustrojena nego danas, te je brojala čak 74 kluba, podijeljenih u šest skupina u prvoj fazi (ukupno su te sezone odigrana 792 prvoligaška susreta). Junaci naše priče u premijernoj su sezoni osvojili 51. mjesto, čime su osigurali ostanak u ligi i naredne sezone. U 1979. sezoni, prvenstvo se širi na 94 ekipe, a Chapecoense zauzima pretposljednje, 93. mjesto i ispada iz lige. Proći će čak 35 godina, prije nego će 2013. godine, osvajanjem drugog mjesta u Serie B, slavodobitno okruniti petogodišnji proboj od četvrte do prve lige, u koju se vraćaju 2014.
Povratkom u najviši rang ligaškog natjecanja, počinje prava renesansa Chapecoensea, U prvoj sezoni osvajaju 15. mjesto, čime postaju jedan od 8 brazilskih klubova, koji će 2015. nastupiti u Copa Sudamericani, južnoameričkoj inačici Europa lige, odnosno drugom najjačem kontinentalnom klupskom natjecanju. U premijernom nastupu u nekom od kontinentalnih natjecanja, dogurali su čak do četvrtfinala, gdje je s ukupnih 4-3 bio jači slavni River Plate. Usporedno su, u domaćoj ligi, 14. mjestom čekirali vizu za ovogodišnje izdanje Sudamericane, gdje su doživjeli najveće, ali i najtragičnije trenutke svoje povijesti.
Na putu do finala, redom su padali Cuaiba, Independiente (nakon 11-eraca), Junior i San Lorenzo, dok je s druge strane ždrijeba finale osigurao kolumbijski Atletico Nacional. Prva utakmica zakazana je za 30. studenog u Medellinu, no nikada neće biti odigrana. Tragična avionska nesreća spriječila je momčad Chapecoensea da donese prvi trofej u klupske vitrine, van granica Santa Catarine. Neslužbene informacije govore da su barem dvojica igrača čudom preživjela nesreću, no o konačnoj brojci nećemo nagađati. Na nesretno finale nisu putovala devetorica prvotimaca, mahom igrača s manjom minutažom ove sezone: Nenem, Demerson, Marcelo Boeck, Andrei, Hyoran, Martinuccio, Nivaldo, Moises i Rafael Lima.Svijet danas obilaze snimke velikog slavlja nakon uzvratne utakmice protiv San Lorenza, odigrane 23. studenog. Veliko slavlje i sreću, samo nekoliko dana nakon, zasjenila je neviđena tuga.
Nakon tragedije, iz redova Atletico Nacionala, odmah je stigla inicijativa da se trofej dodijeli Chapecoenseu, što će vjerojatno biti i ispoštovano. Time će trofej zauvijek biti simbol najvećeg sportskog uspjeha kluba, istovremeno spomenik njegovoj najvećoj tragediji, te na koncu, najveći podstreh za ponovni uzlet.
Damir Vego
