Julija Kranjec: “Nogomet je univerzalni jezik kojim priaju svi koji vole nogomet”
nogometplus.net:Centar za mirovne studije prije prošlog Svjetskog prvenstva u Brazilu pokrenuo je kampanju i napravio promotivni spot u kojem se pokušalo senzibilizirati, ali i još jednom upozoriti javnost da nasilju i diskriminaciji nije mjesto na tribinama mdash; možete li nam ispričati nešto više o toj akciji?
Centar za mirovne studije (CMS) je u suradnji s udrugom navijača “Bijeli anđelirdquo; objavio videospot kojim smo htjeli pozvati sve ljubitelje nogometa da tijekom prvenstva pokažu sportsko i fer navijanje bez vrijeđanja protivnika po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi. CMS se godinama aktivno bori protiv svih vrsta i oblika diskriminacije i nasilja, a unazad nekoliko godina najglasnije i najvidljivije rasističke i ksenofobne poruke i ponašanja te sve ostale govore mržnje pratimo u i oko nogometa, i to ne samo od navijača već i od igrača i drugih nogometnih djelatnika.
Osim toga, CMS i Bijeli anđeli, za sada jedina navijačka skupina s jasnim antifašističkim opredjeljenjem, niz godina surađuju, zajednički rade i pružaju podršku integraciji izbjeglica (tražitelja azila i azilanata). Naime, izbjeglice su jedna od skupina koja je svakodnevno izložena verbalnom i fizičkom nasilju te koja na svojoj koži trpi posljedice diskriminatornog ponašanja. Iz svega toga je prošle godine došlo do osmišljavanja i pokretanja kampanje “Sve boje su lijeperdquo; u sklopu koje smo, osim spomenutog spota, organizirali koncerte u pet gradova Hrvatske, oformili malonogometni tim Bijelih anđela, azilanata i tražitelja azila koja je nastupala na različitim malonogometnim turnirima u Hrvatskoj i inozemstvu, promovirali nenasilnu kulturu navijanja zainteresiranim osnovnomdash; i srednjoškolcima, te zajedno sa Sindikatom nogometaša organizirali prijateljsku utakmicu između tražitelja azila i nogometaša bez ugovora, to jest bez kluba.
nogometplus.net: Unatoč tome što na tribinama nedvojbeno ima i neprihvatljivog ponašanja, osim nekoliko povika, ovo svjetsko prvenstvo bar je na tribinama pokazalo da nije bilo većih problema. Ono što je još jedna specifičnost takvih natjecanja je to da ljudi često stvore simpatije ne samo prema vlastitoj, nego i prema reprezentacijama zemalja u kojima nikad nisu bili, a pripadnici te zemlje su i druge rase. Iskorištava li se taj potencijal dovoljno kako bi se zapravo borba protiv rasizma vodila i ističući pozitivne primjere, a ne samo pokušavajući suzbijati negativne?
Pa da, kada smo i najavljivali spot u medijima isticali smo kako je upravo Svjetsko prvenstvo odlična prilika i poticaj za slavljenje različitosti, ne samo zbog različitosti reprezentacija već i igrača koji se u mnogočemu razlikuju, a kojima je zajedničko ono što je u tom trenutku jedino i bitno mdash; nogomet. Isto to mislimo i za navijače, ne samo one u Brazilu, nego u svim dijelovima svijeta. Nogomet kao najpopularniji i najgledaniji sport pruža jedinstvenu priliku za borbu protiv diskriminacije unutar i izvan stadiona, a navijačke skupine utječu na ponašanje velikog broja mladih ljudi koji se identificiraju s njima te zbog toga imaju priliku biti nositelji i snažno utjecati na društvenu promjenu u svom okruženju. Mnogo je pozitivnih vrlo značajnih primjera borbe među nogometašima (npr. kampanja s jedenjem banane nakon Alvesovog senzacionalnog obračuna s rasistima) te navijačima (Football fans against homophobia/Navijači protiv homofobije). I ova kampanja čiji su idejni začetnici i jedni od nositelja navijači pokazuje kako i u Hrvatskoj ima tih pozitivnih primjera i razbija mit o navijačima kao isključivo nasilnim, društveno neangažiranim i nacionalistički nastrojenim huliganima.
Koliko i kako je taj potencijal iskorišten u mainstream medijima ili od nadležnih institucija vidljivo je po načinu izvještavanja i politikama, a posljedično i na ulicama, stadionima, školama, klubovima… Kao što sam prethodno napisala, iako Bijeli anđeli pokazuju neku drugačiju sliku navijača od one koja je uobičajena, mediji i nisu pretjerano zainteresirani da prenose njihove akcije, poruke ili da uopće prate i afirmiraju takvu vrstu društvenog angažmana. S druge strane, činjenica da HNS nije dao podršku za ovaj spot niti za kampanju dovoljno govori o prioritetima krovne organizacije, a da ne ulazimo onda dublje u pitanja pristupa borbi protiv rasizma i diskriminacije.
nogometplus.net:Uz navedenu akciju, Centar za mirovne studije sudjelovao je i u organizaciji utakmice između azilanata u Hrvatskoj i igrača bez ugovora. Možete li nam reći otkud vam ideja i kakav je odjek na utakmicu bio među azilantima, skupinom ljudi koja je često na krajnjoj margini društva?
Do ideje je došlo vrlo jednostavno, Sindikat nogometaša radi vrlo važne i značajne stvari za demokratizaciju klubova, ali i brine za igrače bez ugovora. Sindikat vode nogometaši koji su poznati diljem svijeta i s kojima bi se svaki ljubitelj nogometa rado upoznao i družio. Kada smo razmišljali kako da azilantima, kako i sami kažete mdash; ljudima na margini, omogućimo igranje nogometa s profesionalcima, a ujedno da im malo osvježimo tu sumornu svakodnevicu i sve to učinimo medijski i javno vidljivim mdash; Sindikat je bio jedini izbor. Kako su oni u to vrijeme organizirali kamp za igrače bez ugovora, ideja da zajedno igraju “ljudi bez papira” nam je itekako bila zanimljiva.
Azilantima je ta utakmica značila iznimno mnogo, imali su priliku pokazati rezultate treniranja i svoje kvalitete, imali su priliku biti ravnopravni i tretirani kao drugi igrači, imali su priliku biti ljudi u punom smislu te riječi, a ne marginalci u društvenom, odnosno doslovno urbanističkom smislu. Jedna od, po mom mišljenju, važnijih stvari koja se dogodila tijekom tog susreta je solidarnost koju su iskazali igrači bez ugovora posuđujući azilantima opremu kako bi uopće mogli i zaigrati, a koju si oni ne mogu omogućiti.
nogometplsu.net:Jedan od čestih problema kad su u pitanju azilanti je i njihovo nepoznavanje jezika, kako onog u kojoj se zemlji nalaze, ali počesto i globalnih jezika poput engleskog. Može li sport, u ovom slučaju nogomet, biti integracijska snaga kako bi se i ti ljudi osjećali integriranije?
Da, jer nogomet je univerzalni jezik kojim pričaju svi koji vole nogomet, integracija kroz nogomet je zaista super kombinacija koja pokazuje vrlo vidljive i značajne rezultate. Kako sam prije navela, CMS i Bijeli anđeli najviše surađuju u integraciji izbjeglica i upravo je nogomet i solidarnost ono što je povezalo Bijele anđele i izbjeglice. Kroz redovita druženja, igranje nogometa, treniranje, odlaske na turnire i na utakmice HNLmdash;a, izbjeglicama se daje prilika da upoznaju društvo u kojem žive, pojedince te da stvaraju i šire socijalnu mrežu. S druge strane, to daje priliku različitim grupama, pojedincima i javnosti u Hrvatskoj da se susretnu i upoznaju svoje “nove” sugrađane kroz nešto što im je zajedničko mdash; ljubav prema nogometu.
nogometplus.net:Na navijače i nogomet često se, iako ne uvijek bez razloga, gleda kao na one koji uzrokuju probleme. No, isto je tako nepobitna činjenica da sport, u ovom slučaju nogomet, povezuju ljude, što sam nekoliko puta osjetio i na vlastitoj koži. Nakon preseljenja u drugi grad krug prijatelja sam proširio upravo igrajući rekreativno nogomet. Kada pričamo o integraciji i prihvaćanju različitog, osim zakonskih i formalnih rješenja, iznimno je bitno i da se ta integracija odvija i u neformalnim odnosima. Mislite li da je uloga sporta tu ipak malo zanemarena?
Problem je u shvaćanju i vrednovanju amaterskog sporta. Mislim da se svi možemo složiti kako je ono posve zanemareno u odnosu na profesionalni sport koji nije dostupan svima i koji reproducira kapitalističke pa čak i fašističke obrasce: kompeticiju, individualizam, rasnu, klasnu i nacionalnu nadmoć. Vrijednosti amaterskog bavljenja sportom nisu samo kvalitetno provođenje slobodnog vremena i razvijanje zdravih stilova života, već i od malih nogu učenje o poštivanju, prihvaćanju i življenju s različitostima, jačanje solidarnosti i timskog rada. I u ovom našem slučaju se pokazalo kako je sportu prirodno prihvaćanje drugog i drugačijeg, međusobno poštivanje, kao i razvijanje duha zajedništva. Primjerice, neke od izbjeglica ne samo da rekreativno igraju nogomet, već su i treneri mlađim generacijama, djeci koja ih u potpunosti prihvaća i cijeni, koja su usmjerena na njihove trenerske kvalitete, a ne na boju kože, rasu, nacionalnost, vjeru ili nešto peto.
nogometplus.net:Vratimo se još za trenutak na Svjetsko Prvenstvo. Momčadi poput Njemačke, Francuske Nizozemske ili Švicarske, a u zadnje vrijeme i Hrvatske ili Italije, imaju u svojim redovima pripadnike različitih rasa, nacionalnih manjina ili imigranata i njihove djece. Koliko igranje jednog Mesuta Ouml;zila za Njemačku podiže vidljivost turske manjine u toj zemlji, ali i prihvaćanju različitosti? Vidjeli smo i na primjeru Hrvatske da je Eduardo da Silva nakon početnih rasprava zapravo vrlo dobro prihvaćen među hrvatskim navijačima. Može li i tu nogomet pomoći?
Meni se čini da može i da se to događa, i to ne samo u nogometu nego i u drugim sportovima. To su sjajni primjeri koji pokazuju kako se vrlo lako mogu dekonstruirati i prevladati podjele u društvu koje su konstruirane i u nekom trenutku potencirane, a sve zbog instrumentalizacije u političke ili neke druge svrhe.
Također, sportaši vrlo lako dobivaju državljanstvo neke zemlje i sa svakim boljim rezultatom postaju heroji nacije neovisno o podrijetlu. Nažalost, drugim strancima to nije tako lako, ne samo dobiti državljanstvo ili na neki drugi način “srediti” papire, već im se na mnoge načine poručuje kako su nepoželjni i “krivi”. Pitanje je gdje i kako početi s osvještavanjem ove nelogičnosti i nepravde?
nogometplus.net:Za kraj, nemoguće je ne spomenuti i situaciju Brazilu pri organizaciji ovog prvenstva, kada je uz policijsko nasilje iseljeno mnoštvo brazilskog stanovništva, onog njegovog najsiromašnijeg dijela. Brazilska Vlada očito se pri tome nije nimalo iskazala, ali ni svjetska nogometna federacija FIFA, iako se načelno zalaže za vrijednosti poput borbe protiv rasizma i isključivosti. Kako komentirate zapravo takvo licemjerje FIFAmdash;e koje nije uputilo niti neku žešću prosvjednu notu prema brazilskim vlastima, a kamoli recimo da su oduzeli domaćinstvo zemlji koja očito nije bila u stanju organizirati ovo prvenstvo bez nasilja? Za dvije godine čekaju nas i Olimpijske igre u Brazilu, opravdano se postavlja pitanje možemo li očekivati slične scene. Ako nema osude od krovne organizacije, kako onda očekivati da će baš svi navijači na tribinama izbjegavati nepoželjna ponašanja? Nije tajna na koji način funkcionira FIFA i bilo bi licemjerno i naivno očekivati da FIFA uputi prosvjednu notu brazilskim vlastima kad je jasno da su suodgovorni mdash; od propisivanja standarda do broja stadiona, kao i brojnih drugih izmjena zakona koje su najviše štetile siromašnima. U ovom slučaju je postala transparentna klasna dimenzija cijele priče: siromašni, odnosno svi oni koji žive u favelama, bili su žrtvovani i dodatno osiromašeni za potrebe užitka bogatih. Žrtvovani ne samo zbog iseljavanja i gubitka kuće i doma, već i izrabljivanjem u vidu rada na crno te posljedično čestih pogibija. Situacija je tim nakaradnija jer su umjesto razvoja infrastrukture, bolnica, škola, vrtića i drugih istinskih potreba lokalne zajednice izgrađeni velebni stationi od kojih ta lokalna zajednica, pa čak ni lokalni nogometni klubovi, neće imati nikakve koristi. Svjetsko prvenstvo otvoreno je pokazalo da policija, brazilske vlasti i FIFA surađuju samo s jednim ciljem mdash; brza zarada uz represiju nad navijačima i siromašnim društvom kojeg su oni dio. Identične primjere imamo u većini europskih zemalja gdje nacionalni savezi uz visoku policijsku represiju žele od navijača napraviti kazališnu publiku, a od nacionalne lige mašineriju za brzu zaradu vodstva saveza.
Čak i uz osudu FIFAmdash;e prema Brazilskim vlastima u postupanju prema siromašnom djelu stanovništva i prema radnicima koji su radili u neljudskim uvjetima nije se mogla očekivati potpora navijača za FIFAmdash;u. FIFA ne samo da nije osudila postupanje policije i vlasti prije i za vrijeme prvenstva, nego je čak uvjetovala i promjenu nekih od brazilskih zakona da bi omogućila svoje djelovanje na prvenstvu i djelovanje svojih bogatih sponzora (npr. izmijenjen je zakon o konzumiranju alkoholnih pića na stadionu da bi se omogućilo da Budweiser može prodavati svoje pive). Uz takvu razinu korupcije i orijentiranosti prema zaradi, a ne prema nogometu i navijačima, jasan je stav i nepovjerenje navijača prema krovnoj organizaciji, pa čak i kad provodi antidiskriminacijske akcije i kampanje.
Veljko Tomić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.
