Kako bilo, iza Celtica je poprilično neuspješna jesen. Ispadanje od Malmoastajalo ih je nastupa u Ligi prvaka, no čak i protivnici u Europa Ligi pokazali su se prejaki (osvojena tek 3 boda u 6 utakmica).Loše to izgleda, a još lošiji okus u ustima njihovih navijača ostaje kad se u obzir uzme činjenica da Celtic barata sa budžetom od 50 milijuna funti (cca 65 milijuna eura). I to bez prihoda od transfera.
Iz računa dobiti i gubitka vidljivo je kako je sezona 2013/2014 bila financijski osjetno uspješnija od lanjske, zahvaljujući nastupu u Ligi prvaka (koji je također završen na zadnjem mjestu skupine sa 3 boda) i značajnim prihodima od izlaznih transfera (ističe se prodaja Wanyame za 12,5 mil. funti).No, ono što je najbitnije jest veoma dobar balans u planiranju redovnih poslovnih prihoda i rashoda. Vidimo kako je EBITDA (dobit prije amortizacije, prodaje dugotrajne imovine i kamata) u promatranim razdobljima uvijek blizu “nule”, što znači da klub može funkcionirati bez ovisnosti o prodaji igrača.
Ono što očito predstavlja problem vodstvu kluba jesu investicije u igrače. Kada uspiju dobro prodati, ne uspiju dobro kupiti. Zlobnici bi rekli – nije ni čudo da skupljaju mrvice po Europi kad im je Jozo Šimunović najskuplje pojačanje u 10 godina. Zlobnici bi rekli, ali mi nećemo (Jozi želimo sve najbolje).
Mi ćemo samo skrenuti pažnju na iznose transfera. Zahvaljujući iznimnoj transparentnosti i ažurnosti Celtica, već imamo dostupne podatke za drugu polovicu 2015. godine. Klub navodi kako su na pojačanja u ljetnom prijelaznom roku ukupno utrošili 6,1 mil. funti, odnosno nešto oko 8 milijuna eura. U tom razdoblju, kupljeno je 7 igrača. Iako ne znamo pojedinačne iznose (neki igrači su došli bez odštete), možemo zaključiti kako na transfer Joze Šimunovića definitivno nije utrošeno više od 5 milijuna eura (iako čak i Transfermarkt procjenjuje transfer na 7,5 mil. eur, dok tradicionalno objektivni hrvatski novinari dodaju još koji milijun povrh toga).
S druge strane, uprihodili su 12,5 mil. funti od prodaje igrača (Van Dijk u Southampton), što im osigurava veoma lijepu dobit u polugodišnjem izvještaju za 2015. godinu (11,7 mil. funti).Kad ostvarujete dobit, to se pozitivno odražava na bilancu kluba (vrijednost kapitala raste, budući da raste iznos ostvarene dobiti ili se umanjuju gubici). Kod Celtica, slučaj je ovo drugo. Zaključno sa danom 31.12.2015. godine uspjeli su gotovo u cijelosti pokriti gubitke prenesene iz prethodnih godina.
Ukupna vrijednost bilance približava se 100 milijuna funti, što je veoma visoka brojka i podsjetnik na veličinu kluba. Za usporedbu, Dinamo ima otprilike 3 puta manju bilancu (320 milijuna kuna = cca 33 milijuna funti). Kada bi uspoređivali kvalitetu momčadi i uspjehe, Celtic definitivno ne opravdava brojke na papiru.Doduše, Celtic iskazuje vrijednost nematerijalne imovine (igrača) u bilanci od 10,8 mil. funti, što je dvostruko manje od Dinama. Iako su povećali izdatke za kupnju igrača u zadnjem prijelaznom roku, možemo zaključiti kako su im ulaganja preniska, i što je nagore – loša, s obzirom na mogućnosti.
No, svaka medalja ima dvije strane. Tako se Celtic može pohvaliti dobrom likvidnošću. Gotovo 15 milijuna funti na računima kluba, vrijednost kratkotrajne imovine 32,5 mil. funti, dok su kratkoročne obveze na razini 13 milijuna, te imaju konstantnu tendenciju pada zadnjih godina. Ovo samo potvrđuje kako Celtic ima sredstava za ulaganje i valja očekivati dovođenje pojačanja narednog ljeta.Ukoliko izdvojimo vremenska razgraničenja (prihode budućeg razdoblja koji iznose 12 mil. funti, a odnose se na novac kojeg je klub unaprijed primio na ime sponzorskih ugovora, godišnjih karata i slično), ukupne obveze iznose 24 milijuna funti. Kapital kluba premašio je vrijednost od 60 mil. funti, što daje veoma pozitivan omjer od 2,5:1.
Zaključak priče jest: financije bolje od nogometa. Klub je financijski stabilan i jak. Ne postoje problemi likvidnosti i zaduženosti. “Proizvod” na travnjaku nije zadovoljavajuć u odnosu na uloženo. Šteta…radi vojske navijača i 125 godina tradicije.
