Sportsko štivo za mnoge je doručak, ručak i večera, a dan bez vijesti iz sporta, posebno nogometa teško je nazvati dobrim. Što se to dogodilo u hrvatskom medijskom prostoru zadnjih godina da smo informacije i tekstove počeli sve više tražiti na forumima, internetskim portalima, a sve manje u nekad uglednim tiskovinama. Je li riječ samo o produktu modernog vremena, odumiranju starih medija i načina komunikacije ili ova priča u Hrvatskoj ima i drugu stranu?
Postoje jedne tiskane, sportske novine u Hrvatskoj koje sam nekad sa zadovoljstvom čitao i pratio. Znate onaj osjećaj jutarnje kave i novinskog papira pod prstima, miris tako upečatljiv. Sjediš u omiljenom kafiću dok svi pogledavaju prema onom jednom liku, koji satima čita. Mislio sam da će ekrani teško nadoknaditi upravo taj taktilno-olfaktivni poticaj, koji samo novina može pružiti. No posljednjih mjeseci, pa i godina, čitam ih sve rjeđe, ubrzano. Mahom samo zbog pregleda lokalnog i amaterskog sporta, prvoligaški nogomet preskačem. No, kako se starih navika najteže riješiti tako se s vremena na vrijeme, poput kakvog ovisnika, uhvatim kako listam nekad omiljenu “lektiru”.
Osjećaj je uistinu čudesan! Odjednom kao da si otputovao u neku daleku i drugu zemlju, potpuno drugačiju od stvarnosti u kojoj živiš. Za ljubitelje C.S.Lewisa i “Kronika iz Narnije” usporediv sa prolaskom kroz čarobni ormar, kada se likovi nađu u zemlji vječne zime i leda. U zemlji gdje vlada Jadis, Bijela Kraljica. Umjesto leda i snijega, ovdje vlada jedna druga vrsta hladnoće i tame, jedna druga Kraljica.
U “domaćoj Narniji” problem nisu učestale pogrešne sudačke odluke, tu nema mjesta kritici i drugačijem stavu. U “domaćoj Narniji” se poziva na jedinstvo i svete ciljeve, a problem su psovke prema sucima. U ovim novinama se napada dužnosnike i navijače Hajduka zbog neprimjerenog rječnika, bojkota ili zbog bilo čega uostalom. Ovdje se proziva i navijače Dinama, koji ne slijede “pravi put”. Njima je grijeh opsovati suca, a ne njegovo skandalozno suđenje. Prostor se daje igrokazu i novo-ustoličenom “izborniku”. Njima je skandalozna sintagma nogometni rat, a nije nepoštenje, nepotizam, centralizacija i vlast jednog čovjeka.
Novinari u službi domaće nogometne “Kraljice”, koja je uzurpirala nogometni tron, nastupaju s visoka, daju sebi za pravo moralizirati i osuđivati psovače s juga. Jer nije problem sustav u kojem su se tako lijepo uklopili, problem je pobuniti se protiv sustava. Nemaju problema sa psovkama Gospodara, smiješnim skupštinama, antidatiranim ugovorima. Njihovi izvještaji s derbija govore o Plavima, koji su zaslužili pobjedu, bili bolji za klasu, a penal je namjerno promašen. Čitaš i ne vjeruješ! Isti oni koji slave fizički napad na policajca, zgražaju se nad psovkama. Dvostruki kriterij i moral. Za one koji misle svojom glavom stvorili su i posebne nazive: “forumski zgubidančići, piskarala i fiškali”. Njima su problem huligani s tribine, bijele ili plave boje, sasvim svejedno.
Ima jedan citat iz djela C.S.Lewisa, koji se čini tako primjerenim domaćoj situaciji, kada Jadis kaže: “Bila sam kraljica. Sve su to bili moji ljudi. Što je drugo bilo za njih osim služiti mojoj volji!?” Uistinu što bi oni trebali pisati osim udovoljavati stavu svog Gazde? Očekujete li nešto drugo? Jednom kada krenete listati novinske, sportske stranice(čast izuzecima), shvatit ćete da ste prošli kroz čarobni ormar i ušli u svijet u kojem vrijede druga i drugačija pravila. Shvatit ćete da svijet stvarnosti i domaćih medija nije isti. Shvatit ćete zašto sve češće bježite na neovisne portale, forume, blogove.
…
Za one koji ne znaju ili nisu čitali, Jadis je nakon uzurpacije trona, svrgnuta s vlasti uspješnim ustankom naroda Narnije. Zima je nestala, led se povukao, tiranija je prestala.
Edo Zdravković
