Analize poslovanja nogometnih klubova, a jednako tako i same igre, uvelike ovise o brojevima. Ponekad nas oduševe, ponekad šokiraju, no najčešće su realan pokazatelj stanja na terenu i oko njega. Budući da je iza svih pratitelja prvoligaškoga nogometa period koji je obilježen turbulentim financijskim i kadrovskim promjenama, lako je uočiti da je Hajduk, primjerice, prošao sedmogodišnju kalvariju. Međutim, nešto se kuha u gradu pod Marjanom, promjene su na vidiku. Što možemo iščitati iz brojeva? Čeka li nas sad sedmogodišnja renesansa?
Broj 7 u mnogim je životnim sferama osobit i simboličan: 7 je dana u tjednu, 7 je zbroj točkica na suprotnim stranama kocke, u mnogim je bajkama za djecu 7 “nečega”, a poznata je i biblijska priča o 7 mršavih i 7 debelih krava. Prije 7 godina, davne 2008., Hajduk je bio na rubu ponora. Prezadužena udruga s golemim poreznim dugom nagomilavanim kroz godine bila je pred gašenjem. Predsjednik Željko Jerkov odlučio je da Hajduk neće ispoštovati svoju obvezu prema Hrvoju Vukoviću i svjesno je odlučio (tada) 97mdash;godišnjaka pustiti da izdahne u stečajnom postupku. Brzom reakcijom tadašnje politike taj je ubilački potez spriječen, postavljen je trijumvirat koji se odlučio za drugačiji scenarij, za pretvorbu u športsko dioničko društvo. Zanimljivo je i da je u ljeto 2008. godine, prije točno 7 godina, Mario Maloča potpisao petogodišnji ugovor s Hajdukom.
U tih 7 godina Hajduk je prošao čudan put, ponekad euforičan, češće trnovit, ali svaki će se objektivni promatrač složiti da je u pitanju bilo 7 sušnih godina. Od početnog zanosa i plusa na računu u kratko vrijeme došlo je do akumuliranog gubitka od preko 120 milijuna kuna. Promijenjena su 3 modela upravljanja (udruga u kojoj je vodeće ljude postavljala politika, š.d.d. gdje je Grad kao većinski vlasnik i dalje postavljao vodeće ljude, a od kraja 2011. godine “hibridni” socios model gdje članovi biraju 7 od 9 članova Nadzornog odbora). Promijenjeno je 7 predsjednika (Jerkov, trijumvirat Nosićmdash;Klarićmdash;Bajrović, Peroš, Svaguša, Grbić, Maleš, Brbić), 7 sportskih direktora (Buljan, Šurjak, Kalinić, Nižetić, Krešić, Andersson, Vučević), 10 trenera (Vučević triput, Miše dvaput, Kalinić, Reja, Poklepović dvaput, Balakov, Krstičević, Tudor, Vukas, Burić), kroz poljudsku svlačionicu prošlo je više od 100 različitih igrača… I, opet zanimljivo, u zadnjih je 7 godina jedina konstanta u klubu i dojučerašnji kapetan, osoba koja je privatizirala kapetansku traku Hajduka tako što je našvrljala svoj broj na nju.
Gdje je Hajduk danas? U odnosu na crna predviđanja mdash; lavavoski napreduje: dug je drastično smanjen, porezne su obveze uredno plaćene, plaće igračima i radnoj zajednici isplaćene, mrtvo hladno se odbije 5 milijuna eura za igrača kojega se želi u klubu, nema trenera početnika ili trenera koji je završio trenersku “školu” HNSmdash;a, formira se najtalentiraniji vezni red u ovom dijelu Europe (Balić, Roguljić, Vlašić)… I Hajduk je u situaciji da je, opet zanimljivo, jedina konstanta koja je, uz zaposlenike, provela u klubu 7 sušnih godina na izlaznim vratima kluba. Naravno ovom zanimljivosti ne želim ukazati na to da je on Pedro proteklog razdoblja, već čisto navodim kao činjenicu.
Je li u hajdučkim redovima stasala nova generacija rukovoditelja, igrača i navijača koja će starozavjetni san pretvoriti u stvarnost? Dolazi li nakon 7 mršavih krava 7 debelih? Hoće li ova momčad predvođena bilim “draguljima” i pod dirigentskom palicom “njemačkog” trenera konačno donijeti osmijehe na napaćena lica publike na Poljudu? Prve naznake toga vidjet ćemo za 27 dana. Ako ćemo vjerovati brojevima, velike su promjene na vidiku.
