Search
Close this search box.

Borba protiv sustava još uvijek traje – bit ćeš opet Dinamo!

Polako prolazi još jedno Valentinovo, 16. po redu, koje ujedno predstavlja novu obljetnicu velikog događaja za sve navijače Dinama. 14. veljače 2000. godine, nakon 8 godina duge i teške borbe, klubu je napokon vraćeno “sveto ime Dinamo”. Ime koje je odlukom Franje Tuđmana na nekoliko godina poslano u povijest. Osam godina trajala je borba Bad Blue Boysa za povratak imena.Na tribinama su, zbog otpora tadašnjem sistemu, proživljavali tešku policijsku represiju. Jedan od načina prosvjeda i borbe bila je i poznata parola:

“Ima jedan čovjek čudan, ime mu je Franjo Tuđman, prije svakog spavanja, mijenja ime Dinama”.

To je bilo vrijeme oduzimanje šalova s malim “d” i svega što je ima malo “d” na sebi, vrijeđanja BBB-a da su jugonostalgičari i Soroševi plaćenici. Sjećate li se poznatog govora Franje Tuđmana da Dinamo postoji samo u Pančevu? Potom izjave trenera Ćire koji je pričao “djeco moja vratit ćemo Dinamo”, a 1993. godine je prvi glasao za Croatiju.

Hrvoje Prnjak u navijačkom časopisu Tifo piše da su u srpnju 1996. godine, dolaskom Tome Horvatinčića u Dinamo, osnovali udrugu “Klub prijatelja plavih” koja je trebala povezati klub i navijače. Navijači su očekivali da se ne oduzimaju transparenti i šalovi s obilježjima Dinama, a jedini kompromis s njihove strane je bio da se u samom nazivu ne spomene ime Dinamo. Udruga je djelovala samo do početka studenog kad je ugašena jer su se šalovi i transparenti i dalje oduzimali.

Dva mjeseca nakon smrti Tuđmana, održana je skupština kluba, a podno zapadne tribine okupilo se nekoliko tisuća Bad Blue Boysa, koji su s nestrpljenjem očekivali vijest o povratku starog imena. Na skupštini nije bilo napetosti te su 43 od 44 skupštinara digla ruku za povratak imena Dinamo, a samo jedan za ime Dinamo-Croatia. U 18:02 pred navijače je izašao jedan od njihovih miljenika, Velimir Zajec, visoko podignuo ruke u zrak i rekao: “Imamo Dinamo”.

Povratak imena Dinamo treba sagledati i u kontekstu vremena koje je tada bilo. Prvi predsjednik RH Franjo Tuđman umro je nekoliko mjeseci prije, “šestorka” je 3. siječnja osvojila izbore, a otvoreno se spominjala mogućnost da Tuđmanovi nasljednici u HDZ-u ne priznaju rezultate izbora. Vojni udar je visio u zraku, studenti su se spremali za prosvjede ako ne dođe do političke smjene. Tenzije u Zagrebu su bile ogromne, bitka za povratak imena Dinamo tako je postala dijelom borbe za promjenu stanja iz devedesetih. Pod maksimirskim zapadom tako su pritisak za povratak imena Dinamo uz Boyse davali i brojni obični ljudi, željni promjena u društvu. Uostalom, četiri mjeseca prije dogodio se i obračun na Trgu bana Jelačića, kad su navijači nakon reprezentativne utakmice s Jugoslavijom jasno dali do znanja što žele. Zbog “Jebeš Croatiju, ja volim Dinamo” intervenirali su specijalci, Alfe, jer tada nije bilo interventne policije. Zanimljivo je kako o sukobu gotovo niti jedne novine nisu izvijestile, medijske slobode i etika ni tada nisu bile prioritet.

Zbog svega toga, promjena imena Dinamo jedan je od ključnih prijelomnica tog doba. Zapravo, ako bi se realno sagledalo, četvrti najbitniji događaj tih napetih mjeseci. Tek se pobjede “šestorke”, smrt Franje Tuđmana i prisilno umirovljenje generala mogu smatrati bitnijim trenucima tog doba.

Tada se činilo da slijede bolji i ljepši dani za ovaj, politikom izmoren i napaćen klub, no u srž problema tek će se ući. Nedugo nakon povratka imena, Zlatka Canjugu je na mjestu klupske “alfe i omege” zamijenio Zdravko Mamić. Iz današnje perspektive možemo se i pitati jesu li Mamić i njegov kum Macko, tadašnji vođa BBB-a koji su bili u prvim redovima napada na klub i tjeranje Canjuge, ustvari i željeli ovakav Dinamo? Šesnaest godina nakon, klub se nalazi na najnižim granama u povijesti. Iako je osvojeno 10 naslova prvaka u nizu, klub je zbog načina kojim njime upravlja obitelj Mamić, uz svesrdno odobravanje politike i pravne države, postao privatna igračka za izlog i prodaju igrača. Navijača na tribinama nema, broj gledatelja se redovito množi sa 3 ili 4 ne bi li se poslala malo ljepša slika o brojčanom stanju na tribinama (koje je i nakon “operacije množenja” sramotno za ovaj klub), trofeji odavno nikoga ne vesele, naslovi se slave pred 100-200 gledatelja, članovima kluba se ne omogućuje da ostvaruju svoja prava koja im zakon jamči…

Dašak optimizma unosi nam Afera Godot, unutar koje se Zdravko Mamić tereti da je, uz pomoć nekoliko suradnika, klub i državu oštetio za 270 milijuna kuna. Kao jedan od svjedoka pokajnika navodi se i Luka Modrić, mediji u kontekstu cijele afere spominju i Dejana Lovrena, Matea Kovačića. Mamić je dva puta boravio u Remetincu, a izlazak je platio milijunskim jamčevinama. U međuvremenu je poziciju izvršnog predsjednika preimenovao u funkciju “savjetnika“, što god to značilo. Zadnji mjeseci svakako su nam donijeli određeni napredak, no još se uvijek čeka podizanje prve optužnice.

Kakva god bila trenutna situacija, u današnjoj crnoj stvarnosti lijepo se podsjetiti na jedan od značajnijih trenutaka u povijesti kluba, trenutak kada je narod pobijedio politiku. Isti onaj trenutak kakav se očekuje u narednom razdoblju. Trenutak kada će klub biti opet Dinamo.

Ivan Mušlek


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter