Gotovo istim žarom kojim je Zlatko Canjuga progonio navijače radi verbalnog delikta, sada Ivica Blažičko iz novinarske lože progovara na gotovo svaku navijačku nepodopštinu koje njegovo oko vidi. Da budemo iskreni, niti njemu samome često nije bilo drago kada su navijači pogrdno vrijeđali i galamili na nogometne dužnosnike. Pogotovo one kojima ide niz dlaku, čije nepodopštine se olako zaboravaljaju ili nikada ne dođu na red.
Derbi Dinama i Hajduka godinu dana nakon pritvaranja savjetnika i njemu lojalnih suradnika i rodbine, ponovno je prošao u navijačkom tonu. Bad Blue Boysi i Torcida zagospodarili su svojim tribinama unatoč kišnom vremenu, za razliku od preostalih tribina gdje se nije skupilo osobito mnogo naroda. No kako to obično biva, navijanje uključuje podršku igračima na terenu, ali i bunt protiv nepravde što je osobito potrebno za hrvatski nogomet, a uvijek se nađe nešto pirotehnike. Upotreba pirotehnike na stadionu naravno nije promakla njenom progonitelju, kojeg to neizmjerno guši, a kad guši njega, onda on guši gledateljstvo pred malim ekranima koji generalno preferiraju nogomet a ne izvješće vatrogasaca i delegata. Pa tako konstatira da pirotehnici nema mjesta na stadionu u zapadnom svijetu, te da je to svojstveno tek zemljama brdovitog Balkana. Poznavajući njegov politički opus nije neobično da uz Balkan veže negativne konotacije, ali jest neobično da kao sportski komentator i djelatnik nema pojma o uporabi pirotehnike među navijačima u tzv. zapadnim zemljama. Čak postoje i specijalizirane web stranice koje se bave ultras subkulturom, te svakog vikenda izvještavaju o svemu onom što se veže uz navijaštvo. Ivice, google je tvoj prijatelj!
Važno jest reći kako je primjerice nogometni savez Austrije dozvolio uporabu baklji na tribinama, uz određene uvjete ali jest primjer kako navijači i nogometni savez nisu nužno na ratnoj nozi. Nije mjesto niti vrijeme da se bavimo geografijom, ali teško će se pronaći osoba koja smatra da Austrija ne pripada uljuđenoj zapadnoj Europi poput našeg antijunaka. No neovisno o zakonskom i represivnom tretmanu navijača, pirotehnika je u većoj ili manjoj mjeri prisutna diljem Europe, a njen po mnogočemu najnapredniji dio – Skandinavija prilično blagonaklono gleda na bakljade. Možda niti Švedska nije dovoljno zapadno za nečiji ukus, ali je sigurno kako su njihovi gledatelji često svjedoci sjajnom dekoru zahvaljujući baš pirotehnici, dekor kojeg mlađe generacije upijaju, a ne strahuju. Baklje su također gorile u finalu oba udarna europska natjecanja, Lige prvaka i Europske lige vrijedi spomenuti, vjerojatno su je strani komentatori percipirali kao i mi sami, ali eto za razliku od naših komentatora – ne bave se bedastoćama.
>> Kakve su točno bakljade dozvoljene navijačima Rapida iz Beča?
>> Ovako Šveđani kažnjavaju zbog bengalki
Međutim, isto kako čelnike Dinama nekad nije pravio od zlata kada bi mu se sjetili uže obitelji, tako nisu niti baklje oduvijek bile za zlo, evenutalno nužno zlo. Pa se tako valja prisjetiti nezaboravnog nastupa Janice Kostelić, kada je rukom bez štitnika i štapa mlatila ledene “kolce” tokom utrke.
>> Janice, a gdje je tu sport?
Istom žestinom kojom bi nekad euforično bodrio Janicu Kostelić i usputno odobravao “bengalke” na sljemenskoj ledini, danas progoni navijače radi istoga, ako ste sumnjali, uz podršku same Janice Kostelić – danas pomoćnice u ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta sa dopisnom trgovačkom školom, ministarstva koje ne provodi Zakon o sportu.
Igor Žuraj ]]>
