Search
Close this search box.

Bili: Srušit ćemo Dinamo na terenu

Maksim Bili došao je tiho na Poljud, no još u legendu ušao nije. Ipak, njegova posljednja izdanja na terenu zapela su za oko ljubiteljima Hajduka, a pitanje koje se nametnulo je – jesu li bili konačno dobili pojačanje i na stoperskoj poziciji? Dvadesetpetogodišnji ukrajinski branič otkrio nam je kako je stigao u Hajduk, kakva je situacija u Ukrajini, tko mu je najviše pomogao po dolasku u Split, usporedio za nas hrvatsku i ukrajinsku ligu, a otkrio nam je i kako vidi svoju budućnost.

N+: Za početak, upoznajte naše čitateljstvo s vašom karijerom prije Hajduka – gdje ste sve igrali?
MB:
Sedam godina proveo sam u akademiji Šahtara iz Donjecka, zatim sam od 2010. do 2011. bio na posudbi u Stalu iz Alčevska, koji se natjecao u drugoj ukrajinskoj ligi, a posljednja stanica prije Hajduka bila mi je Zorya iz Luhanska. Tamo sam igrao četiri sezone, sve u Premier ligi.

N+: Kako se zapravo dogodilo da završite baš u Hajduku?
MB:
Kao što znate, situacija u Ukrajini nije dobra. U dijelovima zemlje je rat i to je loše utjecalo na sve, a najviše na gospodarstvo, tako da više ni u nogometu nije bilo novaca. Odlučio sam nešto napraviti, promijeniti sredinu, krenuti dalje. Moj agent je dobar prijatelj s Tomislavom Ercegom koji me preporučio gospodinu Vučeviću koji je zajedno s trenerom odlučio da sam dovoljno dobar za Hajduk i da mogu pomoći klubu u borbi za naslov prvaka.

N+: Kada ste već spomenuli situaciju u Ukrajini, možete li nam pobliže opisati što se događa? Je li vaša obitelj ugrožena ratnim zbivanjima?
MB:
Rat je nešto najgore što se može dogoditi. Znam da je i u Hrvatskoj prije dvadesetak godina bjesnio rat, ali dok čovjek to ne vidi svojim očima, ne može pojmiti koliko je to zlo. Ali, vjerujem da će rat u Ukrajini brzo završiti. Moja obitelj je u Ukrajini i dalje, ali na svu sreću izvan ratne zone.

N+: Idemo na malo vedrije teme. Kakav je život u Splitu? Tko je najviše pomogao u prilagodbi?
MB:
Moram reći da sam se dobro snašao. Grad mi se sviđa, zaista je lijep, ljudi su pristupačni. U početku mi je najviše pomogao Artem Milevskij. Govorio mi je stvarno lijepo o gradu, klubu i navijačima, i nije pogriješio.

N+: Ne možemo ne primijetiti da vrlo dobro pričate hrvatski, a tek ste nekoliko mjeseci tu.
MB:
Hvala vam. Hrvatski jezik ima dosta sličnosti s ukrajinskim pa mi je to dosta olakšalo. Uostalom, moram naučiti jezik kako bih se što lakše sporazumijevao sa suigračima. Ako čujem na treningu riječ koju ne razumijem, pitam da mi objasne, i na taj način popravljam svoje znanje.

N+: Kako bi usporedili Zoryju i Hajduk ako govorimo o uvjetima za rad, infrastrukturi, i općenito dojam o stanju u Hajduku?
MB:
Hajduk je po tom pitanju miljama ispred Zoryje. U Luhansku zapravo nismo imali ništa posebno. Stadion je bio solidan, ali i to je tek odnedavno kada je u klub stigao novi predsjednik. Jedino što mogu reći da je bilo baš dobro tamo je plaća. Nažalost, u ratu je stadion uništen, a Zorya svoje domaće utakmice od početka rata igra u Zaporožju. S druge strane, u Hajduku su uvjeti za rad odlični. Imamo apsolutno sve što nam je potrebno i jako sam zadovoljan u Hajduku.

N+: A odnos snaga ukrajinske i hrvatske lige?
MB:
Do rata je ukrajinska liga bila puno jača. Puno kvalitetnih stranih igrača, najbolji ukrajinski igrači su također igrali u ligi, a danas osim Dinama, Šahtara i Dnipra, ostalo ipak nije na razini kao nekad. Stranci su napustili klubove, pa se sada većina klubova mora orijentirati na mlađe, domaće igrače. Generalno, ukrajinska liga je i dalje jača zbog ova tri najjača kluba, ali ostatak lige nije ništa jači nego hrvatski klubovi.

N+: Poznato je da se vaš sunarodnjak Milevskij zaljubio u Split, a uvijek je biranim riječima govorio o Hajduku? Što vam je rekao o navijačima?
MB:
I o Torcidi mi je naravno rekao sve najbolje, u što sam se imao priliku i sam uvjeriti. Na našim gostovanjima svaki put imam dojam da igramo kod kuće. Brojni su, glasni i jako vole klub. Sretan sam što imamo takve navijače.

N+: Kako ocjenjujete rad trenera Burića? Kakav je u odnosu na trenere s kojima si dosad radio?
MB:
Rad trenera u Ukrajini i gospodina Burića se jako razlikuju. Ukrajinski treneri su produkti sovjetske škole, a naš trener njemačke, i tu se vidi razlika u pristupu i metodama rada. Osobno sam zadovoljan trenerom.

N+: Na samom početku sezone minutaža vam nije bila velika. Ukrajinski mediji su se čudili da ne dobivate dovoljno prilika. Kako se nositi s tim, je li bilo teško?
MB:
Na početku priprema sam se ozlijedio, bilo je problema sa zglobom, a kasnije i s koljenom. Kada sam dolazio u Hajduk, svi su očekivali da ću biti standardan, ali u samom početku nije išlo kako sam zamislio. Bilo je teško, ali sam vrijedno radio na treninzima. Osjetio sam da mi trener vjeruje, baš kao i suigrači tako da mi je to, uz dolazak supruge i kćeri u Split, najviše pomoglo da dosegnem željenu razinu forme i samopouzdanja.

N+: Milevskij je otišao, doduše, ne daleko, ali nije više u klubu. S kim ste najbliži od suigrača?
MB:
Družim se s Radčenkom od prvog dana, a i ostali momci su sjajni. Teško je nekoga izdvojiti, stvarno svi pomažu koliko mogu i stoje na raspolaganju. Mijo Caktaš, Lovre Kalinić, ma svi zapravo. Nepravedno bi bilo za nekoga reći da nije dobar momak. Stvarno smo prava ekipa, atmosfera je odlična.

N+: A tko je najbolji igrač u Hajduku?
MB:
Ma cijela momčad je odlična, teško mi je reći. Ali, kad baš inzistirate, moram istaknuti Vlašića. Pred njim je velika budućnost, zaista je igrač za velike stvari i najbolje klubove.

N+: Isto pitanje i za HNL. Koje igrače bi izdvojili kao posebno kvalitetne?
MB:
Ako smije biti i iz Hajduka, onda Vlašić i Sušić. Odlični su Pjaca i Soudani iz Dinama. Teško je reći tko je najbolji, nijanse ih dijele, svi su vrhunski igrači.

N+: Idemo se malo prebaciti na reprezentaciju. Ukrajina je izvukla Sloveniju u doigravanju za plasman na EURO u Francuskoj. Kakva su očekivanja? Ima li mjesta za vas u reprezentaciji?
MB:
Svakom igraču, pa tako i meni, je san nastupati za reprezentaciju. Ali konkurencija je stvarno velika. Rakitski, Khacheridi, Kučer. Malo mjesta, a puno dobrih igrača. Ali siguran sam da ako nastavim dobro raditi, da poziv neće izostati. Što se tiče utakmica sa Slovenijom, očekujem plasman na EURO. Slovenija nas je jednom izbacila u kvalifikacijama, i došlo je vrijeme da prekinemo niz ispadanja u dodatnim kvalifikacijama.

N+: U mlađim kategorijama redovno ste nastupali za reprezentaciju.
MB:
Istina. Igrao sam za sve mlađe uzraste, a najveći uspjeh ostvario sam sa U-19 reprezentacijom 2009. godine kada smo postali prvaci Europe. Ukupno sam odigrao preko pedeset utakmica za mlađe kategorije.

N+: Što bi istaknuli kao svoje igračke vrline?
MB:
Smatram da mi je vrlina čitanje igre i to što dobro igram s obje noge.

N+: Kako vidite svoje mane, gdje ima prostora za popravak?
MB
: Mogu popraviti duel igru, i uvijek treba raditi na koncentraciji. Tu je najviše stvar igranja u kontinuitetu. Kada igram, koncentracija je na visokoj razini, a kada igram manje, uvuče se nesigurnost.

N+: Kako vi nogometaši gledate na događaje u hrvatskom nogometu, jeste li svjesni svega što se događa izvan terene?
MB:
Jesam. Ovo što se događa ovdje, bilo je i u Ukrajini kada se guralo kijevski Dinamo. No, nije na meni da se bavim tim stvarima, mi ćemo Dinamo srušiti na terenu i pokazati da smo bolji od njih.

N+: Kao i oko drugih igrača, i oko vas se vode polemike koja vam pozicija najbolje odgovara. Da ne bi razbijali glavu, recite nam što najviše volite igrati.
MB:
Najviše volim igrati na poziciji stopera i mislim da sam na njoj najbolji.

N+: Dugo ste bili u akademiji Šahtara. Jeste li upoznali Srnu i Pletikosu?
MB:
Pletikose se sjećam još iz vremena kada sam bio u Šahtaru, baš kao i Srne, ali kako sam ja dosta mlađi od njih nismo se družili. Protiv Darija sam igrao nekoliko puta, a sad kada je Hrvatska igrala s Italijom u Splitu pričao mi je o Hajduku i gradu.

N+: Kada već spominjemo igrače koji su obilježili hrvatski nogomet, reci nam tko su najbolji igrači protiv kojih ste igrali u karijeri?
MB:
Jako je teško izdvojiti najboljeg. Igrao sam stvarno protiv puno igrača koji su danas već poznati i veliki nogometaši, a Toni Kroos je recimo i svjetski prvak uz sve to. Bilo je zaista velikih igrača, na prvu mi na pamet padaju Willian, Douglas Costa, Luiz Adriano, Mkhitaryan, Seleznjov, Milevskij, Konopljanka, Kalinić, de Gea, Hazard, Benteke, Wellbeck. Vidite i sami, stvarno puno vrhunskih igrača, teško je reći tko je baš najbolji.

N+: Kakva su očekivanja u budućnosti?
MB:
Svaki igrač želi igrati u najjačim ligama svijeta. Ali, zapravo je sve na meni. Ako budem dobro igrao, sve je moguće. Za početak treba nešto osvojiti s Hajdukom pa ćemo onda dalje vidjeti. A san mi je zaigrati za AC Milan. Njihov sam simpatizer još od vremena Ševčenka.

N+: Priča se da dobro vladate i portugalskim, otkud to? I, spremate li se možda za trenersku karijeru?
MB:
Ma ne znam zasad puno portugalskog, ali polako učim. Igrao sam s dosta Brazilaca, pa da bi ih razumio moraš naučiti nešto. Ja bih ih slušao i ako nešto nisam znao prevodio bih kada dođem kući. Znam još i engleski dosta dobro, roditelji su mi profesori engleskog jezika. A što se tiče trenerske karijere, i to je svakako jedna od opcija jednog dana. Vidim se u nogometu još dugo vremena, tako da ni ta opcija nije isključena.

Toni Perković


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter