Search
Close this search box.

BiH: Hoće li pobijediti timski rad ili egoizam?

OČEKIVANJA:
Bosna i Hercegovina je jedan od rijetkih debitanata na velikim natjecanjima koje se nije odmah otpisalo kao turiste ili autsajdere, već kao ozbiljne pretendente na prolazno mjesto. Iako im skupina nipošto nije jednostavna, Bosna i Hercegovina jednostavno ima izniman potencijal, ali i nekoliko značajnih mana koje ipak mogu raspuknuti balon euforije u trenutku. Nakon što su više-manje bezbolno prošli kvalifikacije, gdje im se poklopilo da su zahtjevnijeg protivnika imali u Slovačkoj (što se nekako i dalo očekivati dok se malo bolje promisli) nego u glavnim protivnicima za prvo mjesto skupine Grcima, Bosna i Hercegovina je – nakon nekoliko neuspješnih pokušaja u dodatnim kvalifikacijama – napokon uspjela vidjeti svoje prvo veliko natjecanje od samostalnosti.

“Jooj, što nemamo barem te sreće kad već ne znamo igrat’!” Taj je jauk jedne gospođe tijekom kvalifikacijske utakmice protiv Danske u Sarajevu, gdje je pobjeda mogla odvesti BiH izravno na EP 2004.; ali ih je remi – što je bio konačan ishod – za promjenu gurnuo na čak četvrto mjesto skupine (!) barem djelomično istinit. Naime, BiH reprezentacija je uvijek “znala igrat'”, jer da nije ne bi barem tri puta bili na korak do velikih natjecanja; a i treba uzeti u obzir i četvrti, gdje su u kvalifikacijama za SP 2006. ostali neporaženi od Španjolske i završili treći u poprilično teškoj skupini. Tako da je, iako formalno debitant, Bosna i Hercegovina već nekoliko ciklusa zapravo mogla vidjeti svjetla velikih pozornica. No, kako to obično biva sa reprezentacijama bivše Jugoslavije, idila kratko traje i to ponajviše zbog pretpostavljanja pojedinaca kolektivu. Iskusni igrači su se pobunili protiv izbornika Safeta Sušića zbog nekoliko dvojbenih odluka, koje uključuju pozivanje svog nećaka Tina Svena, neću reći “proguranog”, ali dovedenog u reprezentaciju pod potpuno krivim alibijem. Uostalom, zar nije i samo korištenje alibija u takvoj situaciji dosta klizav teren? Također postoji još nekoliko situacija gdje se izbornik Sušić zakačio sa svojim možda i glavnim perjanicama, Emirom Spahićem i Edinom Džekom, no o tome nešto kasnije. Sve u svemu, atmosfera je očigledno narušena u svlačionici Bosne i Hercegovine, što se dalo primijetiti i pri prve dvije prijateljske utakmice, protiv Argentine te Egipta (obje utakmice su izgubili 0-2, a navijače je naročito zabolio taj poraz od kombinirane ekipe Egipta). No, još imaju dvije pripremne na rasporedu, protiv Meksika i Obale Bjelokosti u SAD-u, nakon koje će se ipak dati izvući konačni zaključci. Dotad možemo samo sagledati činjenice: Bosna i Hercegovina je momčad sa ponajboljim napadom kvalifikacija, te im je ždrijeb u Brazilu dodijelio atraktivnu, ali i prolaznu skupinu. “Zmajevima” će mnogo toga ovisiti o prvoj utakmici protiv Argentine, gdje bi ih eventualni veći neuspjeh dodatno destabilizirao, dok bi im pristojan “fajt” s njima – možda čak i pozitivan rezultat – dao ogromna krila za presudan, drugi susret skupine protiv Nigerije. Dakle, BiH ima realnu šansu prolaska u drugi krug; sve miriše na skupinu s mnogo golova, onako “zemanovski”, barem koliko će to oprezna atmosfera na SP dozvoliti, no ipak im ni ispadanje nikako ne bi trebao predstavljati kraj svijeta. Bosna i Hercegovina ima nogometnu budućnost i to im je najbolje što je ovaj plasman donio.

OPĆE:
Svi znamo političku situaciju u Bosni i Hercegovini, koja umnogo i utječe na nogometna zbivanja. Republika Srpska ne priznaje BiH kao legitimnu tvorevinu, dobar dio Hercegovine također, tako da se svaki uspjeh nogometne reprezentacije koristi kako bi se promoviralo neko jedinstvo – makar i ono lažno – zemlje uništene ratom i međuetničkim sukobima. FIFA je 2011. nakratko čak i suspendirala BH nogometni savez zbog “trojnog predsjedništva”, sastavljenog od hrvatskih, srpskih i bošnjačkih predstavnika u ravnopravnom omjeru. Krovna nogometna organizacija je, uzevši u obzir kompliciranu političku situaciju u zemlji, načelno dozvolila izbore po tom ključu, no kada su uvidjeli da je to dovelo do kaosa u Savezu, pošto se gotovo ništa nije moglo izglasati zbog međusobnog blokiranja glasovanjem, FIFA je morala poduzeti oštre mjere kako bi se stvari normalizirale. Uspjesi su donekle smirili situaciju, iako je realno da uspjehe bosanskohercegovačke odabrane vrste slavi više-manje isključivo bošnjačko stanovništvo, unatoč činjenici da su njihove boje branili pripadnici sva tri entiteta.

TRENER:
Safet Sušić, legendarni igrač PSG-a i jugoslavenske reprezentacije, preuzeo je kormilo BiH prije gotovo pet godina, nakon godina vođenja uglavnom turskih klubova. Razvio je odličnu generaciju igrača, kojima nije ni nešto naročito potrebno bilo usaditi ofanzivni mentalitet kojeg je i sam gajio kao igrač; jer makar je Sušić igrao iza napadača, njegova bilanca golova je bila kudikamo bolja i od mnogih kolega u vrhu napada. Kada u momčadi imate igrače poput Edina Džeke, Miralema Pjanića, Zlatana Misimovića i Vedada Ibiševića, onda ne mora biti čudno što su kroz ove kvalifikacije zabili trideset golova, a njihov prvi konkurent Grčka – sa istim brojem bodova – samo dvanaest. No, Safeta prati i glas da mu odgovornost i profesionalnost nisu baš jača strana. Već se nekoliko puta dogodilo da je kasnio na letove, od čega je u medijima najjače odjeknuo propušteni let za Brazil, na ždrijeb skupina SP, što je uistinu neprihvatljivo. Također, gore načeti problemi sa igračkim kadrom su ga počeli dostizati što se bližio trenutak objave popisa igrača za Brazil. Najveća stigma koja ga prati je ta da pod svaku cijenu želi progurati svog nećaka Tina Svena Sušića u odabranu vrstu, pod izlikom da mu treba istinski zadnji vezni kojeg nikako ne može pronaći; unatoč činjenici da bi mu na širem spisu uistinu trebalo stajati nekoliko imena za tu poziciju, ponajviše ono Muhameda Bešića, Ferencvarosovog igrača koji je već nekoliko godina najbolji igrač mađarske lige. Tino Sven se, nakon dobre jeseni u Hajduku na svojoj prirodnoj poziciji – iza napadača – utopio u proljetno sivilo splitske momčadi, te je poziv njemu, pogotovo za tu ulogu koju mu je stric namijenio blago rečeno – dvojbena. Na kraju je, da smiri strasti, Sušić pozvao i Bešića, no tu priči nije kraj. Safet je revolt u svlačionici podebljao pozivom Izetu Hajroviću, rođenom Švicarcu i igraču Galatasaraya, koji je prvotno – unatoč nagovaranju vođa BiH kolektiva, Spahića i Džeke – odabrao švicarsku reprezentaciju. Tu ga je praktički ekipa iz BiH svlačionice otpisala, da bi Hajrović – nakon što je odigrao tek nekoliko minuta za Švicarsku u prijateljskoj protiv Tunisa, a zatim i nestao sa Hitzfeldovog radara – naglo promijenio mišljenje i zaželio ipak igrati za domovinu svojih roditelja. Sušić je prihvatio želju iako je momčadi rekao da ga nema namjeru pozivati, te je Hajrović debitirao u ključnoj utakmici protiv Slovačke u Sarajevu, koju su izgubili sa 0-1. Izvještaji su govorili kako je Izet tada trpio šikaniranje od strane suigrača, te bi bilo pitanje kako bi se ta priča dalje razvijala da nije zabio fantastičan pogodak za pobjedu u Žilini protiv Slovaka iduće kolo, te tako pogurao BiH na samo korak do izravnog plasmana. Taj gol kao da je izbrisao sve razmirice; Hajrović je demantirao neke dvojbene izjave za švicarske medije i vrlo brzo se pod krinkom višeg cilja gotovo sve zaboravilo. Iako, čini se da Džeko i Spahić još uvijek nisu prešli preko nekih stvari, kao što su olako odbacivanje veterana Elvira Rahimića i Senijada Ibričića, od kojih je potonji ipak našao mjesto na popisu putnika za Brazil. Ako se ikada ispostavi da je taj poziv zbilja uručen na intervenciju revoltiranog dvojca, onda se svakako mora preispitati razina Sušićevog autoriteta i načina vođenja momčadi. Sve u svemu, Sušić bi se također mogao – u slučaju osjetnijeg neuspjeha na SP – naći na listi bivših izbornika sredinom srpnja, povijesnom plasmanu unatoč.

KLJUČNI IGRAČI:
BiH preferira izrazito napadački nogomet, što i ne čudi s obzirom na kadar koji ima na raspolaganju. Ofanzivna je četvorka – Džeko, Ibišević, Pjanić i Misimović – od koje će se najviše očekivati u tom, za BiH krucijalnom segmentu – zabila sama gotovo sve pogotke u kvalifikacijama (26 od 30), što dovoljno govori koliku moć imaju u igri put naprijed. Gotovo je cijela momčad podređena napadačkom nogometu, sa bekovima profila Mensura Mujdže, Avdije Vršajevića, Senada Lulića i Sejada Salihovića (koji se, iako po vokaciji kudikamo ofanzivniji igrač, jako dobro kroz sezonu snalazio u ulozi lijevog beka), igrača koji su izrazito usmjereniji na napadački segment pozicije no onaj obrambeni. Tu ujedno dolaze do problema, jer taktika koju Sušić voli naglasiti, u kojoj “moraju zabiti jedan više od protivnika” možda dobro zvuči dok su vam glavni konkurenti sterilna Grčka, koja uglavnom zabija iz prekida, ili Slovačka; no kad vam s druge strane stoje Argentina i Nigerija, nije da se možete voditi takvom filozofijom i ostati živi. Tu će se najviše BiH oslanjati na duo Begović – Spahić; prvi je jedan od najcijenjenijih vratara engleskog Premiershipa, koji ima iskustva u zaustavljanju najboljih svjetskih napadača, dok je drugi iskusni kapetan i karakterni vođa na terenu, iako ga prati glas nezgodnog temperamenta. Njih dvojica bi, uz pomoć Ermina Bičakčića, stopera njemačkog Braunschweiga, trebali pokušati osigurati da se ne događaju propusti u zadnjem redu koji bi rezultirali već spomenutom “zemanovskom” golijadom, ponajviše protiv Nigerije u utakmici gdje će – u slučaju poraza od Argentine – morati ići na pozitivan rezultat, što može biti itekakav dvosjekli mač.

IGRAČI KOJI NEDOSTAJU:
Uz navedenog Elvira Rahimića, najveći se upitnik nadvio nad odlukom Safeta Sušića da u Brazil vodi svega dvojicu pravih napadača, Džeku i ibiševića, pogotovo ako uzmemo u obzir da su obojica u startnoj jedanaestorici. Nudila su se tu dodatna rješenja u vidu Ermina Zeca, napadača Genclerbirligija koji je u jako dobroj formi u zadnje vrijeme; dok su neki spominjali i mladog Armina Hodžića, novopečenog igrača zagrebačkog Dinama koji je pokušavao naći svoje mjesto u Liverpoolu preko posudbe u Željezničaru; no ipak nema smisla ozbiljno govoriti o devetnaestogodišnjem napadaču u kontekstu nastupa na SP, dok mu je istovremeno najveća utakmica dosadašnje karijere bila ona protiv gradskog rivala Sarajeva u kojoj je nedavno dao gol. Također, na popisu nije bilo mjesta za veznjaka poljske Wisle iz Krakowa, Semira Štilića, što malo čudi s obzirom da im treba takav tip box-to-box igrača sredine terena.

VJEROJATNI SASTAV:
Begović – Mujdža, Bičakčić, Spahić, Lulić – Misimović, Medjunanin, Pjanić, Salihović – Ibišević, Džeko

25. na FIFA-inoj listi reprezentacija
Kvalificirani kao prvi u skupini G europskih kvalifikacija, ispred Grčke, Slovačke, Litve, Latvije i Lihtenštajna
Prvi nastup na Svjetskom prvenstvu u povijesti

Juraj Vrdoljak


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter