Kako je već bilo detaljno opisano na slučaju Atletico Madrida, i Benfica svoj rad financira na isti način – prodajom udjela u transferu igrača trećim osobama. Igrači Benfice samo su djelomično vlasništvo kluba. Bolje rečeno, postotak prava na njih polažu treće osobe. Tu se ne radi o službenim agentima koji su već u igri, nego o različitim fondovima ili pojedincima koji otkupljuju vlasništvo nad igračima te odmah isplaćuju klubu novac. Klub na taj način pokriva svoje tekuće poslovanje, ali zarađuje manje prilikom prodaje tih igrača.
Benfica je 2009. godine osnovala svoj Stars Fond gdje se uvijek nalazi 12 igrača čijim se postotcima trguje. Tako recimo Benfica kao klub godinama posluje negativno, a Fond pozitivno. Uostalom, prilično čudno bude gledati listu najbogatijih klubova, a tamo među prvih 20 nema Benfice i Porta čiji transferi svaki prijelazni rok pune medije. Na nekim igračima Benfica ima mizernih 10% vlasništva, što je najmanje koliko klub može imati prema Statutu fonda. Tako je od prodaje Angela di Marie dobila tek 40% vrijednosti, od Ramiresa tek 20%. Benfica slično kao i Atletico Madrid ima ukupni dug od preko 400 milijuna eura, godišnje prihode od 111 milijuna eura, posluje godišnje sa oko 10 milijuna eura u minusu. Jedina razlika je da nije više ni svom svojom imovinom kompletno pokrila dug, te je i tu u minusu 25 milijuna eura.
Nakon izlazaka svih tih financijskih rezultata cijena dionica Benfice je debelo skliznula, ispod 0,5 eura. I nije se puno dizala usprkos odličnim rezultatima na nogometnom terenu u prvoj polovici 2013. godine. Sredinom godine oporavlja na 1,1 euro, a ispadanje iz Lige prvaka u studenom ju je ponovno baca na 0,6 eura. I onda 31. siječnja 2014. Benfica objavljuje da je prodala 90% prava na Rodriga i Gomesa fondu Meriton Capital Ltd. za 45 milijuna eura, osigurava titulu, odlično igra u Europi, dižu se cijene igrača, klubovi ih gotovo rezerviraju, a dionica je skočila na 3,02 eura u ožujku, da bi opet kvartalnim izvješćem pala na trenutnih 1,84 eura. Očito ni takvi iznosi ne mogu tek tako spasiti klub koji zbog velikog ukupnog duga plaća ogromne kamate.
I kako je to čudno što se sve događa kod Benfice koja ima nevjerojatnih 256.000 članova od kojih samo na račun članarina dobiju 10 milijuna eura. Oko 40 milijuna eura imaju na račun komercijalnih prihoda od sponzora, 40 milijuna eura prihoda od utakmica, samo debelo zaostaju za TV pravima koja su u Portugalu zbog ekonomske situacije i broja stanovnika mizerna. Stoga su odlučili raskinuti sve ugovore i prava na TV prijenos ostaviti klubu. Po cijeni od 10 eura mjesečno. I nisu puno postigli, ostali su blizu iznosa koji su dobivali od prodaje prava TV kućama, oko 20 milijuna eura. Prihod im je i dalje tu najmanji u odnosu na ostale europske klubove koji imaju prilično manji broj članova, ali imaju jači brand pa i više navijača globalno. Npr., navijač Real Madrida nije nužno član kluba, ali rado će kupiti Ronaldov dres i u njemu šetati ulicama Kine i Japana. Jednako takav je i omjer cijena ulaznica.
U Engleskoj je postotak u ukupnom prihodu 2011. bio raspodijeljen ovako: prijenosi 51%, ulaznice 26%, sponzorstva 23%, a prodaja igrača ima mali udio na ukupan prihod od 2,479 milijuna eura.
U Portugalu je ovako: prijenosi 17%, ulaznice 19%, sponzorstvo 16%, prodaja igrača 48%, uz ukupan prihod 316 milijuna eura.
Trenutni način poslovanja Benfice može dovesti do rezultata koji joj mogu osigurati trenutnu stabilnost, ali budućnost je i dalje prilično neizvjesna.
Robi H.
