Miljenik engleskih navijača s kraja prošlog stoljeća, jedna od najvećih zvijezda Otoka opet je došao na naslovnice tamošnjih medija. Nažalost priča ni ovaj put nije bila niti malo lijepa, a još manje nogometna. Mladi čitatelji našeg portala vjerojatno su čuli za Paula Gascoignea, igrača koji je bio pravi nogometni superstar prije punih 30 godina. U vremenu prije društvenih mreža i prije popularizacije interneta uopće Gazza je dominirao, na terenu svojim nesumnjivim talentom, a izvan njega ekscesima. Navijači su ga voljeli gotovo jednako kao urednici britanskih tabloida. Bio je kao stvoren za vrijeme s kraja 80-ih prošlog stoljeća. Mlad, talentiran i uspješan nogometaš, sklon svemu i svačemu. Danas, više od 30 godina nakon što je debitirao za prvu ekipu Newcastlea, Gazza je još jednom dotaknuo dno. Borba za ovisnostima i depresijom opet je otišla preko ruba, hospitaliziran je po tko zna koji put u vlastitoj, traumatičnoj borbi za goli život.
Priče slične njegovoj nisu rijetkost u svijetu nogometa. Lee Hendrie smatran je sredinom i krajem 90-tih godina prošlog stoljeća jednom od najvećih mladih nada engleskog nogometa, uz Franka Lamparda, Rio Ferdinanda i Stevena Gerrarda. Nastupao je za Aston Villu do 2007. godine, ukupno 12 godina, upisao 251 nastup uz 27 postignutih golova, a njegova tjedna plaća na vrhuncu slave iznosila je, ovisno o bonusima, između 24 i 30.000 funti. Luksuzni život, skupi automobili, kupovina nekretnina, putovanja i otmjene zabave bile su njegova svakodnevica. Mogao je priuštiti sve ono najbolje od života što prosječan čovjek može samo sanjati. Već u ranim tridesetima njegov život se okrenuo naglavačke, od čovjeka koji je imao gotovo sve što novac može kupiti do gubitka svega. U samo tri godine nakon što je otišao iz Ville (nastupao je u tom periodu i za Stoke, Sheffield United, Leicester, Derby i Blackpool) ostao je doslovno bez ičega. Dva puta je pokušao samoubojstvo nakon toga, život mu je visio o niti dok je ležao u bolnici prikopčan na aparate. U siječnju 2012. godine zbog dugovanja više od 200.000 funti na ime neplaćenog poreza proglasio je osobni bankrot i oduzete su mu nekretnine. Vrijednost njegovih nekretnina u jednom trenutku iznosila je 10 milijuna funti, namjere su bile najbolje. Uložiti pametno i osigurati budućnost za svoju obitelj. Pogrešno bi bilo za sve okriviti lakomislen život i olako trošenje, novac nije prokockao. Problemi su za Hendrija počeli nakon raspada braka, a nastavili su se kada su se ulaganja u nekretnine i filmsku industriju pokazala kao potpuni promašaj. Našao se u vrtlogu problema i promašenih investicija,koje su ga vukle na samo dno. Poslije je rekao:
– To je novac, to je nogomet. Sve je postalo jednostavno previše!
Lee Hendrie se nije mogao nositi s problemima, koje mu je donijela slava i novac kojeg je stekao, a svi oni koji su ga okruživali i savjetovali odjednom su nestali. Odgovora i rješenja problema nije bilo ni od koga. Bankrot su od poznatih imena proglasili između ostalih Eric Djemba Djemba, Celestine Babayaro, Keith Gillespie, Brad Friedel, David James, John Barnes, John Arne Riise…
Prema podacima organizacije XPRO iz Birminghama koja je osnovana kako bi pružila podršku, pomoć i savjetovanje bivšim profesionalnim nogometašima koji su igrali u Ujedinjenom Kraljevstvu čak tri od pet bivših igrača iz Premier Lige suoče se s bankrotom u roku od 5 godina od kada su prestali igrati. S druge strane ovim podacima je oponirao Gordon Taylor iz Professional Footballers’ Association, koji kaže da je vjerojatnije da se radi između 10-20% posto bivših igrača koji zapadnu u probleme ove vrste. No bez obzira na statistiku, čini se nevjerojatnim da u kratkom roku mnogi od ovih nogometaša, čije bogatstvo premašuje nekoliko desetaka milijuna eura ili funti padnu na samo dno. I jedna i druga organizacija potvrđuju da se ne radi o nekoliko izoliranih slučajeva i da se radi o ozbiljnom problemu s kojim se suočava nezanemariv broj igrača. Upravo je XPRO organizacija jedna od prvih koja je ozbiljno pristupila ovom problemu i pitanju. Osnovali su je bivši igrači Geoff Scott i Bob Runham kako bi pomogli drugim umirovljenim igračima, bilo da se radi o pravnim savjetima, obrazovanju, zapošljavanju, medicinskoj pomoći, socijalnoj pomoći, savjetima za pitanja mirovine ili specijalističkom liječenju ovisnosti – što je još jedan od češćih problema ove populacije. XPRO navodi da bez obzira na visoka primanja koja imaju profesionalni nogometaši problemi loših investicija i brakorazvodnih parnica i skupih nagodbi mnoge od njih ostave bez ičega na kraju karijere, te da upravo oni savjetuju svoje članove kako da se pripreme za život nakon karijere pametnim planiranjem. Naravno teško je pojmiti stvarnost u dvadesetim godinama, dok si na vrhuncu slave, a novac pristiže tjedno u petero ili čak šesteroznamenkastim iznosima. Financijsko planiranje i savjetnici koji navode da karijera nogometaša neće trajati dugo čine se tek kao nestvarna prijetnja. Gordon Taylor napominje i da je problematična uloga agenata ili menadžera, koji su uvijek tu dok stvari idu u dobrom smjeru, a onda jednostavnu nestanu kao i razni savjetnici na čiji se nagovor ulazi u rizične i često nerazumne poslove.
Nogometaši, koji vrhunac svoje karijere postižu u dvadesetim godinama, spadaju u skupinu koja nije vrhunski obrazovana. Štoviše često zbog karijere žrtvuju taj segment, a i okruženje u svijetu nogometa često ne pruža najbolje primjere. Sve to može voditi u probleme financijske, ali i emotivno-psihološke prirode. Od blještavih naslovnica i portala, mondenih odmarališta, sportskih automobila, do klinike za odvikavanje i socijalne službe u samo par godina. Put do dna je izrazito strm, a pojedincu se čini da se uvijek događa nekom drugom. Naravno teško je iz pozicije prosječnog čovjeka, navijača imati razumijevanja i suosjećanja prema sportašima, čiji je stil bio često ekstravagantan, a primanja višestruko premašivala njegova vlastita. Sve je veći socio-ekonomski jaz između vrhunskih igrača i običnih ljudi, ali ova priča govori da su i igrači na neki način žrtve nogometne industrije i biznisa, kojim je nogomet postao. Karijera traje mnogo kraće nego ona inženjera, arhitekta ili odvjetnika, a u nju je uloženo mnogo da bi se uspjelo – toliko da se ponekad u silnom uzbuđenju treninga i sportskog napretka zaboravi na stvarnost života koja slijedi nakon prestanka aktivnog igranja. Potrebno je naravno razumno i objektivno planiranje budućnosti, štednja kako bi se financijski osigurao nastavak života, ali i kvalitetno osmišljavanje života i svoje uloge nakon kraja karijere, jer osjećaj gubitka i boli koji se tada doživljava često se uspoređuje s onim kod smrti bliske osobe, a period tranzicije zna biti itekako težak i zahtjevan.
Nedvojbeno je da danas vrhunski nogometaši zarađuju vrtoglave iznose, na kojima im često zavidimo. No isto tako veliki broj primjera iz svijeta nogometa navodi na zaključak da se mnogi teško nose sa stečenom slavom i novcem. Posvemašnja komercijalizacija nogometa ostavlja sve manje vremena za izgradnju cjelovite ličnosti.
Lee Hendrie je dobio novu priliku, Gazza se nažalost još uvijek povlači po engleskim bolnicama u očajničkim pokušajima da pobijedi ovisnost.
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
Edo Zdravković
