Biti bolji od susjeda u bilo kojoj pori života nekima je uvijek poseban gušt, pa makar nikad ništa konkretno u životu ne postigli. Takav je slučaj i između Avellina i Salernitane, dva stara talijanska kluba. Gradove Avellino i Salerno u južnoj talijanskoj regiji Campaniji dijeli tek nešto više od pola sata vožnje, a nogometni rivalitet je ono što ih najviše spaja ili razdvaja, zavisno iz kojeg se kuta gleda. Dan kada igraju ovi suparnici iznova rasplamsa nepredvidivi južnjački temperament.
Oba kluba većinu svojeg postojanja proveli su među niželigaškim društvom. Trenutno se oba natječu u Seriji B. Avellino je osnovan 1912. kao lokalni klub. Nije imao spomena vrijedne rezultate sve do 1970-ih godina. U drugu talijansku ligu prvi puta ulaze 1973. godine, a 1978. plasirali su se u elitni razred talijanskog nogometa. Puno desetljeće Avellino će biti član Serije A. Najveći uspjeh zabilježen je 1987. godine kada su natjecanje završili na 8. mjestu, ali već iduću godinu ispadaju. Do današnjih dana se niti jednom nisu uspjeli vratiti u najviši rang, premda su u nekoliko navrata igrali doigravanje za ulazak u Seriju A. Klub je 2009. bankrotirao i doživio sudbinu mnogih talijanskih klubova koji se početkom trećeg milenija nisu mogli nositi sa financijskim poteškoćama. Krenuli su od najnižeg ranga, da bi se u sezoni 2013/14 vratili u Seriju B. Vrijednost današnje momčadi vrti se oko 10 milijuna eura. “Irpine” trenutno vodi trener Attilio Tesser. Među igračima valja istaknuti najboljeg strijelca i najskupljeg igrača Marcella Trotta. U stopu ga prati Kongoanac Benjamin Mokulu Tembe. Avellino trenutno zauzima 8. mjesto na ligaškoj ljestvici i ponovno će, kao i prethodne sezone, voditi bitku za ulazak u doigravanje za Seriju A.
Priča Salernitane o klupskim uspjesima je još oskudnija nego u njihovih ljutih protivnika. Osnovani su 1919. godine i također su uglavnom bili stanovnici niželigaških regionalnih liga.
Najveći uspjeh su im dva plasmana u Seriju A, u sezonama 1947/1948. te 1998/1999. U oba navrata ekspresno su se vratili u niži rang. Ne iznenađuje činjenica da su i oni bankrotirali, a to se desilo 2005. godine. Mnogi smatraju da su za oporavak kluba najzaslužniji Marco Mazzaroma i daleko poznatiji Claudio Lotito, ujedno i vlasnik Lazia. Od ove sezone ponovno su sudionici Serije B. Trener Vicenzo Torrente posjeduje skromnu momčad, u kojoj valja podcrtati najbolje strijelce Denilsona Gabionetta i Alfreda Donnarummu te najskuplje Massima Codu i Danielea Sciaudonea. Salernitana ne stoji najbolje na drugoligaškoj ljestvici. Trenutno su na 20. mjestu u konkurenciji 22 ekipe, i jedan su od glavnih kandidata za ispadanje. Ukoliko se “I Granata” ne želi ponovno spustiti na niže grane njezine mecene morati će duboko posegnuti u đžep za pojačanjima.
Dvoboji ovih rivala igrali su se u niželigaškim natjecanjima i još uvijek nije zasjao dan da se njihov susret dogodi u Seriji A. Prvi susret zabilježen je u sezoni 1959/1960 u Seriji C, a u sezoni 1990/1991 derbi je zabilježio prvijenac u Seriji B. Nekoliko puta Avellino i Salernitana sastali su se i u talijanskom kupu. Salernitana je ukupno gledajući za nekoliko pobjeda uspješnija. Prvo kolo prvenstva, u kasno ljeto prošle godine, nakon sedam sezona pauze ponovno je oživljelo derbi. U prekrasnom ambijentu stadiona Arechi u Salernu, domaćin je odnio pobjedu 3-1.
Ono zbog čega je svaki derbi poseban je navijačko rivalstvo. Navijači ovih klubova na daleko su većoj razini od onog što pokazuju njihovi ljubimci na terenu. Premda nekad pređu granicu dobra ukusa u vidu nasilnih obračuna, atmosfera na tribinama i nerijetko šaljiva podbadanja uoči susreta dopiru puno dalje od “Čizme”. Ultrasi Salernitane, uoči prošlog dvoboja, imali su namjeru kupiti 20 000 kravljih zvona, aludirajući na seljačko podrijetlo velikog broja stanovnika Avellina. Kao uzvrat na tu moguću provokaciju ultrasi Avellina slikali su se sa bijelim maskama, smatrajući Salerno smrdljivim pomorskim gradom. Represija prema ultrasima u Italiji je već godinama u punom jeku, pa stoga ne čudi odluka da se na Avellinov stadion Partenio, koji inače ima kapacitet preko 26 000 osoba, primi samo 800 gostujućih navijača. Policija je utakmicu ocijenila kao visoko rizičnu te su navijači Salernitane, a i veliki dio domaćih, za kupnju ulaznice morali priložiti osobne podatke. Kapacitet stadiona je također zbog sigurnosti ograničen, pa se ne očekuje više od 10-ak tisuća navijača. Bez obzira na sve poteškoće zahtjevi za kartama dolazili su iz Švicarske, Njemačke, Engleske i Španjolske. Koliko ovaj susret znači u Campaniji pokazuje i podrška Salernitani koju je uoči prošlog dvoboja poslao gradonačelnik New Yorka Bill de Blasio, čiji korijeni vuku iz tog područja.
Ako vam je dosta modernog nogometa, preplaćenih igračkih zvijezda, medijski napuhanih derbija gdje su pripitomljeni gledatelji pijuni u marketinškoj igri, onda vam preporučamo da subotu od 15 sati provedete uz susret ovih dvaju rivala i navijački dekor koji iskazuje da je nogomet još uvijek radost i plemenita igra.
Josip Buljan
