Priču Atletico Madrida nemoguće je započeti bez kontroverznog vlasnika Jesusa Gila, preminulog 2004, desničarskog političara koji je zbog populizma kao predsjednik kluba (1987-2003) radio ekscentrične ispade svih vrsta, po čemu je ostao najprepoznatljiviji. Posljednju, osmu titulu prije ere Jesusa Gila Atletico je osvojio 1976. godine. Jesus je dugo pokušavao velikim ulaganjima, ali bez uspjeha. Redali bi se treneri i igrači kao na tekućoj vrpci, godinu za godinom. Najbliži tituli bio je Tomislav Ivić koji je 1990/91. bio drugi u prvenstvu te osvojio kup. Konačno, Atletico osvoja titulu 1996. Naravno, cijena je bila previsoka. Porezne prevare preko investicijskog fonda 1999. godine dovode do uvođenja prisilnog upravitelja od strane države, te Atletico ispada u drugu ligu.
Nakon dvije godine Atletico se vraća u prvu ligu, ali u međuvremenu, zbog odlaska u drugu, mora prodati igrače (100 milijuna eura je zaradio od prodaje). Između ostalih, Hasselbaink odlazi u Chelsea za 22 milijuna, Jose Mari u Milan za 19, Valeron u Deportivo za 11, Ballesta u Valenciju za 10.
Naravno, povratak u prvu ligu traži ponovno ulaganje i zaduživanje, te se kolo sreće ponovno pokreće.
Kakav otac – takav sin
Nakon smrti Jesusa, njegov sin Miguel postaje vlasnik sa 56% dionica i stalno je u sukobu sa predsjednikom kluba. Jedan drugome se inate kroz odluke koje donose, a treneri i igrači se mijenjaju kao na traci, pa klub u idućih sedam godina samo na transferima gubi čak 165 milijuna eura. U to je uračunata i prodaja Torresa za 38 milijuna eura Liverpoolu. Ukupni dug Atletica do 2011. godine iznosi nevjerojatnih 514.000.000 eura, a još je nevjerojatnije da mu je prihod samo 100 milijuna eura, što čini samo 19% duga (Barcelona i Real za usporedbu godišnje dug pokrivaju s 80% prihoda!)
Kako je to moguće ?
Atletico ima imovinu čija vrijednost točno pokriva sav minus, istina, to nisu novci, ali na osnovu toga dobiju se krediti i povjerenje investitora. Naravno, nekretnine i igrači poprilično su rizični pa je i kamata na dug ogromna. Atletico samo na kamate na dug godišnje plaća u prosjeku 13 milijuna eura. Dug je raspoređen prema najvećim potraživanjima na sljedeći način: za porez se duguje 215,77 milijuna eura bankama, 55 milijuna za transfere, 52 milijuna zaposlenicima. Od toga je najteže što je polovica duga kratkoročna. Na ogroman dug španjolskih nogometnih klubova reagira i Europska komisija i prijeti uvođenjem sankcija. Najveći je dug državnim institucijama, koji najviše apostrofiraju njemački nogometni klubovi kada su se pozivali na nelegalne državne poticaje koje španjolska vlada donira i oprašta svojim nogometnim klubovima. Stoga kompletan transfer Aguera od 45 milijuna eura odlazi poreznim institucijama, pa dug državi sa 215 pada na “samo” 155 milijuna eura. Uza sve, španjolski klubovi se obavezuju da će od TV prihoda svake godine odvajati 35% u fond za pokrivanje dugova. Samo, kako je moguće da državne institucije toleriraju ovoliki dug Atletica? Po ugovoru Atletico plaća 5% kamate, a taj dug se vuče još iz 2000. godine.
Pritiskom Europske komisije i Finacijskog fair-playa činilo se da je kraj ovakvom poslovanju Atletica, a samim time i uspješnim rezultatima, jer zbog nametnutih pravila moraju pokrivati dugovanja.
No tada se Atletico hvata druge “kvake”. Vlasništva treće strane nad vlastitim igračima. U slučaju Falacaa to je super agent Jose Mendes koji je s vremenom došao do 60% njegova vlasništva. Atletico uz Falcaoa ima još 5 takvih igrača. Engleski nogometni savez je zabranio vlasništvo treće strane i predvodnik je ideje da se isto uvede u cijeloj Europi. Trećim vlasništvom omogućuje se ucjena na igrača i klub u kojem igra, uvjetuju se transferi ili zabranjuju. Postoji realna šansa da se narušava natjecanje. Posebno je to bilo vidljivo na utakmicama Real Madrida i Atletica gdje je Jose Mendez imao čak 10 nogometaša na obje strane. Više nego sami klubovi. Njegov utjecaj na rezultat mogao je biti ogroman. Američka NBA liga je ovakvo nešto davno zabranila.
Sve ovo nema veze s radom trenera Simeonea na terenu (o tome nekom drugom prilikom), koji će fantastičnim rezultatima pomoći da se sve godinama nagomilane finacijske dubioze bitno poprave.
Zarada Atletica u sezoni 2012/2013. Iznosila je 120 milijuna eura, čime su došli na dvadeseto mjesto u nogometnom svijetu. Najviše zarađujući od TV-a, 52,5 milijuna eura (44%), sponzora 40 (33%) te od ulaznica i na stadionu 27,5 (23%). Bez kredita državne porezne službe i vlasništva trećih nad njihovim igračima otišli bi u stečaj ili si ne bi mogli priuštiti igrače za ovaj svoj uspjeh.
Robi H.
