Danas su na rasporedu susreti osmine finala Hrvatskog nogometnog kupa. Susreti se igraju u 14:00 i 17:00 sati. Osim nogometaša i policija bi trebala imati pune ruke posla, jer će se na autocesti A1 i A6 u istom trenutku nalaziti pripadnici četiri najveće domaće navijačke skupine mdash; sve frakcije Bad Blue Boysa idu u Opatiju, Torcida će u Istru do Novigrada, Armada ide u Dubrovnik, a Kohorta u Split.
Začuđujuće je da HNS nije urgirao i pomaknuo termine susreta, ali čudi i sama policija, koja može, zbog sigurnosnih razloga, tražiti izmjene satnica. Teoretičari urote smatraju da ovakav scenarij nije slučajan. Svatko normalan bi se zapitao mdash; pa kome bi moglo biti u interesu da se susreću, a posljedično, i sukobljavaju navijači? HNSmdash;u? Nije stran podatak da su čelnici HNSmdash;a imuni na sve nepravilnosti u domaćem nogometu, osim kad su u pitanju huliganski ispadi. Zbrajanje kazni koje su plaćene zbog ultrasa omiljena su zanimacija ljudi iz domaćeg nogometa, uostalom čak se i jedna udruga za ljudska prava studiozno uključila u izradu stenograma navijanja u Prvoj HNL. O preuveličavanjima, u europskim okvirima, prilično rijetkih domaćih huliganskih ispada nema potrebe trošiti riječi. Jako malo se vremena troši na samu edukaciju i prevenciju huliganizma. Stoga mnogi i smatraju da se kojim slučajem HNS, koliko troši na borbu protiv huliganizma, tako studiozno bavi korupcijom, namještanjem utakmica, nepotizmom, edukacijom i sprječavanjem malverzacija u domaćem nogometu sve bi bilo puno bolje. Ipak je li moguće da bi zažmirili i čekali sukobe navijača da bi skrenuli pažnju s drugih problema!?
Bi li policija pustila sukob? Njih često kritiziraju da su previše represivni prema navijačima, te da im je glavni cilj i da koriste svaku priliku za neselektivno i nepošteno kažnjavanje. Čak i sami priznaju da im gomila prijava protiv navijača biva odbačena. Opet kao da fali edukacije, prevencije, pravovremenog djelovanja, ali i kvalitetnog otkrivanja huligana među navijačima, a ne kvantitativnog privođenja samo da bi se privodilo. Koliko li je samo navijača uhićeno zbog 0.6 promila u krvi ili sjedenja na pogrešnoj stolici? Ipak namjerno pustiti susrete navijača po autoputu!?
Nakon ispada pojedinaca na utakmici Hajdukmdash;Rijeka, pitaju se mnogi što je točno poduzeto kako bi se u budućnosti takve događaje zaustavilo? Što je po tom pitanju, osim kazne, učinila krovna nogometna organizacija? Pitanje je kompleksno i nije dovoljno izdati koji promotivni video spot (s figom u džepu) ako se itko želi s ovim ozbiljnije uhvatiti u koštac. Svako nasilje, pa i ono navijačko, treba suzbijati u njegovom začetku, a ne samo kaznama liječiti simptome i to obično kaznama koje samo produbljuju frustraciju pojedinaca. Navijački neredi, iako ne baš čest slučaj u Hrvatskoj, postoje dovoljno dugo da bi HNS imao više nego potreban uzorak, vremena za istraživanje i razgovor s istim tim mdash; navijačima. Što je od toga učinjeno? Sve što imamo je Zakon o spriječavanju nereda na sportskim natjecanjima, koji sve posjetitelje, a navijače pogotovo, svrstava u građane drugog reda. Koliko je neučinkovit, svi znamo.
Možda će i sami navijači pokazati zrnce razumijevanja za aktualni trenutak: navijači Dinama su u velikoj borbi za Dinamo po principu “jedan član=jedan glas”, Torcidaše i njihov Hajduk za koji tjedan čeka Gradsko vijeće na kojem će razgovarati o budućnosti projekta u kojem članovi kluba biraju Nadzorni odbor. Svi oni s Armadom i Kohortom ustraju u svojoj borbi za pošteniji HNS. Sukobima samo guše svoj glas i protivnicima daju (i previše) materijala za diskreditaciju njihovih namjera za boljim i poštenijim nogometom.
Bilo kako bilo potencijalni problemi mogli su se lako predvidjeti i prevenirati na vrijeme. Nama ostaje nada da se Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima neće ponovo koristiti samo za represiju, pogotovo jer se i sam rizik navijačkih sukoba, pravovremenom reakcijom nadležnih, mogao i morao spriječiti.
Dražen Štimac
