Toliko buke oko prijedloga Hajduka i Našeg Hajduka za izmjenama i dopunama Zakona o sportu, kad ono, sad ga u redovnoj proceduri gura i samo ministarstvo?! Naravno, prijedlog nikad nije ni bio problematičan, dapače, sve je postavljeno na poštenim osnovama. Samo kako se ministarstvo obrušilo i oglušilo na prijedlog vrlo je čudna ova promjena stava? Treba li se ovo tretirati kao Danajski poklon (Trojanski konj) ministarstva da se izbjegne hitna procedura? Teško je vjerovati u takav scenarij, jer je Sabor već odlučio da je procedura hitna, sljedeći put će raspravljati o tome prihvaća li se prijedlog ili ne.
Sve ovo vrijeme čekalo se da Vlada da svoje mišljenje, pa se sada očekuje da će se to dogoditi već na sljedećoj sjednici ovaj četvrtak. Kako se i ministarstvo slaže s prijedlogom koji se tiče organizacije Skupština na županijskom i nacionalnom nivou (istina nešto modificiranim sukladno izmjena cijelog Zakona), ne bi trebalo biti problema. Prihvatili su da 2 predstavnika u Skupštinu nacionalnog saveza daju klubovi najvišeg ranga profesionalnog natjecanja (20), prihvatili su da županijski savezi daju jednog predstavnika (21), ostavili su otvoren broj predstavnika koji daju klubovi nižih rangova te suprihvatili i prijedlog da struka daje predstavnike i to po jednog treneri i igrači (pritom su zaboravili ostale strukovne udruge: liječnike, fizioterapeute…).
I za županijsku skupštinu je prihvaćen prijedlog Hajduka i Našeg Hajduka da se ide stupnjevito s predstavnicima od najnižeg ranga prema najvišem. Županijski i nacionalni Savez moraju uskladiti skupštine u roku od 6 mjeseci od donošenja Zakona.
E sad, prvo malo tko očekuje da će se ovaj Zakon uspjeti izglasati tijekom mandata ove Vlade, jer ovaj prijedlog Ministarstva o izmjeni cijelog Zakona o sportu ide prvo u javnu raspravu, nakon rasprave ministarstvo može prihvatiti nekakav drugi prijedlog i izbrisati dijelove postojećeg, a onda ide na čitanje (i to dva) u Sabor.
Ništa ostaloga iz prijedloga Hajduka i Našeg Hajduka novi prijedlog Zakona o sportu ne predviđa: ni kažnjavanje huligana u ložama, ni javnost financijskih izvješća ni izjednačenost udruga i dioničkih društava. Ništa. Ipak javna rasprava traje mdash; ne sumnjamo da će se u njoj pojaviti i dodaci koji fale.
Zakon donosi i brojne izmjene:
Sport se promiče u poseban interes Republike Hrvatske. Prvi put se u Zakonu o sportu pojavljuje riječ Nacionalna strategija sporta koja se donosi na razdoblje od 8 godina i to na prijedlog krovnih sportskih organizacija, a izglasava je Sabor.
Posebno je zanimljivo financiranje sporta na lokalnoj razini. U novom prijedlogu se daju puno veće ovlasti javnoj upravi u raspodjeli novca iz proračuna za sport. Prijedlog i provođenje je do sada bilo u rukama sportskih saveza, a po novom prijedlogu mjerila, korištenje i nadzor vrši lokalna samouprava.
Jednako tako preciznije se definira prijedlog i provedba plana potrošnje proračunskog novca HOOmdash;a, kako se ne bi događale nebuloze kao Sportska televizija. Krovne organizacije sklapaju ugovor s ministarstvom kojim se definiraju prava i obaveze. Preciznije su definirani i stručni poslovi te struka. Članstvo u sportskom klubu udruzi je usuglašeno sa Zakonom o udrugama.
Profesionalni klubovi više ne bi više bili definirani s 50% profesionalnih sportaša u seniorskom razredu nego se to smanjuje na 25%. Time će puno više klubova postati profesionalno.
Sportaši bi novim prijedlogom postali radnici s ugovorom o radu prema praksi iz EU legislative. Do sada su imali samo mogućnost postati samostalni djelatnici/obrtnici pa su mnogi završili u ovrhama jer su morali platiti poreze za novac koji nisu primili od klubova.
Olakšalo bi se stjecanje statusa trenera u svim sportovima, za sada je samo u nogometu bilo lako doći do stručnog osposobljavanja putem saveza dok bi velika većina sportova morala zapošljavati osobe sa završenim preddiplomskim stručnim ili sveučilišnim studijem. Predviđa se i mogućnost otvaranja obrta za obavljanje nekih sportskih djelatnosti radi samozapošljavanja i lakšeg plaćanja poreza.
Samim time otvara se mogućnost da sportaši i treneri imaju sindikate (dosadašnji sindikat nogometaša nije imao nikakve ovlasti jer igrači nisu bili radnici pa nije ni mogao postojati socijalni dijalog). Liječnički pregled bi se, prema prijedlogu, morao osim za natjecanja raditi i za samo treniranje, i to i u školskom sportu.
U Zakon o sportu je uvrštena i odluka o sportskoj mirovini osvajačima Olimpijskih i medalja sa Svjetskih prvenstava (40mdash;100% prosječne plaće).
Novim prijedlogom preciznije se definira zabrana rada u sportu ako je osoba osuđena zatvorskom kaznom na priličan broj različitih prekršaja.
Javna rasprava traje do kraja mjeseca pa očekujemo da će se svi oni kojima je interes sporta bitan uključiti u demokratsku proceduru te da će se napokon Zakon o sportu, protiv kojeg svi prigovaraju već cijelo desetljeće, napokon promijeniti i prilagoditi potrebama društva i sportaša. A ne, kao sada, da će se opet navijači morati organizirati, prosvjedovati, lobirati i pisati hitne izmjene Zakona o sportu ne bi li se odgovorni pokrenuli mdash; i to, ne kao sada vrijeđajući one koji su nešto i napravili, nego aktivno raditi na Zakonu koji regulira trenutno jednu od najsivljih zona Lijepe naše u kojoj se vrte milijuni što proračunskih, što komercijalnih kuna, bez pravog reda i kontrole.
Renato Čupić
