Nakon analize financija Dinama i Hajduka, donosimo analizu kluba koji se u posljednje dvije godine “ubacio” u TOP 3 i najavio pohod na naslov prvaka.
Većinski paket dionica HNK Rijeka je prije tri godine preuzela zaklada Stichting Social Sport povezana s talijanskim biznismenom Gabrielom Volpijem, preuzeo je klub koji je bio u velikim dugovima i najavio velika ulaganja i, kako sportsku, tako i financijsku konsolidaciju kluba.
Sportska konsolidacija donijela je dvije godine uzastopnog igranja u skupinama UEFA League te hrvatski kup i superkup. Što je donijela financijska konsolidacija, pokazat će nam financijski izvještaji.
Pri pogledu na aktivu vidimo povećanje od 20 milijuna kuna u jednoj godini. Najveća stavka aktive (gotovo polovica) na datum 31.12.2014. je novac u banci i blagajni. 2014. godinu Rijeka je završila s 30 milijuna kuna novca, što je vrlo impresivna brojka. Kada se tome pridoda i 10 milijuna kuna potraživanja, može se reći da Rijeka raspolaže velikim novčanim sredstvima.
Pogled na pasivu nam otkriva i odakle Rijeci toliki novac što bitno mijenja ružičastu sliku koji nam želi prikazati aktiva. Naime, u 2014. godini Rijeka je dobila novih kredita/pozajmica u ukupnom iznosu od oko 35 milijuna kuna, dok je kratkoročna pozajmica iz 2013. reprogramirana tako da je ukupni iznos dugoročnih obveza za zajmove oko 44 milijuna kuna. Od tog iznosa veći dio tj. 35 milijuna kuna potječe od Social Sporta, radi se o beskamatnom kreditu s rokom dospijeća 31. prosinca 2017. godine. Ostatak od 9 milijuna kuna se odnosi na dva kredita s kamatom od po 2% i rokom dospijeća od 16. rujna 2019. godine čiji su izvor tvrtke Prodeco International Ltd. i Intels West Africa Ltd. koje djeluju na području Arike u segmentu naftnog biznisa. Volpi je, dakle, ispunio obećanje i “ulio” značajna financijska sredstva. No, ono što je zanimljivo primijetiti je da su ta sredstva u obliku pozajmice. A svaka se pozajmica može kadmdash;tad tražiti nazad. U pasivi također “bode u oči” činjenica da je od početnih 82 milijuna temeljnog kapitala akumulirani gubitak “pojeo” čak 73 milijuna te je preostalo svega 9 milijuna kuna. Budući da pozajmice ne ulaze u kapital društva, Rijeka će morati početi generirati dobit jer bi u protivnom mogli potpuno “potrošiti” temeljni kapital.
Pogled na operativni rezultat poslovanja donosi drugačiju sliku od one koju prikazuje aktiva Rijeke. Od redovnog poslovanja Rijeka je u 2014. godini zaradila svega 35 milijuna kuna. Najveća stavka su prihodi od UEFAmdash;e zbog odličnih nastupa u europskim natjecanjima u iznosu čak 21 milijun kuna. Budući da će u 2015. ti prihodi izostati jer je Rijeka posrnula već na prvoj stepenici, bit će zanimljivo vidjeti koliki će biti prihodi za ovu godinu. “Krvnu sliku” će popraviti prihod od transfera Andreja Kramarića u engleski Leicester, za koji zasad ne postoji provjerena informacija o visini odštete (nagađa se o iznosu od 8mdash;10 milijuna eura), pa će i to biti zanimljivo popratiti iduće godine.
Unatoč velikim prihodima od UEFAmdash;e, operativni prihodi pokrivaju tek polovicu operativnih rashoda. Operativni rashodi od čak 70 milijuna kuna godišnje pokazuju da Rijeka troši velike količine novca, koji im se nikako ne vraća kroz redovno poslovanje što, ako ne bude novih pozajmica, dugoročno donosi veliku opasnost od nelikvidnosti koja je zadesila i mnoge druge klubove. Svakako treba primijetiti da je na naknade (plaće) igračima i trenerima Rijeka tijekom prošle godine izdvojila čak 39,8 milijuna kuna što je u tom segmentu i dalje puno manje od Dinama (100 milijuna kuna godišnje samo na plaće igrača), ali znatno više od primjerice Hajduka (21 milijun kuna) ili RNK Splita (17 milijuna kuna).
Kada pogledamo ostale prihode i rashode, možemo vidjeti da, osim davanja pozajmice, Volpi u Rijeku ulaže i kroz donacije. U 2013. i 2014. godini Rijeka je primila 33 milijuna kuna donacija, a kada se tome pridoda pozajmica ispada da je Volpi uložio 10 milijuna eura. Unatoč velikim donacijama, Rijeka posluje s gubitkom od 14 milijuna kuna i kada se pogleda sveukupan račun dobiti i gubitka, budućnost u smislu samofinanciranja je poprilično zabrinjavajuća za klub s Kantride, odnosno Rujevice.
Još jedna zanimljiva stavka u ovogodišnjem izvješću je izostanak ulaznog transfera Kramarića u istome. Nakon što su u izvješću za 2013. godinu poimence navedeni svi igrači i njihove odštete, u 2014. je vidljiva samo ukupna suma koja iznosi nešto manje od 2 milijuna kuna. Kod troškova kupnje igrača ne knjiži se cijeli iznos nego se “amortizira”. Ukupni iznos se može vidjeti u bilješkama gdje je vidljivo povećanje od gotovo 10 milijuna kuna, što je ukupni iznos potrošen na ulazne transfere. S obzirom na to da je Rijeka bila prilično aktivna na tržištu i dovela niz igrača (Mišić, Samardžić, Špikić, Čanađija i Leovac) pretpostavka je kako za Kramarića nije isplaćena nikakva odšteta nego se navedeni iznos odnosi na već spomenute igrače, a sam model otkupa je i dalje obavijen velom tajne. Mediji su se raspisali kako je Mišković otkupio igrača za preko milijun eura, ali za to i dalje nema nikakvog dokaza.
Što se pak izlaznih transfera tiče HNK Rijeka je tijekom 2014. godine ostvarila ukupni prihod od 10,6 milijuna kuna. Taj iznos se odnosi na transfere Leona Benka u kineski Dailan, Adisa Jahovića u Krylia Sovietov, Ivana Borasa u Dinamo i Ricarda Bagadura u Fiorentinu. Bilješke ne nude odgovor na pitanje koji točno iznos je vezan za svaki od navedenih odlazaka, ali je jasno da je ukupna zarada ipak manja od one koja je bila prvotno objavljena putem medija.
Pokazatelji likvidnosti su u 2014. godini savršeni. Rijeka posluje iznimno likvidno, imaju veliki radni kapital i trenutno se može reći da je Rijeka likvidan klub.
S druge strane, zaduženost društva je enormna. Čak 83% imovine financirano je iz tuđih izvora i moglo bi se reći da Rijeka živi na dug. Istina da su dužni svom vlasniku i da te pozajmice možda nikada neće morati ni vratiti (moguće da će jednog dana Volpi to potraživanje dokapitalizirati), ali ovako velika stavka ne izgleda lijepo i financijski pokazatelji zaduženosti su vrlo loši.
Pokazatelji ekonomičnosti također pokazuju loše poslovanje. Bez transfera Rijeka pokriva tek polovicu svojih operativnih troškova i ako ćemo gledati kroz iskustvo drugih klubova, ovakva politika poslovanja dugoročno dovodi u velike probleme. Čak i kada se uključe transferi i donacije, ekonomičnost Rijeke je tek 82%.
Na kraju možemo donijeti zaključak da je Rijeka iznimno likvidno poduzeće. Međutim, velika likvidnost je prije svega rezultat stranih donacija i pozajmica kao i rezultatskog uspjeha u europskim natjecanjima. Zabrinjavajuća je činjenica da operativni prihodi ne pokrivaju operativne troškove, čak i kada se u operativne prihode uključe (nestabilni) prihodi od UEFA nagrada. Ukoliko Rijeka ne racionalizira troškove ili ne poveća operativne prihode, doći će do situacije da će jaz između operativnih prihoda i rashoda morati pokrivati transferima igrača, što je vrlo rizično, kao što je već dokazano na primjeru drugih hrvatskih klubova. Ili će i dalje ovisiti o spremnosti većinskog vlasnika i njegovih partnera da putem pozajmica i donacija pokrivaju nastali minus. S druge strane, kaže se da tko ne riskira ne profitira, a budućnost će pokazati da li se radi o balonu o sapunice ili je uistinu riječ o lijepoj priči iz grada koji teče.
Vedran Matenda, Karlo Propadalo
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.
