Prije gotovo dva mjeseca Zdravko Mamić iznio je financijski rezultat kluba iz Maksimira u 2014. godini. Nažalost, tada nisu objavljeni izvještaji kluba iz kojih bi se nešto detaljnije moglo vidjeti poslovanje Dinama. No, zato smo nabavili kompletne financijske izvještaje pomoću kojih ćemo pokušati pobliže analizirati financijsku sliku najmoćnijeg hrvatskog kluba.
Kao što smo već pisali, Dinamo je 2014. godinu završio sa ogromnim gubitkom koji je iznosio 90 milijuna kuna (godinu prije gubitak je bio 8 milijuna kuna). Ekonomičnost poslovanja srozana je na očajno nisku razinu, tek nešto iznad 50%. Točnije, Dinamo je potrošio gotovo duplo (175%) od onoga što je uprihodio.
Takav rezultat nije nikakvo čudo, kad znamo da Dinamo živi od transfera, UEFAmdash;a i Grada Zagreba. Potpuni podbačaj dogodio se u europskim natjecanjima, a samim time i prihodi od UEFAmdash;e su osjetno manji (2012. mdash; 94 mil, 2013. mdash; 42 mil, 2014. mdash; 24 mil kn). Bez Lige prvaka, Dinamu ostaje prodaja najboljih igrača kao jedina prilika za ugrabiti nešto novaca. I dok je 2013. godine ostvareno velikih 133 milijuna kuna prihoda od transfera, 2014. godine taj iznos je drastično manji (iako i dalje poprilično velik) mdash; 56,7 milijuna kuna.
Bitno je napomenuti kako se gore navedeni prihodi u nogometnoj djelatnosti uopće ne smatraju redovnim prihodima. Poduzeće koje se bavi nogometom živi od: prodaje ulaznica, prodaje dresova i suvenira, sponzorskih ugovora i TV prava. To je baza i temelj svakog kluba i upravo te vrste prihoda pokazuju snagu, veličinu i stabilnost poslovanja. Dinamo je na ovom području mdash; očajan. Tek 12 milijuna kuna prihoda je smiješno mali iznos.
Potpuno odvajanje od svojih navijača te kronična nesposobnost privlačenja sponzora (što je posljedica onog prvog) prevelik su teret da bi klub mogao funkcionirati na razini proračuna od 30 milijuna eura. Još bi to i možda nekako funkcioniralo da sportska politika kluba i igre na terenu nisu debelo ispod nivoa koji bi morao biti ostvaren uz ovolika ulaganja.
Dinamo je utrošio 211,3 milijuna kuna i to je već druga godina zaredom kako klub prebacuje 200 milijuna rashoda. U 2013. godini su rashodi bili čak i nešto veći (225,6 mil kn) što je posljedica većeg otpisa vrijednosti prodanih igrača. Amortizacija je veća u 13mdash;toj za 10 milijuna kuna u odnosu na 12mdash;tu (veća je vrijednost igrača, odnosno njihovih ugovora), no u 2012. je rashode teretio puno veći iznos neotpisane vrijednosti igrača koji su prodani.
Poslovni rashodi su ostali na otprilike jednakoj razini. Plaće igrača su na okruglih 100 milijuna kuna, plaće radne zajednice su povećane za 2 milijuna kuna (zbog većeg broja zaposlenih mdash; 86), materijalni troškovi su nešto smanjeni (ispod 20 mil kn), dok su troškovi usluga stabilni na 14 milijuna kn.
Kada ostvarite 90 milijuna kuna gubitka, to se mora izrazito negativno odraziti na bilancu kluba, odnosno na lošiju financijsku situaciju (koja se ponajprije očituje u izrazitom povećanju obveza, kao i smanjenju financijske imovine).
Nevjerojatno je povećanje obveza kluba u samo 2 godine. Od svega 20 milijuna kuna 2012. godine do 270 milijuna na kraju 2014. godine. Jasno je vidljivo kako klub iz vlastitih izvora ne može financirati svoje poslovanje, pa traži sredstva kod banaka. Treba primijetiti da je klub uzeo 115 milijuna kuna kredita iz inozemstva, dok je nešto preko 50 milijuna iz domaćih izvora. Bilo bi veoma zanimljivo saznati tko su ti inozemni kreditori i na temelju čega su odobrili tolika sredstva.
Osim visokih kreditnih obveza, klub ima i preko 100 milijuna kuna obveza za rashode poslovanja. Daleko najveći udio u tome imaju obveze prema inozemnim dobavljačima koje iznose 80 milijuna kuna (povećanje od 13 milijuna u odnosu na godinu prije). Jesu li to sve neplaćeni ulazni transferi ili se dio tih obveza odnosi na inozemne igrače koji imaju svojstva obrtnika, odnosno dobavljača koji isporučuju uslugu igranja nogometa?
Obveze prema domaćim dobavljačima su smanjenje za čak 25 milijuna kuna i na kraju 2014. godine iznose 19,2 milijuna kuna. Pretpostavljamo da je razlog tome što je u Dinamu sve manje domaćih “obrtnika” (igrača), a sve više inozemnih.
Ostale obveze otpadaju na radnu zajednicu (1 milijun kuna), poreze (700 tisuća kuna) te predujmove (2 milijuna kuna).
Vrijednost vlastitih izvora je drastično umanjenja, što je posljedica ostvarenog gubitka i ona sad iznosi 40,5 milijuna kuna. Potrebno je napomenuti kako u ovom dijelu financijskih izvještaja postoje određene nedosljednosti te je nejasno kako je Dinamo iskazao neke vrijednosti (višak prihoda na kraju 2013. iznosi 114 milijuna kuna, ukoliko oduzmem 90 milijuna dolazimo do vrijednosti od 24 milijuna, dok je Dinamo u bilanci iskazao 40,5 mil kn). Postavlja se pitanje zašto zaključni saldo iz 2013. godine (114 milijuna kuna) nije jednak početnom saldu u 2014. godini (131 milijuna kn). Na ovo pitanje do objave članka nismo dobili odgovor.
Na strani aktive, bilježi se značajan rast vrijednosti nefinancijske imovine, odnosno mdash; dugotrajne nematerijalne imovine (ugovori igrača). U 2014. godini vrijednost takve imovine povećana je za 50 milijuna kuna i ona sada iznosi više od 150 milijuna kuna. To je posljedica ulaganja u igrački kadar i plaćanja odšteta po ulaznim transferima. Naime, kada klub odluči dovesti igrača i platiti za njega odštetu, taj iznos odštete se amortizira/otpisuje kroz cijeli vijek trajanja ugovora. Samim time, ukoliko klub kupi igrače u vrijednosti 50 milijuna kuna, potpiše ugovore na 5 godina, tih 50 milijuna će povećati vrijednost nematerijalne dugotrajne imovine, koja će svake godine biti umanjena za 10 milijuna kuna amortizacije.
I dok je vrijednost dugotrajne imovine porasla, kratkotrajna (financijska) imovina je umanjena za 10 milijuna kuna (iznosi 138,4 milijuna kuna). Posebno je zamjetan pad kod one najvrednije i nalikvidnije imovine, a to je novac. Novčana sredstava na računima i u blagajni Dinama iznose tek nešto više od 600.000 kn, što je mizernih 0,002% ukupne imovine.
Potraživanja od kupaca su i ove godine iznimno visoka (125,5 milijuna kuna) i čine 90% financijske imovine, odnosno gotovo 40% vrijednosti ukupne imovine kluba. Iz toga se jasno može zaključiti kako Dinamova likvidnost u narednom razdoblju uglavnom ovisi o naplati tih potraživanja, te je stoga jako bitno znati kakva je ročnost tih potraživanja.
Zabrinjavajuće je što se Dinamo u zadnjih godinu dana gotovo isključivo mora financirati iz uzimanja kredita. Samo u 2014. godini su kreditne obveze povećane za 140 milijuna kuna, što je više nego je vrijednost kompletne kratkoročne vrijednosti imovine kluba. To nam de facto govori da će Dinamo itekako biti prisiljen prodavati svoju “dugotrajnu imovinu” (igrače) kako bi barem malo zatvorio financijsku konstrukciju i zadržao likvidnost. Dokaz tome su i prodaje ponajboljih igrača (Brozović, Čop) u zimskom prijelaznom roku. Problem je što ni iznosi transfera, a niti kupci nisu idealni. Navedeni igrači prodani su ukupno za cca 4,5 milijuna eura, što je dovoljno za pokriti tek 2mdash;3 mjesečne troškove redovnog poslovanja (ako znamo da Dinamo troši 13mdash;14 milijuna kuna bez amortizacije mjesečno).
Iz svega navedenog, nameće se zaključak kako je poslovanje Dinama strašno rizično, i što je još važnije mdash; loše postavljeno. Dinamovi čelnici su svojim radom i ponašanjem doveli klub do neviđeno niskih razina na svim područjima poslovanja, a jedino je priljev vrhunskog talenta držao klub na održivoj razini. Kada analiziramo i razdvojimo redovno poslovanje od izvanrednog (prodaja igrača), rezultati su poražavajući i promjene su hitno potrebne.
Vidljivo je kako Dinamo od redovnog poslovanja ostvaruje goleme gubitke koji debelo promašuju 100 milijuna kuna godišnje (s time da poslovni prihodi uključuju čak i novac od UEFAmdash;e). Takvo poslovanje je neodrživo jer zahtijeva ulazak u Ligu prvaka svake godine te prodaju igrača za cca 10 milijuna eura godišnje.
Po svemu sudeći, naredno ljeto će biti presudno za budućnost Dinama. Ukoliko se mlađem Mamiću i treću godinu zaredom dogodi debakl na europskoj sceni, a starijem sušna godina na tržištu prodaje igrača (prvoklasnog “mesa” baš i nema), GNK Dinamo Zagreb upasti će u ogromne financijske probleme iz kojih neće biti lako izaći.
Prilično smo sigurni da i oni sami to znaju, jer već naveliko pripremaju privatizaciju kluba. Kako će taj proces izgledati i hoće li uopće biti uspješan, ostaje za vidjeti. Nažalost, veoma je izgledno da će navijači i građani Zagreba i u tom procesu biti na marginama, bez da ih se išta pita i sluša. A nemojmo zaboraviti, klub je građanski…iako to, budimo realni, nikoga od odgovornih nije briga.
Ivan Prekratić
>KONAČNO objavljen financijski izvještaj Dinama (2012. i 2013.)
>Dinamo samo u 2014. godini potrošio sve zalihe još od Modrića i Eduarda mdash; gubitak 90 milijuna kuna!
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.
