Sastavi:
Marseille je nakon serije loših rezultata prošlo kolo napokon upisao pobjedu i održao živom nadu u Ligu prvaka, iako je i Europska liga bila upitna prije i za vrijeme susreta. Nasuprot njima, vrhunski organiziran Monaco, krvnik Arsenala i momčad koja je umalo izbacila Juventus iz Lige prvaka. Jako teška priča.
A da još teže bude, pobrinuo se Moutinho koji je zabio već u prvoj minuti mdash; pogledajte ga ovdje.
Nakon jedne polukontre, odbijenu loptu s 22 metra u mrežu posprema Portugalac i dovodi puni Velodrome u stanje maksimalne osupnutosti i šoka.
Valja reći kako utakmica možda i nije bila prilagođena svačijem ukusu (izuzev preokreta u završnici, malo se toga dogodilo), ali će poslužiti kao ogledan primjer u jednom budućem tekstu u kojem ćemo se pozabaviti tematikom “man to man” presinga mdash; kako ga igrati ispravno, kako igrati protiv njega i gdje tražiti višak. Utakmica između Marseillea i Monaca je nešto najsličnije utakmici malog nogometa koju ste mogli vidjeti ove godine na travnjacima liga Petice. Oba tima s 11 maksimalno angažiranih igrača defenzivno, svaki ima jednog suparnika za kojeg je zadužen i prati ga po cijelom terenu mdash; dok je Monaco ipak u svojoj varijaciji pristupio opreznije, s zadnjom linijom koja se trudila ne razmicati, Marseille je bio brutalno radikalan mdash; jurnjava za svojim igračem po cijelom terenu mogla ih je skupo koštati i bilo bi super zanimljivo vidjeti ih protiv neke ekipe u Ligi prvaka s takvim pristupom.
Samo dvije slike kako je to izgledalo s obje strane, linijama su označeni braniči igrači koje direktno markiraju visoko na terenu:
Marseille:
Monaco:
Marseille je prvi dio odigrao solidno, osim u završnici napada, u kojoj je bio upravo grozan. U izgradnji napada bilo je primjetno kako Alesandrini ostaje široko i visoko na desnom krilu, dok Ayew s lijevog ulazi na dodatnu “desetku” i prepušta prostor uz liniju za ofenzivnog Mendya. Uz ostatak ekipe koji je igrao dosta duboko (tri preostala iz zadnje linije + Imbula i Romao), Marseillov najveći problem u utakmici, pa tako i sezoni je povezanost među igračima. Nekad su te udaljenosti, iako za funkciju i svrhu imaju raširiti suparnika, puno prevelike i jako teško lopta stiže s mjesta A do mjesta B mdash; već nakon trećeg pasa Monaco je uspijevao zatvoriti zonu oko lopte, odrezati ostatak terena iz igre i Marseille je gubio kontrolu nad posjedom, ulazio u duele i driblinge. Posebno je opasno kod Bielsinih ekipa što ima puno ofenzivno postavljenih igrača (pa i bekove) što znači da previše njih ostaje izvan igre ako se lopta izgubi. Ovdje im je pak Monacov stil, man to man marking išao na ruku jer bi bekovi i krila Marseillea uspjeli uz aut liniji potisnuti krila i bekove Monaca duboko, pa bi Monaco, čak i kad je osvojio loptu, ostao tek s Martialom kao izlazom naprijed, a on je danas bio lak plijen za stopere Marseillea.
Nakon početne faze igre gdje bi znao loptom okružiti par puta oko zadnje linije, Marseille je tražio prvi mini višak i gurao loptu na bok, odakle bi ili bek preveo loptu prema završnici ili bi se u par okomitih pasova jurilo u završnicu. Prednji dio ekipe je tu odigrao sasvim krivo bez lopte mdash; umjesto da su koristili Moinacove veznjake koji su izlazili visoko na Marseilleove da im uđu u prostor iza leđa, oni bi uglavnom pasivno čekali izlaz na bok i onda, vrlo rano, zagušili sredinu terena i gurali se na skok. Prerani ulazak centralno većine igrača, bez povlačenja u dubinu značio je da su dovukli za sobom obranu i zatvorili si moguće kuteve ulaska u završnicu na drugi način, pasom. Takva geometrija ekipe rezultirala je ogromnim brojem centaršuteva, statistički najgorim načinom napada mdash; i dok je Marseille imao solidne predispozicije za to (velik broj igrača u završnici), upravo je boljelo za oči koliko su silili taj element igre. I dok su mnogo puta izgledali opasno i smisleno ušli uz zadnju trećinu terena (što protiv Monaca nije nimalo jednostavno), 95 posto napada su si sami uništili ovakvom strategijom.(samo u prvom dijelu imali su 19 centaršuteva).
U prednjoj liniji, Gignacova mobilnost koja zna raditi razliku, ovdje je sasvim zakazala i igrao je na ruku snažnom Abdennouru koji ga je samo čekao “uloviti” u duel.
Čak i Alessandriniju, koji je uz aut liniju čekao dijagonalu kad je lopta na suprotnoj strani za izolaciju i dribling protiv Kurzawe, Gignac nije pomogao odvlačenjem stopera. Igra se odvijala oko njega, on u njoj nije postojao. U ovakvoj igri, njegova mogućnost izvlačenja stopera i odigravanja paseva “otprve” za nadolazeća krila bili bi vrijedni zlata mdash; ali samo jednom u utakmici je Marseille na taj način tražio izgraditi napad.
Ostalo je bilo na razini mdash; puno gubljenja posjeda zbog nabijanja ritma, ali odlično funkcionirajući presing domaćina, otprilike ono što bi od njih očekivali mdash; posebno agresivno su igrali bekovi, koji bi i do centra terena izašli za krilima mdash; ukoliko se Romao ne bi stigao spustiti kao dodatni branič nazad čime bi dao fleksibilnost zadnjoj liniji, Monaco je imao šansu u igri 2 na 2 na boku stvoriti višak, ali ovdje top nisu dovoljno koristili. Općenito, Bielsa pomiče paradigme i stupanj radikalizma mdash; dok svaka škola na svijetu želi četveročlanu zadnju liniju što bliže međusobno (i po dubini i po širini terena), braniči Marseilla često znaju izaći u individualne obrambene akcije, kao korektori vezne linije i po 15 metara ispred ostatka obrane.
Monaco je opet u fazi obrane oslobodio Moutinha i pridružio ga Martialu u vršku napada kao prvom valu pritiska, a po osvajanju lopte Portugalac je bio prva meta svakog pasa. S obzirom da dva srednja vezna (Kondogbia i Moutinho) ne vole rotacije u posjedu i igraju uvijek s primarnom orijentacijom na blok koji nastoje držati ispred lopte, Monacu je falilo rješenja prema naprijed, pa je brzim i direktnim napadima uglavnom brzo gubio lopte, baš zbog pomanjkanja opcija su prebrzo morali ući u duele ili Martialovo čuvanje lopte leđima prema golu. Dosta su dobro balansirali fazom obrane ( 4 4 2 s direktnim čuvarima) i napada mdash; nisu niti u jednom trenutku dopustili Marseillu da nametne ritam koji sasvim želi, stalno su im ga rušili a vrlo rano upadanje u komfor zonu (gol u prvoj minuti) samo ih je ohrabrio u takvom planu.
U zadnjoj minuti prvog dijela puca višak i Monaco promašuje sjajnu šansu za povećanje vodstva a Bielsa već na poluvremenu uvodi Fannija umjesto Lemine, dok je samo 9 minuta nakon toga zamijenio i Gignaca i uveo Batshuayia.
Imbual je u drugom dijelu bio vidno postavljen bliže suparničkom golu nego u prvom, vjerojatno pokušavajući malo uvući Monacovu veznu liniju što bi dodatno omogućilo Marseillovoj zadnjoj liniji izlazak više na teren bez opasnosti od gubitka lopti nakon visokog presinga. Što god da je originalna ideja bila, nije upalila mdash; Marseille je odigrao jako loših 30mdash;ak minuta, bez ikakvih naznaka opasnosti i Monaco je savršeno mirno kontrolirao utakmicu, kao da igra protiv zadnje momčadi na tablici a ne protiv ozbiljne europske perspektive.
I dalje je kod domaćina falilo “spuštanja” u nižu liniju (kretnja kojom najprije visokom pozicijom odvlačite obranu, a onda se kretnjom prema svom golu oslobađate za primitak lopte) mdash; nešto što bi jako koristilo protiv Monacove veze koju se nije dovoljno “testiralo” i mogla se u jednoličnom ritmu pomjerati i stizati sve na terenu mdash;.mdash; jedine istinske promjene tempa u sredini terena uslijedile su nakon individualnih driblinga Ayewa ili Payeta, ali čak i kad bi prošli svog čuvara, pomoć je bila blizu.
U 63. minuti Bielsa radi konačnu izmjenu i ulazi Thauvin na umjesto Imbule mdash; potez koji je na prvu možda tek bila reakcija potrebe za golom, ali je ispala prilično dobar potez. Thauvin je zaigrao na lijevom krilu, a Ayew je igrao centralnije. Thauvinom su dobili dodatnog igrača viška, sada su krila bila opterećena driblerima zbog kojih Monacovi bekovi nisu smjeli ulaziti previše centralno ili pomagati, a Ayew je u sredini dao opciju viška i mobilnosti, kojom su Monacovi veznjaci izgubili onaj sjajni balans. Jardim je pokušao dodatno osigurati stvari blagom promjenom formacije u kojoj su krila sužavala prostor ispred veznih igrača, ali sve do završnih 10 minuta sasvim su kontrolirali zbivanja.
U 79. minuti, naš Subašić se i nije baš proslavio i Ayew zabija za izjednačenje mdash; pogledajte ga ovdje.
Nakon jedne odbijene lopte poslije prekida, nepotrebno izlazi na igrača na daljoj stativi i Ayew iz blizine pogađa glavom prazna vrata.
Općenito, nije ovo bila najbolja predstava našeg reprezentativca, od izvrsnih rješenja na lopti do loših procjena leta lopte, utakmica je bila s dosta amplituda.
U 87. minuti Marseille propušta u kontri 2 na 1 poentirati i kada su svi već vidjeli u tome novi posrtaj i oproštaj od borbe za Ligu prvaka, Alessandrini ispravlja svoju grešku i zabija nakon sjajne akcije.
Valja reći kako je napokon, iako iz drugog pokušaja, Payet umjesto visoko centrirane lopte tražio rani povratni pas i obrani je taj kulturološki šok došao nenadano.
Ogroman preokret, iako ga igrom nisu zaslužili.
Momčad Portugalca Jardima sušta je suprotnost Bielsininim nogometnim paradigmama, totalni mismatch i premda su ovdje izgubili, još uvijek sve konce drže u svojim rukama, s relativno laganim rasporedom u zadnja dva kola (Metz i Lorient) s dva boda prednosti. Luđak Bielsa i Marseille krcat potentnim, zanimljivim i gladnim igračima bili bi sjajan mix za gledati i iduće godine, kada se očekuje da bi Argentinac trebao naći formu i recept zbog koje su jedno vrijeme bili vodeći u prvenstvu. U to ime, uzbuđenja i dogodine, navijajmo za južnjake u zadnja dva kola, koja bi uvjerila i upravu i trenera da je on na pravom mjestu.
Vice Karin, General poslije bitke
