Fola Esch u utakmicu je ušla u sastavu: Hym mdash; Kirch, Martin, Klein, Martino mdash; Francoise, Dellaevedove, Payal, Rani, Hornuss mdash; Hadji
Dinamo je u odnosu na prvi susret napravio značajne promjene te je u susret ušao s tri stopera i početna formacija nalikovala je 3mdash;4mdash;3: Eduardo mdash; Taravel, Sigali, Šimunović mdash; Pivarić, Machado, Ademi, Matel mdash; Pjaca, Henriquez, Soudani
Malo je čudno bilo zašto je Dinamo u utakmicu krenuo u ovakvom sastavu, posebno jer je tok utakmice bio predvidljiv: domaćin je prepustio loptu Dinamu koji je uvijek imao slobodnog čovjeka u zadnjoj liniji i pustila mu da vodi igru. Igra s tri otraga u izgradnji napada nosi svoje specifikume, ali Dinamo ih nije koristio. Zapravo, igra prema naprijed izgledala je isto kao u sustavu s četvoricom jer su Machado i Ademi dolazili u krilo braniča po loptu (čak i kada nitko stopere ne bi pritiskao) pa je jedina posljedica bila ta što je Dinamo prema naprijed imao igrača manje. Stoperi su stajali preusko da bi ostvarili značajnu prednost i imali su mnogo neprisiljenih tehničkih grešaka, posebno Jozo Šimunović, koji se s druge strane i najbolje snašao u igri prema naprijed. Tek je on nekoliko puta potegnuo loptu, odigrao na beka čime je najbliži Folin veznjak morao ostati vezan uz liniju i Šimunović bi protrčao između Folinog napadača i krila u prazan kanal odakle je mogao započeti napad. Ali je Matel suviše brzao i forsirao centaršut pa ovo nije jače došlo do izražaja, osim što se mladi stoper nekoliko puta priključio skoku.
Potencijalna beneficija bila je u igri dva bočna igrača koji su bila postavljeni vrlo visoko, jer su bili idealni za okretanje strane brzim dijagonalama ali puno prerano ih se uključivalo u igru i očekivala završnica mdash; lopta bi im stigla dok nisu ušli iza leđa beku Fole i tu se nakon nekakve izolacije očekivao prodor i centaršut što je dosta perspektivnih napada bacilo u vjetar. Prema naprijed Dinamo je bio dosta asimetričan mdash; Pjaca je i bez lopte često ulazio centralno, a Soudani je bio mnogo bliže ulozi pratećeg špica nego čistokrvnog krila. Ne možemo reći da je Dinamo stvorio mnogo, ali pokazao je u par navrata natruhe koje bi stožer morao prepoznati mdash; Dinamo ima vrhunske preduvjete za kontru i polukontru mdash; mnoštvo brzih prednjih igrača koji su moćni na i Dinamo na taj način mnogo više prijeti nego iz igre na postavljenu obranu za koju nema ni playmakera, ni sustavnog znanja. Najbolje Dinamove situacije došle su nakon visokog kontrapresinga poslije izgubljene lopte i u nekoliko navrata su natjerali domaćina u greške ali uslijed velikog broja tehničkih grešaka i loših tajminga zadnjeg utrčavanja/pasa, premalo su iz toga stvorili.
Fola je defenzivno stajala u 4mdash;5mdash;1 bloku najčešće, srednje visokom, ali s naglašenije opreznijom zadnjom linijom koja se mnogo ranije nego u prvoj utakmici povlačila i zatvarala dubinu, pa je kompletna momčad stajala dublje nego u prvoj utakmici mdash; je li i to posljedica Dinamove igre s trojicom nazad koje je mnogo češće pritiskati nego dva stopera, teško je reći.
Prema naprijed Fola je pokazala vrlo malo, iako je opet znala s dosta igrača izaći relativno visoko i nije se preplašila igre i lopte. Dinamo je uspješno i rano gušio razvoj njihove igre i jedino baš dobro što smo mogli vidjeti od domaće momčadi je niz lopti na Hadjija koji je uvijek imao povratna rješenja mdash; svi veznjaci i krila domaće momčadi izvrsno prepoznaju moment kada se Hadji povuče po loptu a Dinamova obrana kasni u zatvaranje i tu su u nekoliko navrata izbacili Dinamove stopere iz igre jer su stvarali na situacije. Zbog duboke postavke i manjka kvalitete ti sitni viškovi nisu rezultirali nečim boljim. Ipak, u . minuti nakon prekida Fola promašuje sjajnu šansu nakon prekida i vrlo vjerojatno propušta posljednji vlak velikog iznenađenja. Pjaca je često postajao dodatni vezni i vrlo aktivno pratio svojeg igrača duboko u svoje polje terena.
Samo pet minuta kasnije Pjaca dovodi Dinamo u vodstvo. Prekid s desne strane Dinamo izvodi kratko, igrači odvlače obranu prema golu, a Machado povratnom loptom nalazi Pjacu koji lijepo pogađa. Jednostavna akcija, ali vrlo učinkovita i dobro izvedena.
Do kraja poluvremena Dinamo igra najboljih minuta dvomeča mdash; solidne rotacije bez lopte, Henriquezovo inteligentno razvlačenje obrane i ubacivanje Machada i Pjace u taj prostor i lakša, mekša noga uslijed nestanka onog najvećeg pritiska rezultirale su jedinim pristojnim periodom igre modre momčadi. U 40.minuti Pjaca povisuje na 0:2 i rješava pitanje prolaska dalje. Dupli pas iskosa ga je doveo u jedan na jedna situaciju, a Folina zadnja linija je počela gubiti formu, sve češći su bili individualni izlasci iz zadnje četvorke a to je protiv ovako brzih ofenzivaca jako skup i opasan sport.
U drugom dijelu tempo je strahovito pao, što je donekle i normalno. Izuzev teških vremenskih uvjeta, obje ekipe znale su epilog ovog dvoboja. Dinamo je u nekoliko navrata imao interesantne postavke akcije mdash; “široki” pas na Matela ili Pivarića u ravnini centra najčešće bi namamio Folinog beka prema njima što je otvaralo velik prostor između njega i najbližeg stopera, što je Dinamo nekoliko puta kaznio utrčavanjem baš u taj koridor.
Ono što svakako može brinuti Dinamo i iz ove utakmice j obrana prekida. Iako se Fola iz igre nije mogla smislenije približiti golu, čak tri prekida su bila jako opasna i izrodila dvije sjajne šanse za goste. Očito je da Dinamova obrana ima velikih problema s komunikacijom, jer se sve te šanse nižu u pravilu u trenutku kad lopta pada između dvije zone i odgovornost igrača (ili golmana) je podijeljena i netko treba, ponajprije verbalno, inicirati reakciju.
Fola se s vremenom malo otvorila, odnosno manje disciplinirano držala u defenzivi, nekoliko puta su Ademi i Machado uspjeli nakon kratkog kruženja lopte u sredini dubinskim direktnim pasom naći svoje ofenzivce, posebno Fernandesa i Roga koji su ušli i svojom svježinom predstavljali još veću napast po domaću obranu. Bivši igrač Splita i najskuplji igrač u povijesti HNLmdash;a u 75. minuti postavlja konačan rezultat (0:3) nakon što koristi predalek izlazak stopera Fole za napadačima i iskosa mu se otvara kanal kojim ide direktno na golmana. Golman prerano pada u drugi kut, Rog zabija u prvi i priča je završila.
Dinamo je imao još više prostora za igru mdash; s vremenom je opao intenzitet presinga prednjih igrača Fole pa su bočni vezni igrači morali sve češće izlaziti daleko na Machada i Ademija. To je centralnog veznog ostavljalo samog na širem prostoru i s bilo koje strane mu se mogao zavući igrač i Dinamo na taj način opteretiti suparnikov meki trbuh. Sada se nepercipiranje takvih stvari i brojnih sitnijih detalja nije ostvarilo, ali vrlo brzo će se opet igrati neka povijesna utakmica na Maksimiru, i opet će se svi čuditi kako Norvežanin, Danac ili Gruzijac koji uočava fenomene u igri na vrijeme pobjeđuje Dinamo.
Vice Karin, General poslije bitke
