U nastavku analiza prijelaznog roka zadržati ćemo se na sjeverozapadu hrvatskog priobalja, u klubu u kojem je on bio možda i najživlji, Istri 1961.
Prvi veliki odlazak bio je jednog od ključnih igrača Istre mdash; Sandija Križmana. Tek 24mdash;godišnjak koji kao da je “oduvijek” u 1. HNL, ostvario je svoj prvi internacionalni transfer, u korejske Chunnam Dragonse. Istri je transfer, čini se, privredio 300 000 dolara.
Najveće rošade su se dogodile, pomalo neočekivano, u vratarskoj liniji. Od jesenske ekipe, ostao je najmlađi mdash; talentirani 18mdash;godišnji Vojnićanin Ivan Brkić, koji je došao na ljeto iz Karlovca. Prvo je potpisao 26mdash;godišnji Igor Lovrić, sasvim očekivano pošto je već duže trenirao s matičnim mu klubom. Lovrić je u prošlom klubu, Lokomotivi, počeo obećavajuće, ali nakon što je primio 9 golova u 3 utakmice protiv Slavena, Dinama i Cibalie, bačen je na klupu, tribinu i u zaborav. Pošto je stigao biti rezerva, klub nije pravio probleme Andreju Prskalu kad je tražio raskid, pravdajući to transferom u inozemstvo, pa završio u Rijeci nakon što se ta opcija, čini se, izjalovila. To Istri nije bilo “dosta” i potpisan je i 24mdash;godišinji Saša Dreven, kojeg se sjećamo kad je, i kao junior još, igrao u zadnjim prvoligaškim varaždinskim sezonama. U međuvremenu je završio u Singapuru, a na jesen je, prema komentarima nekih “lokalaca”, briljirao u trećeligaškoj Podravini iz Ludbrega, gdje je i zabio svoj prvijenac mdash; gol iz jedanaesterca. Ipak, utakmica Istre s Dinamom je pokazao određene boljke kod Dinamovog vratara Sandomierskog i taj je klub posegnuo za Antoniom Ježinom kojeg je istri platio oko 250 000 Eura. U ovom trenutku Istra, dakle, raspolaže s vratarom koji se vraća nakon više od godinu dana pauze, vratarom koji je zadnje branio u niželigaškoj konkurenciji i juniorskim vratarom. Klub je, jasno, procjenio da su dovoljno dobri i vjeruje im. Na njima je sada da pokažu tu kvalitetu mdash; što je Lovrić i pokazivao veći dio utakmice s Dragovoljcem, do kiksa kada je Zlatar dao gol. Istra je, pred kraj roka, nabavila i “četvrtog golmana” mdash; Luka Mikić (’96), koji je početkom sezone iz škole Varaždina prešao u seniore navijačkog NK Varteksa i, čini se, odradio svoju rolu jako dobro. U juniorima Istre će biti vjerojatno rezerva Brkiću i imati priliku biti čak 5. vratar koji je upisao minute ove sezone za njih (uz Benčića i Vlačića koji su još u klubu, te Kruškića koji je otišao u rujnu u “običnu” Istru).
Bila je i ogromna promenada na bekovskim pozicijama. Najavljivanim odlaskom Woona, Istra bi ostala na Pilipoviću i rekonvalescentu Horvatu. Tu bi se mogao priključiti i Mirko Kramarić (’89), koji je otvorio Istrin prijelazni rok, prešavši iz zaprešićkog Intera mdash; nekadašnji junior Dinama i igrač Lokomotive koji se etablirao tek u Interu svojim igrama može uz lijevo krilo igrati i beka.
Prva opcija mdash; Mario Barić, je bila već, kažu, dogovorena. 28mdash;godišnji Travničanin mdash; davno otkriće Igora Pamića, koji ga je doveo iz Žminja sa sobom u Karlovac, gdje je bio jedan od “hit igrača” lige, trebao je pokriti obje strane, no Vojvodina je imala druge planove i završio je u Sarajevu. Uslijedila je poplava igrača na probi, a Istra je preventivno povukla s posudbe svog prošlogodišnjeg juniora, Vodnjanca Kenana Hadžića (’94), koji se ustalio u ekipi Rovinja na desnom beku.
8 igrača bilo je tu u početku, svi ’92 godište i mlađi… veznjak Miran Horvat (’94), nekad istaknut igrač odlične Osijekove mlade generacije, koji je kadetski i juniorski staž odradio drugdje (Grafičar, BSK), ali ga je i dalje bio glas jako zanimljivog igrača, koji se dokazivao i u 3. ligi. Iz Bijelog Brda je došao i stoper Jakov Filipović (’92), također nekad Osijekov. Iza njega nekadašnje velike Dinamove nade mdash; braća Filip i Luka Leko (’94), nekoć krilo i napadač, danas bek/krilo i krilo čini se, koji nisu dobili priliku na posudbi u Dinamovoj filijali u Sesvetama. Uz njih je, iz istog godišta Dinama i zadnji vezni Filip Cvrk (’94), koji je također grijao klupu u drugoligaškoj konkurenciji, ali u Interu iz Zaprešića. Inozemni su štih davali vezni Robi Jakovljević (’93) iz slovenske Gorice, nekadašnji mladi reprezentativac Slovenije, zaboravljen nakon što je u Goricu stigla poplava stranaca. Onda Božidar Janjušević (’94), ofenzivniji veznjak, također prezentiran kao velika mlada nada i mladi reprezentativac crnogorskog nogometa, bio na probama u Partizanu, Juventusu, itd., ali koji u zadnjih 1.5 godina, nakon što je otišao iz matične Sutjeske, nije odigrao ni sekunde seniorskog nogometa u Vojvodini i, kasnije, Javoru. Zadnji je bio Gabriel Simonovic (’93) mdash; desni bek rođen u Švicarskoj (zašto mi se Uzelac mota po glavi), koji je skupio solidnu nisku juniorskih klubova (Karlsruhe, Wil, Union Berlin), a u seniorima je bio rezerva u 4. njemačkoj i 3. austrijskoj.
Ne čudi mdash; Pamić je na glasu kao trener koji može izvući maksimum iz igrača, dovesti “propale talente” u red i, jednostavno, afirmirati neafirmirane. Ipak, nije dugo trebalo da od svih navedenih ne ostanu na probi samo Horvat i Janjušević. Janjušević je na kraju ipak zadovoljio ukuse Pamića, ali igračevi menađeri su tražili navodno veće novce od ponuđenih, makar su, navodno, igraču bili zadovoljavajući. Na kraju je završio na “probnom ugovoru” (pola sezone plus) u Hajduku i na posudbi u 3.ligašu Primorcu.
Miran Horvat je, dakle, jedini dobio ugovor od navedenih mdash; 3.5 godina i provesti će proljeće na posudbi u Rovinju.
Uz njih su od nepotpisanih još bila dvojica, koja su trenirala s klubom (barem povremeno) još od ljeta mdash;> Mario Vasilj i Oleksandr Tomakh. Prvi je s Istrom još od rujna. Mladić rođen ’95 u Metkoviću i počeo u Neretvi, odradio je kadetski staž u Rijeci i RNK Splitu mdash; po sezonu u svakom klubu, a juniorski je uglavnom proveo “između klubova”, uz seniorsku polusezonu odrađenu prošlog proljeća u tadašnjem BiH premijerligašu GOŠKu iz Gabele, nastupivši u 8 od zadnjih 10 utakmica prvenstva (čini se, kao desno krilo). Ipak izborio ugovor, u trajanju od 2.5 godina i poslan je u Rovinj, što je bilo najavljivano još u rujnu, ali nije moglo biti realizirano.
Oleksandr Oleksandrovič Tomakh je, zato, prilično “čudna ptica”. Rođen ’93 u Zaprožju, sin je, čini se, Oleksandra Oleksandroviča Tomakha. Postoji već, znači nogometna linija Aleksandara Aleksandroviča Tomakha u Ukrajini, čiji je Istrin najmlađi, a njegov djed (ili otac?!), istog imena i patronimika, rođen ’48, u zadnje vrijeme sportski direktor kijevskog Arsenala mdash; najpoznatiji. Pozicija jednaka mdash; desni bek. Istrin je Saša prošao mlađe kategorije Dynama iz Zaporožja, bio u kadetima i juniorima Šahtara iz Donjecka, a zadnju juniorsku odradio baš u Arsenalu iz Kijeva. Seniorski je to već malo opskurnije, druga ekipa Črnomorca iz Odese, UkrAgroKom iz Golokivke i FC Odessa mdash; sve 3. rang ukrajinskog nogometa otprilike. Od ljeta je s Istrom a sada je potpisao ugovor na 1.5 godinu, s tim da će na proljeće i on biti u Rovinju.
Mada se činilo da će biti jedna čudna situacija mdash; gdje klub uzme stranca i pošalje ga na posudbu a vrati s posudbe domaćeg igrača da igra tu poziciju i spomenuti Hadžić je završio natrag u Rovinju… Koji će se od njih dvojice izboriti na kraju, ostaje za vidjeti.
Drugi “val” pridošlica je trajao gotovo do kraja roka. Najduže se zadržao Jakub Hronec mdash; nekadašnja mlada nada slovačkog nogometa (’92) koja je nakon juniora u Birminghamu imala niz manjemdash;više neuspješnih izleta u Bugarsku, Češku, ali i Slovačku. On je, ipak otpao. Kao i nekadašnji reprezentativac Albanije mdash; Kosovar odrastao u Švicarskoj Agonit Sallaj (’92), koji se nakon ranog booma pomalo izgubio po rezervama Xamaxa, Biel/Bienneu i Fribourgu (4., 2. i 3. švicarska liga).
Woonu, oko kojeg su se dale čuti svakakve priče (od labinsportovih smiješnih teorija urote do priča da mora služiti vojni rok) su se pridružila i dva sunarodnjaka mdash; Seungmdash;Hyeon Yoon i (valjda) Daemdash;Seo Go. Prvi, rođen ’88, je nekakav krilni napadač, izabran nakon istaknutih igara na sveučilištu Yonsei u 1. krugu tamošnjeg drafta, ali ni u FC Seoulu ni u Seongnam Ilhwa Chunmi u 1. korejskoj ligi nije mogao dobiti priliku i završava u 3. ligi, klub Incheon Korail gdje je igrao standardno.
Za drugog, lijevog beka navodno, se nije mogla naći ni potvrda tvrdnje da je bio na zadnjem draftu (možda je, doduše, riječ o krivo napisanom imenu) a i brzo je otišao iz kluba.
Kako bilo, Yoon (jedva čekam da budu na terenu i on i Jocirc; i Woon, pa da komentatorima eksplodira mozak) je zadovoljio i dobio ugovor na 2.5 godina.
Bila su tu na probi i dvojica javnosti opskurnih mlađih hrvatskih stopera, koji su zadnje igrali u BiH ligi mdash; Slavonac Stjepan Stubičan (’92) i Dalmatinac Mario Mornar (’90). Naravno, brže su otišli nego što su došli, kao i nekadašnja mlada nada, desni bek/krilo Antonio Župan (’92). Nije prošao ni 24mdash;godišnji Smederevac Slavko Lukić mdash; nekadašnji junior Zvezde koji je nekako, možda razi ozlijeda, u karijeri dosad uspio skupiti samo 3mdash;4 normalne polusezone, od čega su bile dvije u 3. švedskoj i 2. srpskoj ligi. Da još spomenem i napadača Damira Vidovića, 25mdash;godišnjeg Vinkovčana koji je nekoć bio nada Dinama. Nula bodova za sve.
Ali zato je potpisao mdash; Luka Vučko. Nakon što je odradio godinu u američkom “drugoligašu” San Antonio Scorpionsima mdash; ipak ne toliko nadobudnom klubu koliko se najavljivalo ne propustivši, čini se, ni minute, i prije toga “muke” u Mađarskoj, vratio se u nešto ozbiljniji nogomet. U prošlosti je ovaj 29mdash;godišnjak više puta dokazao da ima kvalitetu za 1. HNL i sasvim moguće da se u Istri ponovno dokaže. Istru je baš u to doba napustio njegov suigrač u Scorpionsima mdash; Ivan Miličević, kojem, kao ni Mariu Sačeru čini se Pamićev utjecaj nije pomogao. Dok je Mario otišao u Albaniju, čeka se novi Miličevićev klub.
U jeku pustih proba, Istra je počela niz puno značajnije transfere. Prvi pridošli igrač je tako bio Bojan Pavlović mdash; 29mdash;godišnji Kragujevčanin, koji je nakon Borca iz Čačka, Čukaričkog i Metalca GM ime stvarao u mađarskom Kaposvaacute;ru. Doveden kao desni bek, pokriva oba krila i oba beka. I on je pomalo nepoznanica, ali čini se da je Istra tražila iskusnog, polivalentnog bočnog igrača i to je i dobila, kad Barić već nije potpisao. Ugovor je na 2.5 godina.
Iza njega je stigao i najavljivani napadač mdash; ne Ivan Lendrić, kako se posumnjalo, nego Panamac Jorman Aguilar, na posudbi iz Parme. Rođen 11.9.1994, krajem 2012 bio je prvi strijelac Aperture u Panami za svoj Rio Abajo (10 golova u 18 utakmica). Jedva 18mdash;godišnjaka, potpisala ga je Parma. Poslan je na ljeto u slovensku Goricu, ali damo se ozlijedio i nakon toga nije dobio priliku. Kako zadnjih godinu dana nije igrao ozbiljan nogomet, potrebna je doza opreza, ali mladiću, prema njegovim izjavama, malo fali da bude potpuno spreman i uložiti će maksimalan trud.
Iduće ime je dobro poznato svim pratiteljima HNLmdash;a. Andrea Mbuyi Mutombo. 23mdash;godišnji belgijski Kongoanac od kojeg se u mladim danima jako puno očekivalo nije pronašao novi klub otkad je raskinuo s Rijekom, što znači da nije razriješen ni misterij njegove prave pozicije. Na probi u Partizanu čini se nije prošao, a tu je, valjda, da ga Pamić dovede u red. Ugovor je na 1.5 godina.
Joško Hajder (’94) je, ipak, ime poznato mahom samo Hajdukovcima. Ako se za Mutomba ne zna koja mu je pozicija a Pavlovića smatra polivalentnim, on ih debelo nadmašuje. U juniorima Hajduka nastupao je valjda na svim pozicijama osim stopera i vratara. I igrao ih je sve jednako neistaknuto. Nekadašnji miljenik Miše Krstičevića mdash; jednog od rijetkih koji su vidjeli nešto u njemu, skupio je svojedobno i jedan nastup za seniore Hajduka, a iako je postavljen (kako su gotovo svi istaknutiji otišli u 1. ekipu ili na posudbe) i za kapetana juniora Hajduka u izlaznoj sezoni, nije dobio ugovor iza nje i prešao je u RNK Split. Tamo je poslan na posudbu u Imotski gdje zabija 5 golova u 16 utakmica, što i nije loš prosjek, osim ako je igrao špicu. RNK je raskinuo ugovor s njim, a Pamića je, izgleda, toliko oduševio da je dobio ugovor na 3.5 godina i nije poslan, kako je bilo najavljivano u Rovinj. Hoće li Joško dokazati da su skeptici, kraj zdravih očiju, bili u krivu, a Mišo i Pamić ne? Sretno mu.
I to je, uglavnom, to. Spominje se nekakav 17mdash;godišnji wunderkind iz Brazila za kojeg je Pamić šokiran što je pristao doći u Istru, ali on je još jedna misterija. Misterija su i Francuz Krans i Šveđanin Rashidi koji su prošli na probi na jesen, ali nisu se, ovog roka, vratili u klub.
U juniore je došao, osim Mikića, i Valentin Oroz (’96) iz Pule ICI, a u kadete Patrick Barlessi (’98) iz Istre i Manolo Bilić (’97) koji nije dobio priliku u zagrebačkom Dinamu.
Odlaske su, kasnije, zaokružili još i Kristijan Batelić, kojemu ugovor završava na ljeto, iako je nastupio protiv Dinama i Dragovoljca prošli tjedan, a nastupati će za Rovinj na proljeće, jer je procjenjeno da je konkurencija na njegovoj poziciji sada prevelika, kao i Oliver Petrak, koji je propustio radi ozlijede prvi dio sezone a proljeće će odraditi u Sesvetama.
Ne mogu se, sudeći po prve dvije utakmice, oteti dojmu da je ipak najveće pojaćanje ostanak Jocirc;a. Ostali se tek trebaju dokazati.
Kao i u ostalim slučajevima, ako se što promijeni mdash; članak će biti apdejtan. Nadam se da neki igrač nije “ispao” mdash; ništa čudno uzevši u obzir koliko ih je prošlo kroz Pulu!
