Najvažniji događaj prelaznog roka za Bijele se zbio pred nekoliko dana kada je trener Igor Tudor ostavio ekipu na cjedilu. Teško je opravdati ovakav potez dojučerašnjeg trenera. Kao prvo, Igor je dolaskom na mjesto trenera dobro znao u kakvim će uvjetima raditi, kakvim rasponom kvalitete će raspolagati i koliki i kakav budžet će imati. Ako je u međuvremenu i došlo do nekih trvenja, razmimoilaženja po pitanju vizije razvoja ekipe i kluba u konačnici, ili se pak samo umorio i zasitio, stvar se mogla riješiti na bitno drugačiji način. Igor se mogao zahvaliti odmah po završetku jesenske polusezone ili odraditi još ovih 20mdash;ak utakmica i na vrijeme obavijestiti vodstvo kluba da na kraju sezone odlazi i time klubu osigurati dovoljni vremenski okvir da odabere i sve dogovori s novim trenerom. Ruka ruci i gospodski rastanak. Ovako je Brbića i Vučevića ostavio u nebranom grožđu, a momčad, kako rekosmo, na cjedilu, netom nakon odrađenih priprema, svega tri dana prije prve utakmice polusezone. Naivno je misliti kako je Tudor otišao zbog nedovođenja Nikole Žižića, a još naivnije, da ne upotrijebimo neki teži izraz, da je Hajduk odlučio ignorirati trenerovu želju jer nisu bili u stanju platiti odštetu od 15 000 eura. To je mogao biti tek Tudorov casus belli, pravi problemi su očigledno bili mnogo dublje i složenije prirode.
Jedan od njih, ako ne i najveći, nagađamo, ticao se osjetljivog balansa promoviranja i razvoja mladih igrača s jedne strane i ganjanja rezultata s druge. I baš se to dobro očitovalo na primjeru pozicije oko koje su se, na kraju, koplja lomila i slomila mdash; stopera. Naime, Hajduk je ze tri stoperske pozicije u Tudorovu 3mdash;5mdash;2 sustavu imao 3 stopera s popriličnim iskustvom prvoligaškog nogometa mdash; Maloču, Milovića i Nižića, te još 3 mlada stopera koji dolaze i kucaju na vrata prve momčadi mdash; Šimića, Zvonu Milića i Domeja. Treći u prvenstvu s 8 bodova prednosti pred izravnim konkurentima za Europu (pretpostavimo li da će Kup osvojiti Hajduk, Dinamo ili Rijeka) mdash; ako sada nije bila prilika za više minuta i ozbiljniju ulogu u seniorskom nogometu za makar jednog ili dvojicu od navedenih mladića, kada će biti? Tudor je očito mislio drugačije i sada je to zatvorena knjiga.
Prebacimo malo pogled s klupe na travnjak. Ove zime Bijeli su doveli mladiće Juranovića, Pejića i Tomu Bašića, a za prvu momčad tek vratara Ranilovića koji je stigao bez odštete.
Otišli su Milić u Ostende za 500.000 eura, Bradarić u Rijeku za 600.000 eura, te Jonjić u Incheon za 50.000 dolara. Ugovori su raskinuti s Anđelkovićem, Abdukholikovim, Lučićem i Ljubičićem.
Problematično za Hajduk je to što su se svi transferi, ne samo kupoprodaje, već i posudbe, realizirali u skladu s Tudorovim vizijama, a njega u klubu više nema. To je samo još jedan dodatan uteg na Hajdukova leđa povodom ovog naprasnog Tudorova odlaska.
Teško je i slagati momčad po pozicijama kada se ne zna sustav igre kakav će novi trener upražnjavati.
Ipak, u globalu, Bijeli su izuzev na poziciji defenzivnog veznog igrača uredno pokriveni.
U kadru prve ekipe su 4 vratara: Kalinić, Ranilović, ozlijeđeni Stipica i mladi Grbić. Za očekivati je da će Grbić minute skupljati u B ekipi, a Ranilović sekundirati Kaliniću dok je Stipica aut. Fabo Tomić je na posudbi u bosanskohercegovačkom Vitezu.
Poziciju srednjeg braniča pokrivaju Maloča, Milović, Nižić, te dvojac mladih mdash; Milić i Domej. Šimić je na posudbi u ukrajinskoj Hoverli.
Na desnom boku je zabetoniran Avdija Vršajević, a priliku čeka Dino Mikanović. Poslužiti može još jedan klinac mdash; Josip Bašić. Ivo Tomaš, polivalentni mladac, iako prvotno planirano da se okuša u prvoj ekipi, zbog ozljede će i proljeće provesti u Dugopolju.
Lijevo je situacija dosta osjetljivija. Tudor je u sustavu s 3 otraga na lijevom bočnom forsirao Kouassija koji je vraćao sjajnim igrama. Pitanje je bi li Jean pružao još i više da je bio oslobođen defenzivnih zadataka, koje je, nota bene, odrađivao vrlo odgovorno. I pitanje je je li Jean bio žrtva svoje savjesne i odgovorne igre zbog koje mu i jest povjerena zadaća koja iziskuje veliku količinu rada u oba pravca i visoku koncentraciju. Prevedeno mdash; je li ga se forsiralo na ovoj poziciji iako nije njegova prirodna zato što sve što radi, radi tako dobro, pa i bolje od onih kojima to jest prirodna pozicija? Na koncu, pitanje ima još jedno mdash; je li tim “vraćanjem” Kouassija na defenzivniju ulogu Bjelokošćaninu smanjena i tržišna vrijednost? Osim Kouassija, na poziciji lijevog bočnog Bijeli imaju Ivana Vasilja koji je jesen proveo na posudbi, te Gorana Jozinovića kojeg je Tudor bio otpisao. Budući je Igor bivši, a Hajduk na ovoj poziciji tanak ili bolje rečeno nedokazan s obzirom na neiskustvo ostalih igrača koje ćemo navesti, ne bi čudio povratak popularnog Joze u momčad. Na ovu poziciju doveden je i mladi Pejić na kojeg se, barem u ovom trenutku, ne računa u kontekstu prve ekipe, baš kao ni na Arkorfula koji je tu do kraja sezone na posudbi. Ipak, s obzirom na okolnosti, ne bi iznenadilo da neki od ovih igrača osvane u prvoj ekipi.
Pozicija zadnjeg veznog igrača je definitivno najtanja u Hajduku. Samo je Vuković igrač kojemu je to prirodno obitavalište na terenu. Od ostalih koji bi tu poziciju mogli pokriti tu su tek Caktaš koji je to više puta i igrao, te eventualno Mezga, a od mladih koji dolaze možda Hairlahović, iako su sva trojica igrači kojima je ofenziva forte.
Na ofenzivnom veznom je zato gužva. Izuzev već spomenutih Caktaša i Mezge, tu je još i Sušić, te mladi koji već imaju iskustvo igranja u prvoj ekipi: Vlašić, Maloku i Balić. Hairlahović svoju priliku još čeka, a doveden je i Toma Bašić koji će minute skupljati vjerojatno na posudbi ili u B ekipi. Pitanje je kako će se riješiti višak igrača na ovoj poziciji, posebice u situaciji kada je ovim klincima svaka minuta važna. Nije nevažno i to što su i Maloku i Vlašić znali igrati i kao druge špice ili krila, nekad prije isto tako i Caktaš ili Sušić.
U napadu se iskristalizirala trojka: Milevskij, Gotal i Maglica. Uz njih na Poljudu su još uvijek Juranović i Basha od kojih bi barem jedan mogao ostati s prvom ekipom. Svi navedeni osim Milevskog mogu igrati i na krilnoj poziciji koja je prirodna i za Kouassija i Josipa Bašića. Na posudbi tu Hajduk ima niz igrača: Bencun je u Brasovu, Mujan je u Zadru, Tomičić je u trećeligaškoj Ischiji, Kiš u Zavrču, a Džoni u Dugopolju.
Iako je sad u modi sve što se dira Hajduka bojati u isključivo tamne tonove, istina je da Hajdukov položaj na ljestvici i ne predstavlja realan odraz stanja kada se uzme u obzir da su Bijeli derbi izgubili za zelenim stolom, pa im je onda odrezano još tri boda kazne za to, a na Poljudu pred svojim navijačima nisu igrali više od tri mjeseca, ili preciznije 40% svojih domaćih ligaških utakmica. I kada se igrački kadar uzme u obzir, nema razloga za strah.Hajduk je danas kombinacija dokazanih igrača i na većoj sceni od HNLmdash;a poput Milevskog, Mezge, Sušića, Gotala i Vršajevića, nekoliko iznimno darovitih klinaca poput Balića, Vlašića, Malokua, ali i Hairlahovića, Grbića, Bašića, Mikanovića, Milića, Domeja, Bashe i ponad svih Kouassija kojemu je tek 20 godina, te etabliranih HNL igrača poput Milovića, Maloče, Nižića, Caktaša, Vasilja i Maglice. Kadar je to s kojim je plasman u europska natjecanja imperativ. Nije teško zaključiti da je Hajdukova perspektiva mnogo svjetlija nego se to ovih dana uporno želi prikazati.
Roko Kaliterna
