Analiza igre Hajduka u utakmici s Dinamom (2:3): Testovi vjere

Pred kraj sezone 1990/1991 Marcela Bielsu tri dana nitko živ nije mogao vidjeti ni pronaći. Nakon što su njegovi Newell’s Old Boys kod kuće u Copa Libertadores izgubili 0:6 od San Lorenza, veliki Argentinac, tada tek 36mdash;godišnjak, zatvorio se u hotelsku sobu, ugasio svjetla, navukao zavjese i neutješno se rasplakao. Kaže, tada je u potpunosti shvatio značenje izraza kojeg počesto koristimo isuviše olako: želim umrijeti. Patio je kao profesionalac i kao navijač: “Nisam mogao shvatiti što se zbiva oko mene.” Proživljavao je, kako je to nepogrešivo dijagnosticirao Jonathan Wilson mdash; krizu vjere.

Pomogao je telefonski poziv supruzi Lauri kojoj se u suzama ispovjedio. Razgovarajući s njom, Bielsa je shvatio što treba napraviti: ne da neće mijenjati svoju filozofiju igre, već će je dodatno intenzivirati, radikalizirati.
Iduće sezone isti onaj San Lorenzo pao je s 5:1.

U kasno ljeto 2008. godine na samom početku sezone nogometaši Barcelone vraćali su se iz Numancie gdje su poraženi od jedne od najlošijih ekipa lige. Prije toga su izgubili od Wisle u Poljskoj u pretkolu Lige Prvaka, te od Espanyola u Kupu Katalunje, a potom još kod kuće remizirali s Racingom. Četiri utakmice bez pobjede, od 6 mogućih osvojen tek 1 bod u ligi i to protiv Numancie i Racinga. Ankete u El Mundo Deportivu i Sportu pozivale su na Guardiolinu ostavku iako je tek postavljen za trenera.
Na tom navedenom putu iz Numancie kući, priča Manel Estiarte, Guradiola se povukao sam na svoje mjesto i čitavo vrijeme nije s nikim riječi progovorio. Nakon par sati, prišao mi je, kaže Estiarte, pogledao me i samo mi rekao: “Sve sam izanalizirao, ništa ne radimo krivo. Najgore bi bilo sad odustati, samo moramo ustrajati, ići do kraja.”

Te sezone Barca je osvojila sve.

Hajduk je prije utakmice preao 10.000 lanova Foto: hajduk.hr

Hajduk je sinoć poražen i to onako brutalnim scenarijem, ružno, baš bolno. Međutim, najgore moguće bi sad bilo gubiti glavu i silom prokazivati krivce, a posebice prstom upirati u trenera. Hajduk jest izgubio, ali nije izgubio zato što je igrao loše ili bio inferioran. Nije izgubio zato što nema ideju ili je ona neprimjerena, “kriva”. A velika je razlika nešto raditi na “krivi” način i raditi to na “pravi” način, ali uz još postojeće određene nedostatke i greške. U prvom slučaju treba sve prebrisati i krenuti od samog početka mdash; to je ono što zagovaratelji smjene trenera predlažu. U drugom slučaju temelji postoje i čvrsti su, samo ih treba na pravi način nad ograditi, postupno raditi na detaljima i pomalo dodatno podizati igru. To je ono što Bijelima treba. Ponajprije vjera u ono što rade na terenu mdash; njihovu filozofiju igre, vjera jednih u druge uključujući i struku. I mnogo, mnogo rada. Radom i ponavljanjem se stvaraju automatizmi i stječe rutina i sigurnost, a automatizmi i sigurnost će na terenu donijeti šanse i golove, a u kriznim situacijama biti oslonac da se teški momenti prebrode bez posljedica. Tudorov Hajduk je na pravom putu, onaj najteži dio posla je iza ekipe. Sada slijedi rad na stvaranju navika u igri, inkorporiranju mehanizama igre u prirodu igrača. I rad na detaljima. Dakle, jedini izlaz iz ovog limba bolnih poraza i određenih minusa na travnjaku jest samo i isključivo mdash; rad. Radom će se riješiti greške i problemi u igri, kako individualni tako i timski, radom će se podići i samopouzdanje i mentalna snaga ekipe.

Maglica odradi lavovsku borbu u napadu Foto: hajduk.hr

Hajduk je inače sinoć odigrao ponovo jako dobru utakmicu protiv znatno skupljeg i razvikanijeg protivnika, protiv nikad skuplje ekipe u plavom. Ta razlika se na terenu uopće nije vidjela. Postojala je bojazan kakav Hajduk će izaći nakon onakvog mentalnog i fizičkog pražnjenja svega tri dana ranije, no pristup i energija su bili na visokoj razini. Bijeli su startali sa svojih 4mdash;3mdash;3 u istom sastavu kao i protiv Dnipra: Kalinićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, A.Milićmdash; Anđelkovićmdash; Sušić, Caktašmdash; Mezga, Maglica, Kouassi. Ofenzivno, Splićani su loptu tražili većinom na sredini nakon Kalinićevih ispucavanja, te onda kombinatorno pokušavali naći put do Eduardovih vrata. Ponovo je to bio raspored karakteriziran Mezginim uvlačenjem u sredinu i otvaranjem prostora za Vršajevića. Defenzivno, Hajduk je po gubitku lopte pritiskao visoko, a kad bi Plavi kretali od vratara, puštalo bi se stopere, posebno Šimunovića da vode igru. Bijeli su bili hitri, pravovremeni i jaki u duelu, a u posjedu lopte nastojalo se igrati brzo i okomito, iako je dojam da i Sušić i Kouassi, a posebno Caktaš mogu još brže odigravati. Najbolji, zapravo jedini lijek za protivnički presing je brz protok i kretanje bez lopte. Jako dobro su Hajdukovci zatvarali sve koridore prema Kaliniću, te su prijetnje gostiju postojale isključivo kao rezultat individualnih grešaka Bijelih: Maločina kriva predaja je dovela do šanse Soudanija na samom otvaranju susreta, Kalinićeva nesmotrenost do prilike za Brozovića. Kod prvog gola Dinama Milić nije zatvorio pas po svom boku, pa je Vršajević zaspao kod ubačaja Soudanija. I to je u 90 minuta uz par opasnih šuteva bilo sve od Plavih.
Hajduk je prijetio više puta. Prekrasan gol Sušića, velika šansa Mezge koju vratar nogom brani, pa gol za Milića za 2:0, pa opet Mezga iskosa sa 6mdash;7 metara, pa Eduardo Bašiću ulazi u šut i konačno u sučevu vremenu kod 2:2 Milović glavom puca ravno u vratara.
Utakmica je riješena u sučevu vremenu. Dvije prilike stvorili su Modri i obje realizirali. Kod gola za 2:2 samo djelić sekunde je zakasnio Milović, a kod 3. gola Maloča je iz vida ispustio Henriqueza. Tužan kraj za Bijele, pravi test vjere i za ekipu i za navijače.

Kalinić je skinuo sve što je mogao, na dušu mu ide ona ispuštena lopta za šansu Brozovića. Vršajević kumovao kod prvog gola Dinama, prosječna partija. Milović opet jako dobar, Maloča par grešaka, ne tako uvjerljiv. Milić vrlo dobar, strijelac, uz pitanje je li mogao bolje odreagirati kod prvog gola Dinama. Anđelković također vrlo dobra partija baš kao i Sušić koji je nakon Dnjipra opet odigrao reprezentativno. Caktaš je bio najlošiji igrač Hajduka na terenu. Isuviše grešaka u predaji, izgubljenih lopti, zakašnjelih reakcija defenzivno mdash; nije bila Mijina večer. Kouassi je bio sjajan u oba smjera, strašno se potrošio i namučio protivnika.

Mezgi jo uvijek fali zavrnica Foto: hajduk.hr

Mezga u dvije izgledne prilike, nažalost nije ih zabio, još ne posve spreman, sam tražio zamjenu. Maglica opet rudario nemilo, nije dao sekunde mira ni Šimunić,ni Šimunoviću. Bašić se natrčao, dobro otvarao prostor, ušao u veliku priliku, ali se nije snašao. Rješenje takvih situacija doći će samo igranjem. Bradarića dugo nije bilo i to se osjetilo, nije bio pravi. Nižić nije utjecao na igru.

Želja je bila pregolema, igračima se uistinu na tom planu nema što zamjeriti. Ma ni na ikojem drugom, kad smo već kod toga. Ostaje upamćena scena kada kod 2:2 u sučevu vremenu Hajduk napada korner sa čak 7 igrača što dovoljno govori o rečenoj želji za pobjedom, čak i tada kada je umor već uvelike došao po svoje. Čak se može reći da se poraz moglo izbjeći da se nakon 2:2 odigralo konzervativnije. No, nije, a i to, sviđalo se nekome ili ne, govori koliko im je bilo stalo da pobjede, što opet nešto kaže i o karakteru ove ekipe.

Torcida Hajduku Foto: hajduk.hr

Zapravo je teško reći koji je razlog ovog poraza, konkretno mdash; ovih dvaju golova u sučevu vremenu. Niti se Hajduk nešto posebno povukao, niti se pogubio na terenu, niti je bilo mnogo grešaka, niti je Dinamo toliko pritisnuo da je redao šanse pred Kalinićevim golom, niti je umor bio toliki. Nekad se naprosto dogodi baš kako se dogodilo. To je sport, rekao je jedan kolega. Ma kako banalno zvučalo i počesto nas ostavljalo bez odgovora kakvog bismo željeli, dojma sam da je to najbolje moguće “objašnjenje” u ovom slučaju.

Slijedi reprezentativna pauza. Iako sportaši uvijek tvrde da nakon poraza najviše vole iduću utakmicu igrati što prije, možda ovaj odmor dobro i dođe. Momci će vjerojatno dobiti koji dan slobodno da se potpuno oporave mentalno, da se posve isprazne frustracija i žala za propuštenim, te krenu s radom ponovo, ispočetka. Nekima će pauza dobro doći da se i fizički napune.Koliko god hvalili Hajdukovu ravnopravnu igru i borbu s bogatijima i, što je vrlo bitno mdash; s privilegiranijima,

Igor Tudor mora podignuti momad Foto: hajduk.hr

toliko je sad na struci i igračima da ovaj stil i ovu razinu igre prenesu i na sljedeće utakmice u ligi. Za ono što predstoji neće bit navedenih opravdanja, a s pravom se očekuje još 20mdash;30% bolja igra nego je lani bila kontra istih protivnika. Temelj za ta očekivanja nisu porazi od Dnjipra i kupoprodajne udruge Mamićevih, ali igra protiv istih mdash; apsolutno da. Liga nije gotova, nego tek počinje. Baš kao i vaše posezanje za novim limitima. Momci i Igore, vi ste na redu.

Ivan Rilov