Hajduk je jučer pobijedio Slaven Belupo s uvjerljivih 4:0, a igrom nije oduševio.
Bijeli su susret počeli sa Stipicom na golu. U zadnjoj liniji s desna na lijevo, igrali su Juranović, Nižić, Ismajli i Memolla. Ispred njih su stajali centralno, Kožulj i Jefferson, tenaprijed četvorka: Vlašić, Said, Tudor i Erceg. Ta četvorka je neprestano mijenjala pozicije, ali su najčešće sva četvorica, u vrlo ranoj fazi Hajdukovog napada, odlazili u liniju s protivničkom obranom – ionda bi tu čekali. Naprijed ni ne možeš, jer upadaš u zaleđe, a malo natrag, u nekakve prostore između linija, nitko nije htio. Rijetko je to pokušavaoVlašić, u situacijama kad bi bio skroz lijevo, što je evidentno pozicija koja njemu najviše odgovara, a Tudor, Erceg i Said, nikako. U takvoj situaciji, jedini koji je uopće mogao voditi igru bio je Zvonimir Kožulj, ali su bijeli na terenu stajali tako, da ni puno iskusniji veznjak od Kožulja, ne bi mogao ništa napraviti.
U takvoj igri, jedini koji su imali prostor za nešto napraviti su bili bekovi. I u prvih pola sata dvije jedine suvisle Hajdukove akcije, dolaze baš preko bekova. U 18. minuti, Memolla, kroz dupli pas probija svoju stranu, i centrira, obrana Slavena izbija, a na odbijenu loptu uklizava Kožulj, prošlo je pored gola. Deset minuta kasnije, Juranović s boka ulazi u sredinu i podvaljuje za Tudora, ispred kojeg, u zadnji trenutak čisti Slavenova obrana. Šteta što, inače jučer vrlo dobri Juranović, nije izabrao jednostavnije i vjerojatno bolje rješenje. Vlašić je naime, bio sam na lijevoj strani.
Slaven je tu Hajdukovu bezidejnost, u tri navrata mogao kazniti iz kontranapada. Jednom je na vrijeme izišao Stipica (i on jučer, vrlo siguran), drugi put je Nižić pravovremeno uklizao Ivanovskom, a treći put je Ivanovski mogao bolje završiti kontru. I onda iz ničega, 1:0 za Hajduk. Fran Tudor je brzo izveo slobodni udarac i gurnuo loptu Saidu u prostor, a ovaj iz teške pozicije, slično kao i protiv Maccabija,zabija za 1:0. Tako su eto, dva igrača, koja su bila najmanje vidljiva u prvom poluvremenu, stvorila situaciju za prvi gol.
I u drugom poluvremenu, sve do drugog, prilično sretnog gola Saida, Slaven je bio opasniji, ali su Stipica i jučer najbolji od bijelih, Zoran Nižić bili koncentrirani. Tek u posljednjih dvadeset minuta, nakon ulaska, Hamze Barrya i Francka Ohandze, vidjeli smo i ponešto lijepog nogometa. Odlično dodavanje Barrya za Ercega kod trećeg gola, te tri bijega Ohandze. Jednom mu je u udarac ušao Blažević, drugi put je nedostajalo snage za precizniji pas, a treći put je bila asistencija za Futacsa i konačnih 4:0.
Jučerašnjom utakmicom završila je prva četvrtina prvenstva. Nakon što je odmjerio snage sa svim protivnicima u HNL-u, Hajduk ima 17 bodova, gol razlika 17:10. Bijeli su odigrali 4 domaće utakmice i uzeli 6 bodova, a iz 5 gostujućih utakmica osvojeno je 11 bodova.
Otkad se igra liga 10, četverokružno, Dinamo osvaja prvenstva s 80 i nešto bodova, Rijeka bude druga s preko 70, ali ispod 80, a Hajduk još nije uspio doći do 70 osvojenih bodova u prvenstvu. Ako bijeli žele duže biti u igri za naslov prvaka, trebat će osvajati više od 17 bodova po četvrtini, ali će prije svega morati poraditi na igri.
Kada je dolazio u Hajduk, Marijan Pušnik je najavljivan kao trener ofenzivac – čovjek čije momčadi lako stvaraju šanse na utakmici. Dojam je da to još uvijek nije tako. Hajduk se jako mučio sa stvaranjem prilika kako jučer, tako i u utakmici protiv Istre, koja je također završila 4:0. Mučili su se bijeli i protiv Splita i protiv Cibalije i protiv Lokomotive. Paradoksalno, još je to najbolje izgledalo u Zaprešiću, a riječ je o utakmici nakon koje su svi bili nezadovoljni, naravno zbog rezultata. S druge strane, jasno je da ovaj Hajduk, ne smije otvorenog garda na megdan nominalno jačim ekipama. Puno bolje je izgledao Hajduk protiv Maccabija na Poljudu gdje je vrebao iz kontri iako mu je trebala pobjeda, nego protiv Dinama, isto na Poljudu, koji ga je iskontrirao.
Marijan Pušnik ima više upotrebljivih igrača, nego iti jedan njegov prethodnik u posljednjih pet godina. Širina kadra mu omogućava rotaciju i pomaže u što bezbolnijem hodu kroz prvenstveni maraton. Ako nedostaje Savvas, tu je Jefferson, ako ne ide nekom od napadača, ili je ozlijeđen, tu su drugi. Isto je i na stoperskim pozicijama; možda jedino pozicija desnog beka nije dovoljno kvalitetno pokrivena.
Problem je što u svemu tome mora postojati neki automatizam, kojega za sada ne vidimo. Osim prekida, koji su jako oružje ove sezone, teško je nešto izdvojiti kao Hajdukovu specifičnost. Ne krasi Hajduk strpljenje kod napada na postavljenu obranu, nismo vidjeli ni agresivnost i puno oduzetih lopti nakon presinga, a teško je i Hajdukov kontranapad nazvati ubojitim.
Vlašić, Ohandza, Said, Kožulj, Tudor, Erceg, Barry, svaki od tih igrača pojedinačno ima kvalitete iznad prosjeka HNL-a, ali kad su na terenu zajedno to se ne vidi.
Pušnik je taj koji od njih mora napraviti ekipu. Uspije li, svi će biti zadovoljni. Igrači, publika, na koncu i on sam. Momčad je kompletirana, i kroz drugu četvrtinu prvenstva, dobiti ćemo odgovor na pitanje u kojem smjeru ide Pušnikov Hajduk.
Miće Katunarić
