Trijumfom nad direktnim konkurentom Zagrebom, Hajduk je i matematički osigurao nastup u Europi iduće sezone te tako ipak spasio ovu turbulentnu sezonu. Ne treba niti napominjati koliko Bijelima u ovom trenutku znači nastup na europskoj sceni, s te strane se možda i može razumjeti ideja predsjednika Marina Brbića da taj “uspjehrdquo; nagradi sa izdašnih 100.000 eura, koje će igrači i stručni stožer podijeliti između sebe. Ipak, gledajući sve Hajdukove ovosezonske utakmice zaista je teško prihvatiti činjenicu da će ova grupa, za hrvatske prilike vrlo dobro plaćenih igrača, biti nagrađena za nešto što ipak predstavlja rezultatski minimum, a koji je doveden u pitanje upravo njihovim lošim prezentacijama.
Hajduk je slavio prekrasnim pogotkom Nikole Vlašića, koji je tako okrunio svoju vrlo dobru igru, iako su stvari mogle krenuti u potpuno drugačijem smjeru da je Gabrijel Boban u 12. minuti iskoristio veliku prigodu, koja mu se ukazala nakon novog velikog kiksa Hajdukove obrane. Zadnja linija se potpuno raspala nakon jednog auta, kada je Milović, potpuno nepotrebno, izašao duboku u polovicu Zagreba te izgubio duel, što je potpuno otvorilo koridore prema Hajdukovom golu. Srećom po BijeleLovre Kalinić je ovaj put bio jako raspoložen. Fascinantan je podatak da je zadnja domaća utakmica u kojoj Hajduk nije primio gol odigrana 16. kolovoza prošle godine, kada je u 5. kolu uvjerljivo svladan Zadar!? Čak 14 prvenstvenih utakmica na Poljudu Hajduk nije uspio ostati čiste mreže, što je niz kakav se ne pamti.
Općenito, Zagreb je igrao vrlo dopadljivo, kombinatorno, duplim pasom su više puta izbacivali Hajdukove igrače i jednostavno donosili loptu do 16m, međutim, nedostajao im je onaj završni pas. Ipak se radi o tehnički relativno limitiranoj ekipi, ali i ekipi u kojoj je itekako vidljiv trenerski rukopis. Teško je reći koliko je za to zaslužan Dražen Medić, predsjednik i trener Zagrebaša, a koliko njegov pomoćnik Željko Kopić, koji se profilira kao jedan od najzanimljivijih mladih trenera u Hrvatskoj. U redovima Zagreba nastupa i mladi Filip Krovinović, ofenzivni veznjak zanimljiv Hajduku, koji je i u ovoj utakmici pokazao da se radi o kvalitetnom, brzom igraču, fine tehnike. Za razliku od Zagrebove, Hajdukova igra bila je prilično rastrgana, tražilo se individualno rješenje, prvenstveno dvojice najmlađih mdash;Vlašića i Balića. I zaista, osim pogotka, Hajdukov tinejdžerski dvojac kreirao je i još nekoliko opasnih situacija pred golom Livakovića, ali bez prave završnice. U fazi obrane usamljeni Caktaš u sredini nije imao dovoljnu pomoć od Mezge, Tudora i Balića, što je rezultiralo gubitkom posjeda i konstatnim pritiskom Zagreba. Ipak, nisu ni gosti stvorili neke posebno izgledne prilike, s izuzetkom dva opasna udarca, koje je Kalinić zaustavio.
U drugo poluvrijeme, trener Vukas ušao je bez napadača, s obzirom da je Gotala zamjenio mladi Juranović. Zaigrao je sa Balićem i Vlašićem kao najisturenijim igračima, dok je Juranović pomagao Caktašu u središnjici. Bijeli su se potpuno povukli, Zagrebu prepustili loptu i inicijativu, dok su se pokušaji kontre svodili uglavnom na solomdash;prodore Vlašića, kojem bi se rijetko priključilo više od dvojice igrača. Bila je to prava nogometna dekadencija, čemu svjedoči i konačni omjer u posjedu lopte: samo 28% vremena su Bijeli imali loptu u svojim nogama. Ali i to je bilo dovoljno za sačuvati minimalnu prednost do kraja utakmice i osigurati Europske nastupe i iduće godine. Zagreb u drugom dijelu praktički nije zaprijetio, dok je Hajduk imao priliku riješiti utakmicu nakon sjajne akcije Nikole Vlašićakoji je nanizao nekoliko protivnika i uposlio Balića, čiji udarac Livaković ipak brani.
Milevskij pozdravlja Torcidu na kraju, mnogi su mislili da mu je to oprotaj, ali je on napisao da se vide dogodine! Foto: HNK Hajduk
Ovaj puta moramo spomenuti i navijače, Torcidu, koji su se zadnjih 10mdash;ak minuta utakmice okupili na istočnom dijelu sjeverne tribine te gromoglasnim navijanjem pomogli da igrači izdrže do samog kraja, u utakmici u koju je stala cijela Hajdukova sezona.
Kalinić mdash; konačno u reprezentativnom izdanju, njegova obrana na samom početku je bila krucijalna.
Mikanović mdash; nekoliko vrlo lijepih izlazaka naprijed, ali i dosta problematičnih obrambenih reakcija, pogotovo se mučio sa snažnim Bobanom. Kod njega je vidljiv manjak utakmica i kontinuiteta, velika je šteta što nije dobio više šansi ove sezone, da se vidi koliki ozbiljno se na njega može računati u budućnosti.
Maloča mdash; vjerujemo da mu je ovo bila zadnja utakmica u Bijelom dresu, i za njega i za klub rastanak je najbolje rješenje.
Milović mdash; spomenili smo situaciju sa početka utakmice, napuštanje linije i izlazak za igračem duboko u protivničku polovicu, što je potpuno nepotreban rizik, koji često završi i fatalno. Problem je što mu se takvo pomanjkanje taktičke odgovornosti događa vrlo često, gotovo svaku utakmicu.
Jozinović mdash; standardno borben, za njega vrijedi ona “veliki promet, mala zaradardquo;. U zadnje vrijeme igra na gornjoj granici svojih mogućnosti, nažalost, vrlo je upitno jeli to dovoljno za klub koji ima ambiciju biti u vrhu HNLmdash;a i napraviti iskorak u Europi.
Caktaš mdash; za razliku od većine ovosezonskih utakmica, uložio značaj trud, osvojio dosta lopti, pogotovo u drugom dijelu, kada je dobio pomoć u sredini terena. Značajno je podignuo razinu trke i agresivnosti u zadnje vrijeme, slučajno ili ne, njegove sve bolje partije poklapaju se s dolaskom kondicijskog stručnjaka Marija Tomljanovića.
Tudor mdash; imao je zadatak ulaziti u sredinu i pomagati Caktašu u fazi obrane, ali to nije izgledalo dobro. Čini se da mu puno više odgovara uloga čistog bočnog igrača.
Mezga mdash; sve što smo napisali za Tudora, vrijedi i za Mezgu, s tim da on nije isključivo igrač crte. S obzirom da je jedan od najskupljih i najiskusnijih igrača, od njega se očekuje znatno veći doprinos.
Balić mdash; ne pretjerano inspirirana predstava, iako svakim potezom nagovijesti svoj golemi potencijal. Mora puno više sudjelovati u fazi obrane.
Vlašić mdash; najbolji, nezaustavljiv za igrače Zagreba, postigao i prekrasan gol, vjerojatno i najvažniji u dosadašnjoj karijeri. Pokazuje i značajan napredak u defanzivnom dijelu.
Gotal mdash; nevidljiv, bez nekog konkretnijeg učinka, zamijenjen na poluvremenu.
Juranović mdash; još jednom skrenuo pozornost na sebe, jako zanimljiv igrač, taktički odgovoran, siguran u dodavanju, vrlo brz, sa velikom količinom trke. Za sada još uvijek poprilično rezerviran, bez prevelikih rizika u igri. Ako znamo da su, prilikom dolaska u Hajduk, kao njegove najjače strane spominjani dribling i udarac, u što se još nismo imali priliku uvjeriti u prvoligaškoj konkurenciji, sasvim je moguće da je Hajduk otkrio pravi biser u trećoj ligi.
Qurbanov mdash; razočarao, nekoliko pogrešnih dodavanja, bez nekog drugog učinka
Vuković mdash; premalo igrao.
Vukas mdash; konačno je pronašao hrabrosti ukazati povjerenje nekolicini mladih igrača, i upravo je njihova individualna kvaliteta bila presudna za ove ključne bodove. Pokušavao je nekakvim taktičkim inovacijama iznenaditi Zagrebaše, ali bez ikakvog uspjeha, dapače, odavno Hajduk nije bio tako nadigran. U ovih nekoliko utakmica nas ničim nije uvjerio da je trener koji zaslužuje povesti Hajduk u novu sezonu. A upravo je igra Zagreba pravi pokazatelj koliki je značaj trenera. Stoga se pronalazak pravog stručnjaka nameće kao apsolutni imperativ trenutnog rukovodstva kluba, puno važniji od slaganja igračkog kadra.
Valerio Zelić
