Osim golova i par šuteva izvana Split zapravo i nije ugrozio Hajduk. Način na koji su Bijeli sudjelovali u akcijama koje su rezultirale primljenim golovima bio bi smiješan, da nije tragičan i potencijalno vrlo opasan po plasman u europsko natjecanje.
Poklepović je startao u 4mdash;4mdash;1mdash;1: Ranilovićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, Jozinovićmdash; Mezga, Vuković, Sušić, Caktašmdash; Balićmdash; Milevskij.
Mezga se uvlačio sasvim u sredinu.Ofenzivno, Poklepović je utakmicu pripremio na način da je igru u potpunosti sveo na lijevu stranu terena sve tamo do ulaska Kurbanovau drugom dijelu susreta. Mezga je kao desni vezni ulazio posve u sredinu, Caktaš odlazio posve visoko na lijevo krilo, a Milevskij se spuštao nisko po loptu po toj desnoj strani, nerijetko i uz samu aut liniju. Desna strana se posve praznila, pretpostavka je mdash; za Vršajevićeve ulaske i proboje tim koridorom. Nažalost, toga uopće nije bilo. Čak nije bilo ni nešto posebno pokušaja da se bosanskohercegovačkog reprezentativca izbaci u prostor po tom desnom boku. A i kad bi uspjelo, Avdija bi ostajao sam, odsječen, bez pravovremene pomoći. Teško je dokučiti neki alternativni razlog takve Poklepovićeve postavke. S druge strane, ovakva postavka rezultirala je smanjenim prostorom u fazi posjeda lopte, te je time organizacija napada bila bitno otežana, a gostima branjenje znatno olakšano. Iz nekog razloga, šjor Stanko je odlučio ne poštivati staro barba Lukino pravilo da se momčad u obrani skupi, ali u napadu raširi.
Par puta Bijeli su uspjeli proći po rečenoj lijevoj strani, no jednom je veliku šansu Mezge zaustavio Zagorac, drugi put je Balićev šut blokiran, a u ostalim situacijama nije bilo pravog završnog pasa. Sve u svemu mdash; presiromašno. Preostale dvije prilike koje je Hajduk kreirao, zanimljivo, došle su iz akcija sa suprotne strane mdash; lijeve. Maloča je sjajnom dijagonalom isturio Jozinovića kod gola, te šansa Caktaša nakon duplog pasa Kurbanova i Milevskog.
Inače, nemoguće je ne primijetiti koliko je teško igrati na pobjedu bez napadača koji je sposoban opteretiti protivničku zadnju liniju po dubini, po vertikali. Valja imati na umu da je Hajduk u gradski derbi ušao sa 4 obrambena i 6 veznih igrača, zapravo bez napadača, jer Milevskij je većim dijelom obnašao dužnost veznog igrača, svojevrsne spojke. Nije pomogla ni vrlo oštra igra Splitovaca što se očitovalo i u konačnom omjeru prekršaja mdash; 24:13 za goste.
,
Defenzivno, Bijeli timski nisu izgledali loše. Kad je lopta bila u Splitovoj polovici, a to je velikom većinom bilo tako dok se držala trave mdash; Hajdukovci su pritiskali intenzivno i niz puta natjerali protivnika ili na greške ili na duge lopte bez konkretnog cilja. Problem su bile baš te duge lopte i individualne gluposti nekih igrača, a dobrim dijelom i mdash; loša sreća, ona vrsta koju nerijetko sam isprovociraš. Uistinu su pomalo nevjerojatne okolnosti u kojima je Hajduk primio oba gola. Kod prvog Maloča glavom blokira šut, pa Splitov igrač loptu vraća natrag glavom, Jozinović je opet glavom odbija, da bi je Caktaš napucao u protivničkog igrača od kojeg se odbija idealno u for Rogu za 1 na 1 s Ranilovićem. Kod drugog gola prvo Vuković prateći Ercega koji ide s loptom ka golu pada sam od sebe, pa Milović odbija Ercegov šut, Jozinović ga blokira, odbijenu loptu glavom nabija nekontrolirano opet Milović da bi na kraju tog flipera Ranilović lagano i posve nepotrebno odgurnuo Bagarića koji se kretao od gola i nije ima loptu pod kontrolom. Uz jedan volej iskosa nakon kornera i pokoji pokušaj izvana to je sve što su gosti napravili opasno po gol Bijelih.
Ranilović je izuzev gluposti koja je uzrokovala jedanaesterac branio vrlo dobro.
Vršajević je bio neprimjetan što inače vrlo nekarakteristično za njega što znači da mu postavljena igra nikako nije odgovarala. Bio je posve odsječen na desnom boku.
Maloča i Milović korektni uz par sjajnih dijagonala Maloče od kojih je jedna rezultirala i golom.
Jozinović po običaju mnogo toga i dobrog i lošeg. Par jako dobrih, ali i pokoja loša defenzivna akcija. Sjajno primanje i asist za gol, ali i par krivih primanja koja su mogla biti kobna po domaći gol.
Mezga neprimjetan.
Vuković je odigrao jednu od svojih lošijih utakmica. Kasnio je s preuzimanjem, loše zatvarao, pao kod akcije za jedanaesterac Splita prateći Ercega, zbog problema s primanjem i kontrolom lopte dovodio ekipu u probleme.
Sušić je ima pokoju lošiju defenzivnu reakciju, ali je niz puta vrlo aktivno odradio očito uvježbavani kontramdash;presing neposredno po gubitku lopte. U posjedu je obzirom na mali prostor imao i manje opcija za igru, pa shodno tome ništa konkretno ni od njega.
Caktaš je također bio žrtva malog prostora, ali nije da i sam ne snosi velik dio odgovornosti svojim pogreškama za loš nastup. Nekoliko loših primanja i krivih predaja od kojih se ističe ona koja je prethodila akciji za gol Splita.
Balić nije mnogo griješio, odigrao je korektno, no, usprkos dva krasna pasa, bez konkretnog učinka.
Milevskij je zabio i podijelio nekoliko sjajnih lopti. Ono što se posebno ističe je količina trke koja je sigurno bila najveća otkako je u bijelom dresu.
Kurbanov je vjerojatno jedini Hajdukov dobitak u ovom crnom dvoboju za Splićane u bijelim dresovima. Nekoliko finih kretanja i lucidnih paseva među kojima i onaj za šansu Caktaša.
Maloku je imao premalo vremena da bi bitnije utjecao na igru.
Poklepović nažalost pokazuje ono što i u svom prošlom mandatu na klupi Hajduka mdash; dok zna ekipu jako dobro postaviti i pripremiti za utakmice protiv ravnopravnih ili jačih protivnika, ima velikih problema s utakmicama u kojima se od Bijelih očekuje pobjeda. Njegove ideje su lucidne, zanimljive i obično logične, no nerijetko se postavi pitanje koliko su neophodne za ekipu koja ima problema i s taktičkim osnovama igre, te, na koncu, je li ekipa kojom raspolaže spremna odgovoriti na zahtjeve koje postavi pred njih. Mogućnosti je sve manje, a bodovi za plasman u Europu su neophodni.
Roko Kaliterna
