Search
Close this search box.

Analiza Hajduk-Dinamo 1:1 – Špacina škola nogometa

Kolega iz redakcije je pred koji dan, kad se vodila interna rasprava o tome koliko je pametan Hajdukov izbor Poklepovića za trenera, bio vrlo jasan u iznošenju svog stava: Špaco je više zaboravio o nogometu nego većina hrvatskih trenera zajedno zna. I ovaj derbi mu dobrim dijelom daje za pravo. I mom kolegi i šjor Stanku.

Derbi je, ruku na srce, bio izjednačen po zbivanjima na terenu i broju prilika. Gosti su imali tri lijepe šanse: u 30. Pjaca iskosa, u 59. Fernandes sa 6mdash;7 metara udaljenosti, te u 81. Ćorić glavom. Hajduk četiri: Milović glavom već u 5. minuti, Vršajević iskosa u 60., u 74. Balić za 1:0 i svega 4 minute kasnije Caktaš iskosa. Nijedna ekipa nije posebno dominirala, te se i rezultat doima realnim. No, neporeciv dojam je da Bijeli ipak na kraju imaju znatno više za žaliti. Naprosto stoga što su gol primili 20mdash;ak sekundi prije kraja, iz doslovce zadnje akcije u utakmici, i, što je još bitnije mdash; zato što su bez većeg napora zaustavili višestruko skuplju, iskusniju i razvikaniju ekipu.

Da, i gosti su u svom sastavu imali mladiće poput Šimunovića, Ćorića, Fiolića i Pjace, ali ti momci su sastavu pored iskusnih i prekaljenih profesionalaca poput Eduarda, Taravela, Sigalija, Pinta, Machada, Fernandesa mdash; tu leži velika razlika. I zato je ovaj remi Poklepovićeva pobjeda i pobjeda mladića u bijelim dresovima, te stoga nemaju nikakvog razloga sebi išta predbacivati, već samo nastaviti istim žarom i intenzitetom u utakmicama koje predstoje.

Kako smo i najavljivali Hajduk je istrčao u 4mdash;1mdash;4mdash;1: Kalinićmdash; Mikanović, Maloča, Milović, Jozinovićmdash; Vukovićmdash; Vršajević, Vlašić, Sušić, Balićmdash; Milevskij. Ekipa je na terenu bila naherena udesno, obzirom na prodore neumornog Vršajevića s desna, te ulaske Balića prema sredini terena s lijeva.

Splićani su imali vrlo jednostavan plan napada: na koji god način izbaciti u prazan prostor Avdiju Vršajevića koji je nakon tko zna koliko vremena ponovo zaigrao na njemu prirodnoj poziciji desnog krila. Najčešće je to bilo dugačkim dijagonalama otraga i sa suprotne strane terena. Nije bilo građenja igre pasevima po travi od Kalinića naprijed. Naše najave prije utakmice predviđale su Vlašića na lijevoj strani terena koji bi bio meta za Vršajevića. Međutim, to ipak nije bila opcija, te je lijevo bio Balić koji je stalno vrebao prostor u sredini ispred Dinamove zadnje linije, a sam Avdo je više gol nastojao napadati izravno nego širiti igru i nabacivati. Druga vrlo važna karika u Hajdukovim napadima bio je Artem Milevskij koji je jako puno igrao leđima, gradio loptu kako bi kupio svojoj ekipi vrijeme za tranziciju i uporno iznuđivao prekršaje, posebice u prvom dijelu utakmice. Činjenica da popularni Mile nema fizičku moć da probija zadnju liniju i opterećuje je po dubini, a u formaciji je, makar na papiru, bio jedini špic, značila je da je Hajduk de facto igrao bez napadača. Odnosno da je najbliži toj ulozi bio, baš kako smo i pisali mdash; Vršajević! Zamislite da vam je netko pred koji mjesec rekao da će Hajduk napadati Dinamo na Poljudu ne Milevskim, ne Maglicom, ne Gotalom, pa ni Vlašićem, Malokuom ili čak Kurbanovim, nego Avdijom Vršajevićem. Zanimljivo, zar ne?

Ozljeda Jozinovića početkom drugog dijela i posljedični ulazak Caktaša značili su rošadu figura u postojećem sustavu: na desnog beka spustio se Vršajević, na lijevog je otišao Mikanović, a na poziciju desnog veznog Caktaš. Tada je Hajduk zaigrao malo drugačije, sklonije i nešto složenijoj kombinatorici, što je i rezultiralo dvjema sjajnim akcijama i šansama Balića i Caktaša. Baš te dvije akcije pokazuju koliko napadačko bogatstvo krije ovaj aktualni Hajdukov arsenal opcija, posebice akcija kod gola u kojoj su sudjelovali i Caktaš i Vlašić i Sušić i Milevskij i Balić, čak 5 igrača u svega 6 dodira i mdash; gol! Nije točno da je ova ekipa toliko limitirana koliko to neki žele prikazati, ovi momci znaju i žele igrati nogomet, samo trebaju nekoga na klupi da ih usmjeri i uskladi, da ih sinkronizira u dobro uštimani orkestar u kojem će se točno znati što je čija partitura.

Hajduk se branio nešto dublje postavljenom zonom, kao i u Osijeku, a Poklepović je, suprotno svom najavljenom nepoznavanju protivnika, svoju momčad odlično pripremio na vrline i mane Dinama. Tako je Mikanović striktno pokrivao Fernandesa i pratio ga posvuda (Čileanac se znao i do centra vraćati sa svoje pozicije krila po loptu!), a Vuković, ne tako striktno mdash; Pjacu. Iako nismo vjerovali da će se Špaco odlučiti za “pomoćnog” stopera i kad protivnik napada sa samoj jednim srednjim napadačem mdash; opet smo Vukovića mnogo puta vidjeli kako asistira Maloči i Miloviću, što je, jasno, otežalo posao Bijelima u ofenzivnoj fazi igre. Kada se raspored figura poremetio ozljedom Jozinovića, a Poklepović se odlučio na Caktaša i Mikanovića lijevo, umjesto da uđe Vasilj, tada su i gosti dobili više prostora na toj Hajdukovoj lijevoj strani i lakše ubacivali loptu u šesnaesterac. Bijeli su igrali ne toliko agresivno, koliko hitro i pametno, pa su na vrijeme stizali sve što je trebalo i zatvarali koridore i bez mnogo prekršaja, posebice u opasnoj zoni, čime su većinom uspješno izbjegavali branjenje prekida. Suradnja u zoni bila je odlična, isto tako i dvaju linija međusobno. Pokušajte se sjetiti kad ste zadnji put vidjeli Maloču da visi na leđima protivničkog igrača i oduzima mu loptu 35 metara od protivničkog gola. A kad smo već kod kapetana mdash; nakon dugo vremena primijetismo da sada stiže i na skok kod kornera. Povratna trka je bila jako dobra, tranziciju su Splićani branili odlično.

Šanse Ćorića glavom i Fernandesa su došle kao rezultat ubačaja i dobrih reakcija gostujućih igrača u kaznenom prostoru, no šansa Pjace je indikativna. Naime, u trenucima kada je Vršajević nakon jednog neuspješnog pokušaja proboja ostao duboko u gostujućoj polovici, Vlašić je hitao da zatvori prostor ispred Mikanovića, a Milevskij nije dobro zatvorio praznu poziciju u sredini prednje linije zone koju je ostavio Vlašić. U trenutku se Ćorić našao sam i odlično uposlio Pjacu pokraj neopreznog Vukovića i eto mdash; prilike. Zašto je ova akcija bitna? Zato što je bila izuzetak na utakmici i time pokazuje koliko je ekipa popravila igru u defenzivnoj fazi u odnosu na ne tako davno stanje kada je ovakvih ispadanja bilo mnogo više. Također valja naglasiti da je poziciona igra općenito bila jako dobra, odgovorna, uz poštivanje suigrača i adekvatnu suradnju.

Kalinić je odlično obranio Pjacinu priliku, te uredno kupio sve ubačaje koji su stizali u kazneni prostor. Problematična su bila ispucavanja od kojih je jedno umalo završilo u nogama Juniora Fernandesa.

Mikanović
je jako dobro odradio svoj zadatak koji je primarno bio defenzivne prirode mdash; čuvanje Juniora Fernandesa. Malo se mučio na lijevoj strani, te loše odreagirao kod skoka i šanse Ćorića mdash; lopta na drugu stativu. Maloča osim pokoje greškice jako dobar.
Milović koja greška više i veće specifične težine od partnera u srcu obrane.
Jozinović s puno srca korektno odradio posao.
Vuković se promeće u čovjeka za specijalne zadatke Stanka Poklepovića. Ovoga puta je često trčao za Pjacom i opet pomagao stoperima, igrajući dosta duboko. Vrijedi notirati i par lijepih dugačkih dijagonala koje su očito forte ovog mladog veznog igrača, ali i lošu reakciju kod šanse Pjace.
Vršajević neumorno orao i kopao po svojoj desnoj strani, nije sekunde mira dao Taravelu.
Vlašić je zaigrao kao prednji vezni ispred Vukovića što je vrlo zanimljivo kad se sjetimo kako ga je Tudor izbjegavao tu koristiti i gurao ga na krilo ili drugu špicu. Odigrao je odlično u oba smjera, niz puta stvarao višak i čuvao loptu, niz puta dobivao duele i osvajao loptu. Na taj način se rodila i akcija za gol. Veliko Hajdukovo blago.
Sušić je odigrao defenzivno odgovorno, ali i previše solirao. Ipak, u njegovu obranu vrijedi reći da su ga budno pazili i da je obično odmah po primanju lopte imao po dvojicu na leđima. Ono što, stječe se dojam, Sušiću ne odgovara, je igra blizu aut linije, a velik dio lopti dobivao je upravo u tim pozicijama. Izgleda mnogo konkretnije i općenito bolje kad ima čitav teren za djelovanje.
Balić je odigrao izvrsno. Gol je samo kruna svega dobrog. Ono što posebno imponira je zrelost ovog mladića na terenu za kojeg nikad ne biste rekli da mu je tek 17. Ni u jednom momentu nemate dojam da želi skrenuti pozornost na sebe, rješenja su inteligentna i pravovremena, najčešće točna, u interesu ekipe, a ne njega osobno. Najvažnije je da ostane s obje noge na tlu.

Milevskij ne igra obranu, gubi skoro svaki skok iako ima 190 cm, nema brzine iznad treće, a i tada se vrlo brzo pregrije, ali kad primi loptu i krene licem golu mdash; opasan je k’o sam vrag. Sjajno je izbacio Caktaša u šansu, te genijalnim propuštanjem lopte asistirao Baliću za gol. Još jedna takva dijagonala poput spomenute za Caktaša je zapela u modrim nogama u zadnji tren. Iznudio mnogo prekršaja. Puno mu znači kad ima partnera u napadu bilo čisto formacijski bilo da je igra takva da ima više opcija za suradnju.
Caktaš je odigrao korektno uz jednu greškicu. U oči upada genijalan pas prilikom akcije za gol, kada je Mijo primio loptu, pogledao i osjetio Sušića na sasvim drugoj strani i filigranski ga proigrao. Neka ovaj potez bude zalog za povratak Mije Caktaša kakvog smo gledali lani prije one teške ozljede.
Maloku i Nižić nisu bitnije utjecali na igru.

Naglašavao je Stanko Poklepović prije utakmice važnost duha ekipe i pokazalo se da je bio u pravu. Hajdučki duh donio je ujedno i mir i samopouzdanje s jedne strane, a s druge intenzitet i energiju kojom su Bijeli uspješno neutralizirali protivnika.

Mišljenja smo da se utakmica odvijala točno onako kako je to želio i predvidio Poklepović, jasno, s izuzetkom sjajnog voleja Machada. To je njemu osobno sigurno veliko zadovoljstvo, baš kao što je igračima topao pozdrav uz frenetični aplauz na kraju utakmice. Kako rekosmo, rezultat često nije mjerilo stanja stvari. Usprkos pobjedi protiv Slavena, Hajduk je bio iznimno loš, a pristup sramotan. Ni protiv Osijeka nije bilo blistavo, ali su upisana tri boda. S druge strane, protiv Zadra, a posebno jučer u derbiju, dojam je bio mnogo bolji, ali Bijeli bilježe samo dva boda u ta dva sudara. Pisali smo, važan je napredak, pozitivan trend, a on je sasvim jasan, evidentan i to su dobre vijesti. Međutim, ako u derbiju nije bilo imperativa pobjede, pa ako se i u Gradskom vrtu nije igralo isključivo s mišlju na sva tri boda, slijede dvije utakmice s izravnim suparnicima za Europu mdash; Zagrebom i Splitom u kojima će se tražiti nadmoć i bodovi za konačan rezultatski cilj mdash; plasman u euro natjecanja. Trebat će vidjeti kako će Špacina ekipa reagirati kada bude pod pritiskom pobjede, to je rečenom treneru znao biti problem i u prošlom mandatu na Poljudu.

Roko Kaliterna


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter