Momčad RNK Splita do petog je kola uživala na mjestu vodećeg, no nakon dvoboja protiv Dinama ta je priča bar privremeno završila. “Modri” su preuzeli vrh ljestvice, a ono što bi u nekim normalnijim ligama privuklo veliku pozornost (dvoboj prvog i drugog na tablici) u Hrvatskoj nažalost nije privukla previše pažnje. No, našem budnom oku dvoboj, kad je o broju bodova riječ,dvoje najboljih u našoj zemlji ipak nije mogao tek tako proteći pred očima. Pred utakmicu treneri i jedne i druge momčadi izmjenjivali su uobičajene hvale i floskule uz međusobno iskazivanje respekta. Ipak, oni koji su se nadali da bi Split mogao pomrsiti račune Dinamu na kraju su ostali gorko razočarani.
Dinamo u obrani/Split u napadu
Dinamo je imao velikih problema u organizaciji igre. Split se branio u 4mdash;1mdash;4mdash;1 rasporedu koji se situacijski vrlo često pretvarao u 4mdash;5mdash;1. Odlika koja je pomalo odudarala od standardne i pasivne forme bila je izvrstan lijek za Dinamovu igrumdash; uvijek su dva bočna vezna igrača Dinama bila usko markirana, dok su bekovi Splita vrlo agresivno i visoko napadali Dinamova krila. Posebno dobro je to radio Woon koji je na lijevoj strani obrane dobio hrpu duela protiv Soudanija i oduzeo Dinamu dubinsku dimenziju na toj strani. Zapravo, do pada intenziteta i povlačenja linija u zadnjih 20mdash;ak minuta, Pinto nije došao u šansu za centaršut s poludistance.
Ali još je važnije bilo markiranje Dinamovih veznih igrača mdash; ovo je značilo da Split “de facto” u veznoj liniji igra “man marking” sustavom, uz tek zadnjeg Dinamovog veznog igrača koji je duboko postavljen i ne mora igrati pod pritiskom. Ovdje je do izražaja došla sva Dinamova nemogućnost stvaranja viška i traženja slobodnog čovjeka rotacijama, odnosno rigidnost sustava.
Evo što to konkretno znači:
Lopta dolazi do Pinta. Simonovski mu brani povratni pas, dvojicu srednjih veznih prate Splitovi igrači (crveni kvadrati), njega (Pinta) napada igrač i strahovito fali netko tko će mu poslužiti kao onaj koji će “premostiti”. Valja primijetiti kako Goncalo to ne prepoznaje i iako je jedini bez čuvara, ostaje na 30 metara od Pinta ne nudeći se. Pinto je prisiljen na pas prema Soudaniju, koji je predvidljiv:
Woon je blizu, čita to i oduzima loptu:
Ovakav vezni red Splita dozvoljavao je Dinamu tri stvari:
- Iznošenje lopte iz zadnje linije, time bi privukli na sebe pritisak i oslobodili nekog od veznih ali izuzev jednog sjajnog Pivarićevog slaloma u 12. minuti toga se nismo nagledali
- Rotacija kojom se slobodni čovjek oslobađa mdash; u kretnji između napadača i braniča, napadač je uvijek u prednosti, jer branič njega mora čitati, a ne obrnuto. Dinamo je puno premalo stvarao na ovaj način
- Otvaranje određenih linija mdash; idealno bi bilo “rastvoriti” Splitove veznjake koji usko prate Machada i Ćorića, time bi srednji vezni Splita ostao sam na većem prostoru, pa bi ga mogli opteretiti Henriquez ili krila spuštajući se u njegovu zonu. Smišljeno otvaranje koridora za veznjake ili krila koji bi loptu primila u međuprostora ovdje su najbolji recept, i osim nekoliko takvih primanja u zonama koje je Split loše branio (malo iza leđa bočnih veznih igrača, dakle ispred stopera pa prema strani), Dinamo je ovo premalo koristio.
Ovdje treba izdvojiti dva igrača:
Henriquezakoji vrhunski razumije prostor, povlači se po loptu često u te nebranjene koridore, stalno tjera obranu da misli i testira ih. Idealan je da posluži kao “premosnica” kada nitko drugi ne može prenijeti loptu naprijed. S druge strane,Ćorićse previše, u kontekstu apsolutno slobode koju je imao, ponašao kao dodatni napadač i živio u liniji s Henriquezom tražeći pas u dubinu. Idealno bi bilo da se s “desetke” spuštao niže postajući dodatni vezni igrač mdash; to bi Dinamu omogućilo višak u toj zoni, ili barem donijela novu dinamiku napada jer bi ga netko morao pratiti i tu ostaje mnogo više manevarskog prostora za trojac naprijed.
Bez smislenog dolaska u zadnju trećinu terena, Dinamo se orijentirao na dijagonale stopera ka krilima (čak 7 u prvom dijelu), ali bile su nepripremljene i predvidljive, pa i nisu donijele velikog ploda. S Machadom i Goncalom koji su tehnički i taktički ispod razine koja može kontinuirano stvarati protiv organizirane obrane, mučenje koje viđamo sve je logičnije.
Prvi gol bio je sjajan mdash; najprije jeĆorićprimio loptu spustivši se u međuprostor, te je nakon duplog pasa sFernandesom izašao u idealnu situaciju za sebe, 1 vs 1 na krilu. Centaršut na drugu stativu koju Split slabo brani okrunio je Soudani sjajnim udarcem u drugi kut. Nakon drugog gola i Splitovog fizičkog pada, Dinamo konačno igra na razini. Bez srljanja, strpljivo kruženje loptom dok se netko ne otvori u sve češćim rupama, bez riskantnih pasova u nepotrebnim situacijama i izuzev jedne glupe lopteSigalijaDinamo je zadnjih pola sata dobro iskontrolirao suparnika u igri s loptom, ušao u pravi ritam i uključivao postepeno sve veći broj igrača. Nestvaranje više prilika u tom periodu nećemo gledati kao na nešto posebno loše, dva gola prednosti su već bila u džepu, a fizički momentum nepostojeći u ovoj fazi sezone.
Split u napadu/Dinamo u obrani
Nakon godina kontinuranog praćenja HNL voljeli bi ponekad posjesti svih 9 trenera prvoligaša i pitati kako je moguće da nijedan od njih nema televiziju doma i ne lovi Dinamo u Europi. Jer tu iz godine u godinu dolaze ekipe koje su talentom “kuća do pojate” Splitu, Rijeci, Hajduku, a svi protiv Dinama igraju kao protiv Bayerna. Nakon što prime prvi gol, čak i ako su osjetili da se itekako može, već je prekasno.
Dinamova defenzivna struktura i inače je na klimavim nogama, a posebno je to došlo do izražaja nakon Ademijeve ozljede u desetoj minuti mdash; Goncalo nema ni izbliza jednako kvalitetan osjećaj za primaknuti se strani koju suparnik napada kako bi s leđa podržao svoje veznjake ili bekove koji stišću na toj strani. Također, Ćorić je po pitanju defenzivne odgovornosti koplje ispodRogakoji je često kao faktor stabilizacije, posebno ako se baš taj dan prednjem redu ne igra obrana.
Splitov osnovni plan bile su duge lopte na napadača, krila bi ulazila vrlo usko (posebnoBagarić) i tu bi se skokom i odbijenom loptom probalo nešto napraviti mdash; vezni red Splita primaknuo bi se mjestu događaja, ali nikako dovoljno, jer je zadnja linija u strahu od Dinamovih brzanaca ostajala preduboko što bi značilo ogroman prostor između linija. Iako su Bagarić i Simonovski dobili dosta skokova, vezni red Dinama uvijek je bio bliži i bolje postavljen da oduzme loptu.
Dobra slika koja ilustrira slabu Splitovu organizaciju:
Dijagonala naPešića, dva igrača s crvenim oznakama daleko su bilo kakve igre i ne može im doći lopta, a najbliži vezni igrač, iako vidi da je suigraču teško iskontrolirati loptu, ne prilazi zatvoriti ovu zonu i dati mu podršku. Hrpa bezveze izgubljenih lopti na ovaj način, dok je pri prvom smislenom traženju opcija i probijanju linija pasom (oko 20 minute), dvaput stvorio višak i Dinamo ih je morao zaustaviti faulom u opasnoj zoni.
Unatoč ovim kritikama, Split je imao dva zicera i vrlo vjerojatno bi bilo koji od ta dva gola skrenuo utakmicu u nove vode, ali to ne znači da je ovo optimalan sustav, niti da se protiv Dinama ne može drugačije.Dogodilo im se da je Woon samo jednom pustio Soudanija i nije mu visio na leđima i primio je Split gol, onaj drugi po redu. Tu najveću odgovornost snosiBlagojevićkoji pomalo neobjašnjivo ne ispraća Machada koji ulazi iz drugog plana i pušta ga da uđe u lice golmanu.
Sve u svemu, pomalo i standardna utakmica Dinama u HNLmdash;u. Dovoljno klase za riješiti utakmicu kada se uđe u zadnjih 20 metara terena, puno premalo u ostalim aspektima igre koji zbog (dobrim dijelom) preplašenih postavki suparnika ne dođu do izražaja.
Vice Karin
