Zasigurno nijedna momčad na ovom Europskom prvenstvu nije izazvala toliki delirij među svojim navijačima, kao što to je učinila albanska reprezentacija pobjedom u zadnjem kolu kvalifikacija nad Armenijom i plasmanom u Francusku. Stotine zapaljenih baklji, pregršt vatrometa, simfonija automobilskih sirena… Tisuće razdraganih navijača izašlo je na ulice Tirane, Drača, Skadra i Prištine proslaviti povijesni plasman Albanije jedno veliko nogometno natjecanje.
Početci albanskog nogometa sežu još u tridesete godine prošlog stoljeća, kad su osnovani savez (1930.) i državna reprezentacija (1932.). Povijest je to koja traje preko 80 godina, opterećena ratovima, političkom izolacijom i sveopćim siromaštvom. Od kraja drugog svjetskog rata pa sve do svoje smrti 1985. godine, Albanijom je vladao komunistički diktator Enver Hoxha. Iza željezne zavjese život je svugdje bio težak, ljudske slobode ograničene, a vlast manje ili više paranoična. No, nigdje toliko izraženo kao u Albaniji. Patio je zbog toga naravno i nogomet. Nekoliko puta albanski klubovi su se bez prethodnog objašnjenja, pod pritiskom režima, povlačili iz europskih natjecanja. Događalo bi se to kad bi UEFA-inim ždrijebom bilo određeno da dva albanska predstavnika istovremeno gostuju u Europi. Za režim koji stanovništvu nije dopuštao napuštanje države bilo je preriskantno da dvije momčadi istovremeno otputuju u inozemstvo. Jedna od njih nažalost bi uvijek morala odustati. No, to i nije bilo najgore. U razdoblju od 1973. do 1978. Albanija je u potpunosti apstinirala od natjecanja pod ingerencijom UEFA-e, iako je bila jedna od zemalja osnivača. U takvim društveno-političkim okolnostima, dakako, albanski nogomet je mogao pokazati vrlo malo svog potencijala. Jedini iole značajan rezultat iz mračnog Hoxhina razdoblja bilo je sudjelovanje U-21 reprezentacije u četvrtfinalu Europskog prvenstva 1984. godine.
Padom komunizma, Albanija je s pozicije najzaostalije europske države krenula vidljivim koracima naprijed. Konjske zaprege na ulicama Tirane su postale prošlost, a luksuzni automobili i poslovni neboderi sadašnjost. Međutim, uspjeh reprezentacije morao je još malo pričekati. U želji da unaprijede stručni kadar, Albanci su nekoliko puta posezali za stranim izborničkim rješenjima. Angažirali su i naše trenere, Otta Barića i pokojnog Josipa Kužea kao i Nijemca Hansa Petera Briegela, međutim, osim sporadičnih pobjeda protiv uglednijih reprezentacija, veći uspjeh je izostao. U prosincu 2011. na mjesto izbornika došao je Talijan Gianni De Biasi. Bio je to dobar potez albanskog saveza. U kvalifikacijama za SP 2014. godine završili su doduše peti u grupi, s 11 osvojenih bodova iz 10 utakmica (iako su na polovici ciklusa bili drugi), no De Biasi je iz realno ograničenih igračkih resursa posložio solidnu ekipu. Uspio je vratiti u reprezentaciju igrače koji su bili u sukobu sa savezom (Edgar Cani i Megrim Mavraj) te privoljeti još nekolicinu (Shkelzen Gashi, Taulant Xhaka, Arlind Ajeti, Etrit Berisha) da umjesto država u kojima su nogometno stasali odaberu nastupanje za Albaniju. Upravo je animiranje nogometne dijaspore kvalitativno podiglo Albance. Mahom su to bili igrači ponikli u švicarskim klubovima. Uslijed loše ekonomske situacije u Albaniji i (poglavito) ratova na Kosovu, velik je broj Albanaca početkom devedesetih emigrirao u tu bogatu alpsku zemlju. Uz dobre uvjete za trening i školovane trenere, u Švicarskoj je stasala čitava generacija mladih albanskih nogometaša. Prema jednoj analizi napravljenoj nakon SP 2014. godine, čak 46 nogometaša albanskog porijekla je u tom trenutku igralo u raznim dobnim uzrastima švicarske reprezentacije. Neki od tih talenata na kraju su odabrali nastupati za zemlju iz koje potječu. Zanimljiv je slučaj braće Granita i Taulanta Xhake. Mlađi (i ponešto bolji ) Granit, novopečeni igrač londonskog Arsenala, odlučio se nastupati za Švicarsku. Stariji brat Taulant prihvatio je pak poziv Giannija De Biasija i nastupa za Albaniju.
PUT KROZ KVALIFIKACIJE
Ždrijeb kvalifikacija je Albance svrstao u skupinu s Portugalom, Danskom, Srbijom i Armenijom, dok je Francuska kao domaćin EURO-a s reprezentacijama ove grupe igrala prijateljske utakmice. Albanci su počeli odlično. Na krilima dvojice sadašnjih igrača NK Rijeke pobijedili su favorizirane Portugalce (doduše bez C. Ronalda) na njihovu terenu. Odise Roshi sjajno je prošao po desnoj strani, ubacio za Bekima Balaja koji poluvolejem zakucava loptu u portugalsku mrežu. Nastavili su u pozitivnom ritmu i ostali neporaženi protiv Danske kod kuće, u utakmici u kojoj su do pred sam kraj i vodili. Potom je uslijedila ključna, već puno puta prepričana utakmica protiv Srbije u Beogradu. Odigrano je ukupno 43 minute prije nego li je Ismail Morina, jedan od rijetkih navijača Albanije u gledalištu, uz pomoć drona spustio na teren Partizanova stadiona zastavu tzv. Velike Albanije. Uslijedila je makljaža među igračima, jedan srpski navijač utrčao je u teren i udario stolicom Bekima Balaja, a engleski sudac Martin Atkinson prekinuo je utakmicu. Prvotno je UEFA registrirala utakmicu 3-0 za Srbiju, ali joj i oduzela 3 boda. Ta je odluka demoralizirala Srbe, koji su potom izgubili od Danaca i ispali iz utrke za Euro. Albancima je sad bio otvoren put do trećeg mjesta i play-offa. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, CAS je odlučio da se navedena utakmica registrira pobjedom kao pobjeda Albanije. Tako su Albanci vještim pilotiranjem i još vještijim lobiranjem došli nadomak EURO-a. U nastavku kvalifikacija uspjeli su ostati neporaženi u Danskoj, a nakon dva poraza kod kuće (od osvete željnih Srba i Portugala) vizu za Francusku izvadili su pobjedom 3-0 u tri tisuće kilometara udaljenoj Armeniji. Ukupna bilanca kvalifikacija: 8 utakmica, 4 pobjede, 2 remija i 2 poraza, gol razlika 10-5, za povijesni plasman na Europsko prvenstvo.
MOMČAD
Albanski izbornik De Biasi preferira formaciju 4-3-2-1, kako je prikazano na donjoj grafici.
KLJUČNI IGRAČI
Albance krasi momčadska igra, bez puno individualnog isticanja pa nam je bilo teško izdvojiti dvojicu ključnih igrača. Ipak, odlučili smo se za veznjaka Taulanta Xhaku i braniča Lorika Canu.
Taulant Xhaka Foto: fshf.org
Taulant Xhaka 
Lorik Cana Foto: fshf.org
Lorik Cana 
IZBORNIK
Giovanni De Biasi Foto: fshf.org
Drugi uzastopni kvalifikacijski ciklus Albance vodi Talijan Gianni De Biasi. Ovaj šezdesetgodišnjak rođen je u Trevisu. Igračku karijeru započeo je u istoimenom klubu, kao vezni igrač. Kratko je nastupao i za milanski Inter, no većinu igračkog staža proveo je u nižim razredima talijanskog nogometa. Kao trener, De Biasi je uglavnom preuzimao talijanske drugoligaše te s njima izborio promociju ili bi spašavao posrnule prvoligaše. Prvi ozbiljni trenerski angažman bilo mu je vođenje Modene, koju je u 2 sezone (2000.-2002.) doveo iz Serie C u Serie A. Potom je kratko vodio Bresciju da bi početkom sezone 2005./2006. postao trenerom Torina (tada u Serie B), izborivši promociju u najviši rang. Na klupu Toroa je u razdoblju od 2005. do 2008. godine sjedao je čak tri puta. U sezoni 2007./2008. vodio je španjolski Levante, a zadnji posao prije preuzimanja Albanije bilo mu je treniranje Udinesea. Orlove je preuzeo u prosincu 2011. od našeg Josipa Kuže. Podigao ih je na jednu višu razinu, ustrojivši čvrstu i organiziranu momčad. U 38 utakmica koje je vodio kao izbornik, ostvario je 15 pobjeda, 10 remija i 13 poraza, a kruna njegovog rada u Albaniji je ovaj plasman na Euro.
OČEKIVANJA
Usporedi li se s ostalim reprezentacijama iz grupe A,igrački kadar Albanije djeluje najskromnije. Naša je procjena da će se zajedno s Rumunjima boriti za treće mjesto u grupi. No, Orlove se ne nikako ne smije podcijeniti. U kvalifikacijama za Euro dobili su Portugalce na njihovu terenu, dok su s Francuzima u dvije prijateljske utakmice ubilježili pobjedu i neodlučeno. U prvoj utakmici igraju sa Švicarskom i uspiju ostati neporaženi, ni osmina finala neće biti daleko.
RASPORED
OSNOVNI PODACI
Pavao Vrba
