U četvrtak je Arsenal igrao važnu utakmicu protiv West Bromwich Albiona. Iako su pristojan dio čudnovate sezone kotirali kao realan pretendent na naslov prvaka, u posljednjih nekoliko kola serijom loših rezultata oprostili su se od snova o prvoj tituli nakon 2004. godine. Konkurenti su u istom periodu pristojno iskoristili pad forme Topnika, te je umjesto dugoiščekivane titule, Arsenalova stvarnost postala borba za treće mjesto koje vodi izravno u skupine Lige prvaka.
S obzirom na službene podatke, prema kojima je Premier liga jedno od najgledanijih sportskih natjecanja (po ukupnoj posjećenosti šesto (6.) sportsko natjecanje na svijetu), prosječan pratitelj nogometa, pa čak i onaj zagriženi, očekivao bi vjerojatno rasprodan stadion. Prema službenim podacima Arsenala, to je skoro i bio. U 70.-oj minuti utakmice službeni spiker obavijestio je posjetitelje da je na stadionu, koji može primiti 60.260 gledatelja, nešto malo više od 59.000. Činjenica je pak da je na stadionu zaista bilo 31.824 gledatelja. Pitate se odakle razlika od preko 25.000 gledatelja? Računica je zapravo jednostavna. Naime, svi engleski klubovi prilikom utvrđivanja broja gledatelja koji su došli pogledati određenu utakmicu, u istu uključuju sve prodane karte, jednako kao i pretplatnike; neovisno o tome jesu li vlasnici tih karata i pretplata zaista došli na utakmicu. U pravilu falsificiranje brojki prolazi nezapaženo, međutim u slučajevima kada su navijači razočarani rezultatima ili klupskom politikom, ovakav način obmanjivanja javnosti izađe na vidjelo.
Dugo vremena praksa engleskih klubova bila je svojevrsna javna tajna. Sve dok prošle godine Metropolitanska policija nije objavila podatke iz vlastite evidencije broja gledatelja koji su pohodili domaće utakmice Arsenala. Prema tim podacima Emirates je u sezoni 2013./2014. u prosjeku po utakmici posjetilo 5.184 gledatelja manje nego je to prikazao klub. Manchesterska policija je pak potvrdila da je sezonu 2012./2013. Manchester United prijavljivao u prosjeku 10.000 gledatelja više po utakmici nego li ih je zapravo dolazilo.Iako zahvaljujući policiji možemo znati koliko gledatelja zaista pohodi utakmice,ona je i jedini razlog zašto nemamo realne brojke za sve klubove. Naime velika većina policijskih uprava uopće ne vodi evidenciju broja gledatelja koji su ušli na stadion. Londonska i mančesterska policija su rijetke iznimke.
Razlog zbog kojeg klubovi u evidenciju o posjeti gledatelja uračunavaju i one koji na utakmicu nisu došli je jednostavan – novac. Naime prilikom pregovaranja o sponzorskim i partnerskim ugovorima, što s globalnim što s lokalnim tvrtkama, podaci o rasprodanom stadionu gotovo čitavu sezonu, te visok prosjek posjećenosti, jedan su od glavnih argumenata u definiranju iznosa kojim će određeni poslovni partner sudjelovati u poslovanju ili partnerstvu s klubom. Iako razgolićena priča, službene brojke i dalje su svojevrsna tabu tema u engleskim medijima. Službene policijske podatke u pravilu su objavljivali navijači koji su iste dobili na uvid zahvaljujući pravu na informiranje dok mediji lažiranju broja prisutnih gledatelja ne predaju pretjeranu pažnju. Novac, jasno uvelike pokreće nogometni svijet. No smiješno je svjedočiti, kako po mnogima najbolja i najatraktivnija liga svijeta, sramotno lažira realan broj gledatelja, i to u nikada uzbudljivijoj sezoni. Dosta to nažalost govori i o samom mentalitetu navijača i gledatelja koji pohode stadione diljem Otoka. Očito navikli na uspjehe svojih klubova u očekivanim okvirima, kada se stvari odigraju suprotno od očekivanog, njihov interes drastično pada. Nešto nezamislivo za jednu Njemačku gdje je sinergija navijača i klubova dosta izraženija, te posjećenost ne ovisi o spektaklu koji im liga nudi, ni rezultatima koji idu ilrsquo; ne idu u prilog njihovom klubu i onome što su od te sezone očekivali. S druge strane, dan prije utakmice na Emiratesu preko 2.500 pretplatnika obavijestilo je klub kako neće doći uživo pogledati utakmicu protiv WBA. Na žalost po Arsenal, ne samo da nisu uspjeli prodati tih nešto više od 2.500 slobodnih ulaznica, već je još više gledatelja odlučilo bez najave i navijačke solidarnosti ne svjedočiti uživo borbi svoga kluba za ulazak u Ligu prvaka. Rezultat svega bila je vjerojatno najmanja posjeta otkada se Arsenal preselio na Emirates.
Politiku evidencije prisutnih gledatelja na utakmicama, engleski nogometni klubovi sigurno neće mijenjati. Novac je ipak taj koji pokreće čitavu englesku ligu. Ligu koja zarađuje veće novce od TV prava, i općenito je najbogatija nogometna liga svijeta, dok s druge strane realno nije liga koja privlači najviše gledatelja na stadion. Surova je to stvarnost nogometa. Više je manje, ilrsquo; manje je više. Kako vam drago. Nijemci su davno pokazali nogometnom svijetu kako se odnos prema navijačima, od cijena ulaznica, do njihovih prava, pozitivno odražava na čitavu nogometnu ligu i sustav. Ta sinergija razlog je zašto njemački klubovi ne moraju lažirati broj ljudi koji su voljni odvojiti 4-5 sati svoga života na dan utakmice, da bi došli bodriti svoj voljeni klub.
Tino Roso
