“Sukob interesa je naziv za situacije u kojima pojedinac koji obavlja određenu javnu funkciju ili djelatnost dolazi u priliku da svojom odlukom ili drugim djelovanjem pogoduje sebi ili sebi bliskim osobama, društvenim skupinama i organizacijama, a nauštrb interesa javnosti ili osoba koje su mu dale povjerenje. “Sukob” se odnosi na sukob između osobnog interesa na jednoj i javnog interesa na drugoj strani. U civiliziranim državama se smatra kako u takvim slučajevima postoji preveliki rizik da će privatni interes prevagnuti nad javnim, odnosno da će doći do korupcije.”
(izvor: wikipedia.org/wiki/Sukob_interesa)
Sukob interesa je učestala pojava u Hrvatskoj, na svim razinama i u svim područjima javnog života, pa samim tim nije ništa čudno što je česta pojava i u najvišim strukturama HNS-a. Ako je Zdravko Mamić, po riječima legendarnog kapetana Vatrenih Zvonimira Bobana, hodajuća definicija sukoba interesa, to nipošto ne znači da je u našem nogometu i jedina takva pojava. Dapače, iza priče o Zdravku Mamiću skoro neopaženo već godinama se provlači svima dobro znano lice – Romeo Jozak. Tko je i kako je došao do statusa ljudi od najvećeg povjerenja Zdravka Mamića, prvog dopredsjednika HNS-a i stvarnog vladara hrvatskog nogometa?
Romeo Jozak je doktor kineziologije i sadašnji tehnički direktor HNS-a, a doktorirao je 2012. na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu na temu “Razlike između pojedinih tipova nogometaša na parametrima situacijske efikasnosti”. Na funkciji tehničkog direktora nalazi se od prosinca 2013. godine. No, za potpuno razumijevanje sukoba interesa ovog 40-godišnjaka vratit ćemo se malo u prošlost. 2006. izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić preuzima u Dinamu potpunu kontrolu, te polako postavlja sebi odane ljude. Nedugo zatim, među prvima u Dinamo ulazi, sada već doktor nogometa, Romeo Jozak na mjesto šefa omladinske škole Dinama. Kako bez poziva u reprezentaciju i njene mlađe uzraste nema ni unosnih transfera, tako je Zdravko Mamić svoj utjecaj vrlo brzo proširio i na krovnu nogometnu organizaciju u Hrvatskoj. Svi kadrovi bili su precizno odabrani, a za potpunu kontrolu mlađih uzrasta hrvatske reprezentacije nedostajao mu je baš on – Jozak.
Nakon nekoliko godina predanog rada u režimu Zdravka Mamića, u veljači 2011. godine Romeo Jozak polako postaje krojač budućnosti hrvatskog nogometa – postaje šef Stručne komisije HNS-a. Osnivanje Stručne komisije, čiji je zadatak bio potpuna kontrola nad radom izbornika mlađih uzrasta, opravdano je pod razlogom loših rezultata i neodlazaka na velika natjecanja mlađih uzrasnih kategorija HNS-a. Delikatan zadatak “provjetravanja” mladih reprezentativaca svih kategorija i njihovih izbornika dobiva Jozak – šef omladinske škole GNK Dinama. Čime je to uopće zaslužio, ali i kako je moguće da nitko nije reagirao na očigledni sukob interesa ostavljamo institucijama hrvatske države i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta jer od HNS-a smo svi već ionako odavno odustali.
Od veljače 2011. do prosinca 2013. u mlađim uzrasnim kategorijama dogodile su se brojne promjene izbornika (čak njih 7), a dominira podatak i o velikom broju dinamovih reprezentativaca u svim mlađim kategorijama. Reprezentacija stalno U-17 broji desetke igrača Dinama uz ponekog nogometaša Hajduka i Osijeka. I u reprezentaciji U-19 ima poveći broj igrača Dinama i Lokomotive, a slično je i s U-21 kategorijeom – u mlašim reprezentativnim uzrastima zapravo je sve što valja pod okriljem Zdravka Mamića. Mnogo stvari je promijenjeno, ostalo je isto samo ono zbog čega je i došlo do svih promjena u cijelom sustavu, izostao je – rezultat. Hrvatska je i dalje nekonkurentna u mlađim uzrastima, a na velikim natjecanjima ispada već u skupinama. Ipak, vjerujemo da je svoj zadatak gospodin Jozak kvalitetno odradio.
Da nisu samo loši rezultati rezultat vladavine dr.sc. Romea Jozaka dokaz su i brojne manje afere koje su se provukle ispod radara hrvatske javnosti. Događaj koji najbolje opisuje sukob interesa Jozaka, ali i neravnopravnost svih klubova u Savezu, je povlačenje igrača Alena Halilovića od strane Dinama iz reprezentacije za vrijeme reprezentativnih aktivnosti (utakmica protiv Turske u kvalifikacijama za prvenstvo Europe) nakon čega je nijem ostao šef Stručne Komisije Romeo Jozak, a sve to zbog utakmice Dinama protiv PSG-a u Ligi Prvaka koja je najbolja pozornica za prodaju mladog talenta. Sigurno nije bilo lako Jozaku javiti Jozaku da će Halilović biti povučen iz reprezentacije jer je tako rekao Jozak, tj. Zdravko Mamić. Nadamo se da je bez velikih problema preživio razdoblje svoje karijere kada je sam sebi morao javljati odluke. Naravno, ne trebamo posebno napominjati da je kada je Hajduk za sličnu situaciju pokušao povući Marija Pašalića gospodin dr.sc. Romeo Jozak Hajduku prijetio težim sankcijama za klub ukoliko se njihov talentirani nogometaš ogluši o reprezentativni poziv.
U kolovou 2013. godine Romeo Jozak, tada još uvijek u sukobu interesa, dobiva poziv londonskog giganta – Arsenala. Iako su se spominjale milijunske odštete, GNK Dinamo spustio je rampu za odlazak hrvatskog stručnjaka u London jer im je dr.sc.Jozak bio iznimno važan u funkcioniranju njihovog kluba.Samo koji mjesec nakon toga, već u prosincu 2013. Jozak, očigledno uspješno završivši zadatke u svom Dinamu, bez odštete i velike pompe odlazi na mjesto tehničkog direktora HNS-a u novoj vladi predsjednika Davora Šukera. Odbiti ponudu Arsenala i milijunsku odštetu, a nakon svega 4 mjeseca pustiti svog stručnjaka u HNS bez odštete… Čudan potez uprave GNK Dinama, zar ne? Možda i ne ako znamo da je Mamić sklon mahati lažnim ponudama…
Unatoč elokvenciji i teorijskom znanju, no ne i trenerskom jer Joza nikad nije bio na toj poziciji, dr.sc. ničim nije opravdao više godine čistog sukoba interesa, a još manje je zaslužio unaprijeđenije na mjesto tehničkog direktora HNS-a, što god to mjesto značilo. Ipak, ne sumnjamo da je dobivene zadatke ispunio i da će ih i ubuduće, bespogovorno, ispunjavati.
Odgovor gosp. Jozaka na sve? “Nisam savršen, takvoga nema, niti sam prorok u vlastitom zavičaju.” Dovoljno, zar ne…
U cijeloj toj situaciji dolazimo do sadašnjeg trenutka – po već opisanom modusu operandi, kako je bilo u nižim kategorijama, tako je sada i u A reprezentaciji. Ako gledamo zadnje 3 godine, uskoro ćemo dobiti već četvrtog izbornika na klupi. Bilić, Štimac, Kovač – i još uvijek nepoznati. S tim da su dva posljednja otišla prije kraja kvalifikacija. Štimac prije play offa, a Kovač prije 2 posljednje utakmice u grupi.
Jozak se sad vadi na to da je bila loša komunikacija između njega i Kovača, no ako i povjerujemo u tu priču, nije Niko pao s Marsa jučer. Jozak je s njim surađivao i dok je Kovač vodio mlađe uzraste, kao i dok je ustoličen po principu vatrogasnog rješenja za play off prije Svjetskog prvenstva u Brazilu, pa sve do neuvjerljivog nastupa u najmnogoljudnijoj zemlji Južne Amerike. Ako Kovač nije prošao kroz čudesnu metamorfozu posljednja 2 tjedna (što je teško za vjerovati), Jozak je znao “s kim ima posla”. Ne ulazeći u trenersko znanje Nike Kovača, ne snosi li odgovornost i onaj koji ga je na tu poziciju postavio?
Osim samog izbora Kovača, još je zapravo tragikomičniji izbor njegovog nasljednika. Naime, stječe se dojam da je o Kovačevoj sudbini odlučivala jedna utakmica, ona protiv Norveške u gostima. Da je kojim slučajem Hrvatska pobijedila, Kovač bi ostao izbornik. Kako se to nije dogodilo, Kovač je bivši – ali nasljednika nema na vidiku, jer ako je vjerovati Jozaku, tek će sad ići u pregovore s potencijalnim nasljednicima. Dobro je poznato da najbolji treneri, osim u izvanrednim situacijama, svoje angažmane vežu uz cikluse, odnosno ako je riječ o nekom bivšom izborniku on će posao pronaći u nekoj reprezentaciji nakon velikog natjecanja, a ako je riječ o klupskom treneru, onda na početku iduće sezone. Svjetsko je odavno završilo, a počela je i klupska sezona, tako da čak i uz najbolju volju, Jozaku i društvu su sad ruke prilično vezane u odabiru novog izbornika.
Je li uloga direktora svih reprezentacija da potpisuje “bianco popise” reprezentativaca, sjedni na klupi do izbornika ili nastoji pod svaku cijenu izbjeći ovakve situacije razmišljajući dugoročno i strateški? Kad će na red doći Jozakova odgovornost?
Jakša Martić
