Jedno od Hajdučkih povijesnih NE dogodilo se na današnji dan prije godinu dana – zbog maltretiranja navijača Hajduka od strane zagrebačke policije i nogometnog kluba Dinamo koji im nisu dozvolili dolazak na stadion – vodstvo Hajduka odbilo je odigrati susret Dinama i Hajduka.
Naslovnice novina nakon neodigranog derbija
Taj dan razgolio je hrvatski nogometni jad do gole kože ukazujući ono očito – koliko nisko je pao domaći nogomet i oni koji o njemu odlučuju. Momčad Hajduka na povratku iz Zagreba dočekalo je skoro 10.000 ljudi na Poljudu – više nego je cijelo to kolo odgledalo gledatelja. Policija je bez ikakvog razloga sprječavala ljude u ulasku na stadion, pravdajući se s nekakvim A-B-C listama potencijalnih huligana. Njihovo opravdanje je držalo vodu sve dok Mislav Jukić, momak bez prometnog prekršaj kojemu je bio zapriječen ulazak na stadion, nije istupio u javnost potvrdivši da je jedina lista gdje mu se ime nalazilo ona HNS-ova s gostovanja reprezentacije u Milanu. Događaj je ponovo postavio pitanje zašto službeni državni organ – hrvatska policija – djeluje na osnovu naloga ljudi iz Dinama ili HNS-a? Jesu li oni privatna policija? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja doznali smo tijekom godine koja je za nama i koja nikad nije toliko drastično utjecala na domaći nogomet, ali krenimo redom:
Narod/navijači
Da bi dali podršku svom klubu u kojem odlučuju demokratskim putem, zbog čega je Hajduk eliminiran iz svih sfera nogometne obitelji, kao nepodoban element, Torcida organizira prosvjed na Rivi. Preko 30.000 ljudi poslalo je poruku svim odgovornima za domaći nogomet da je DOSTA! Jedno od najmasovnijih događanja naroda, organiziranog od strane samog naroda, ne političara, u modernoj hrvatskoj povijesti.
Hajduk
est mjeseci je prolo do sastanka Hajduka i HNS-a
Hajduk nakon bojkota mjesecima nije mogao doći na sastanak s HNS-om. Nevještim manevrima vrhuška nogometnog saveza mjesecima je izbjegavala susret, a na koncu je isključivo zbog političkog pritiska isti održan. Hajduk je postavio sedam zahtjeva od kojih niti jedan još uvijek nije prihvaćen – osim onog o ograničavanju maksimalnog broja posuđenih igrača, kojeg je bravurozni pravni tim Dinama i Lokomotive riješio tako da posudi maksimalan broj igrača po pravilniku HNS-a, a ostatak raskine ugovor s Dinamom te isti dan potpiše s Lokosima.
U suradnji s navijačima napisane su i izmjene Zakona o sportu – koje su predane ministrima Bauku (uprava) i Mornaru (sport). U klubu su stabilizirali financije te je ovo ljeto odrađen prvi prijelazni rok u kojem se grozničavo nije prodavalo – rezultat je da je bili brod, barem nakratko, doplovio čak i do prvog mjesta na tablici.
Provedeni su i drugi demokratski izbori Nadzornog odbora, srušen je rekord članova i pretplatnika, napravljen je reizbor za novog predsjednika Uprave koji će prema najavama uskoro objaviti detaljan i javno mjerljiv plan rada. Pokrenuta je ozbiljna priprema za početak projekta otkupa kluba od strane Udruge “Naš Hajduk” – čiji start očekujemo uskoro.
Politika
U godinu dana čak dva izbora su provedena – onaj za predsjednika(cu) i oni parlamentarni, a nogomet je, nakon neodigranog derbija, postao vruća politička tema – doduše za političare samo za politiziranje, ali za navijače kao alat kojim se stanje može srediti. Tako spomenuta dva ministra, od kojih je Mornar bio bitniji za implementaciju navedenih izmjena Zakona, stavljaju u ladicu promjene i nadaju se da će se sve zaboraviti.
Sran Gjurkovi – kanjen zbog svoje uloge u izmjenama Zakona o sportu
Navijači dolaze do HNS-ovca Srđana Gjurkovića koji izmjene Zakona o sportu prezentira u Sabor i nakon par mjeseci pritisaka, uz pomoć Peđe Grbina i Marije Lugarić, ugrađuju se izmjene koje će promijeniti način biranja unutar HNS-a, poboljšati transparentnost, ali i izjednačiti huligane na tribini s onima u nogometnim klubovima. Koliko je politika bila sretna sa činjenicom da je Zakon izmijenjen direktno s “ulice” (što je još jedan hrvatski presedan), pokazuje nam razvoj političkih karijera Lugarić, koja nije ni bila na listi za novi saziv Sabora, te Gjurkovićakojeg je stranka postavila na 13. mjesto liste u Dalmaciji (i unatoč tome je bio treći po broju prefencijalnih glasova, ali ipak to nije bilo dovoljno da prođe 10% i uđe u Sabor).
Iz oporbenog HDZ-a, čiji su članovi, za razliku od vladajućeg SDP-a koji nisu puno napravili, direktno uključeni u negativna zbivanja oko nogometa, su proveli godinu u pokušajima skrivanja problema, ili barem svoje umiješanosti u njih. Za predsjedničke izbore izvukli su Hrvoja Maleša, bivšeg predsjednika Hajduka zaslužnog za pad sudačkih bossova Širića i Djedovića, koji je potvrdio da je Milijan Brkić, desna ruka predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, zaslužan za njegovu tajnu akciju. Za parlamentarne izbore su pak s liste u posljednji čas izostavili Antu Kulušića, člana IO HNS-a i saborskog zastupnika iz Šibenika, glavnog javnog protivnika izmjena Zakona o sportu. Ipak, sve to nije moglo sakriti njihovu usku povezanost sa Zdravkom Mamićem – od njegova sponzoriranja kampanje Grabar-Kitarović, do suradnje na parlamentarnim izborima. Trenutak kada su pale maske bio je onaj kada su u izbornoj noći mislili da će osvojiti vlast i kad se u VIP loži HDZ-ova izborna stožera pojavio osobno Zdravko Mamić, slaveći povratak njegovih zaštitnika na vlast, ali prerano. Na koncu su, kako kažu izvori koji nisu nikad demantirani, zajedno Karamarko i on tugovali do sitnih jutarnjih sati zbog neočekivana obrata.
Ne treba zaboraviti da je HDZ u ovih godinu dana napravio još nešto – prvi put u ovom desetljeću doveo reprezentaciju u Split i to njihov susret s Italijom, ali HNS, iako će tvrditi da to tada nisu znali što im do danas nitko nije povjerovao, dobija kaznu susreta bez gledatelja. Tako da, ironično, nakon toliko vremena čekanja “repka” igra na praznom Poljudu. Pozdrav su im uručili neimenovani narodni junaci – nacrtavši svastiku na poljudskom travnjaku.
Mamić
Zdravko Mamić je proveo najburnijih godinu dana – a upravo na današnji dan, prije njih 365, ni on, ni njegovi, nisu očekivali onakvu reakciju Splićana – računali su da je tovar naučen na batine, ali su se prevarili. Druženje s njim nakon toga mogao je nastaviti samo hazarder – što sada zna i sam Tomislav Karamarko. Zalud su mnogi trbuhozborci u ovih godinu dana napadali njegove navijačke protivnike za udbaštvo i orjunaštvo, iako su velika većina njih rođeni nakon što je umro Tito, a postali punoljetni nakon što je završio Domovinski rat. Zalud su pojedini novinari zaljubljeno tepali Zdravku Mamiću ili pljucali po modelu demokratskog Hajduka. Ništa nije moglo promijeniti ono što je svima postalo jasno – hrvatski nogomet više nije ni hrvatski, a često ni nogomet. Čak je i neki dan, nakon ovako burne godine, Nino Raspudić na HRT-u zaključio da je demokratizacija nogometnih klubova put u propast i za primjer uzeo, ni manje ni više nego baš Hajduk. Da, baš je taj klub primjer neuspješne demokratizacije, jer nakon što je 2011. godine Nadzorni odbor kluba izabralo članstvo, vraćeno je skoro 100 milijuna kuna dugova, zatvoreno stotinu sudskih sporova, racionaliziralo se poslovanje i preživjelo u vrhu domaće ljestvice – zarađujući pritom od svojih navijača i sponzora više nego svi najznačajniji sportski kolektivi u zemlji zajedno.
Zavrilo je 3:0 za Dinamo, biti e to najskuplja tri boda koja su dobila…
Nego da se vratimo na temu – Zdravko Mamić je proveo tešku godinu – navijači Hajduka su mu se pokazali kao puno žešći neprijatelj nego domicilni navijači među kojima je neke kupio, a neke dao uhapsiti (BBB), drugi su se umorili (ZZD), a treći nisu ni znali što žele (ZND). Navijači Hajduka reflektore javnosti nisu skidali s njega i njegovih milijuna – bilo da mu ih daje Bandić, bilo da ih zarađuje preko HNS-a, bilo da ih okreće preko Lokomotive i izgradnje terekonstrukcije stadiona/kampa ili prodajom igrača. Slučajno ili ne – nakon neodigranog derbija proradio je i hrvatski IRS – ekipa poreznih istražitelja kojima nije bilo dovoljno da je nešto “pokriveno papirima”, već su te papire čitali. Pa su tako pronašli inkriminirajućih dokaza za sumnju u višemilijunsku pljačku Dinama od strane Mamića i, sad već i službeno okarakterizirane, ekipe njegovih jataka okupljenih u “zločinačkoj organizaciji”. Fascinira fatalizam prevarantske sheme koja je primjerenija nekom šibicaru s placa nego ozbiljnom poslovnom čovjeku za kojeg tvrde da ima moćne prijatelje – policijske, odvjetničke, sudske i ine znalce. Takva bravurozna prevarantska piramida po kojoj bi Mamić rekao Vrbanoviću da prihvati fiktivni račun od firme nastale nakon što je igrač prodan i kojeg mu šalje vlastiti sin, pa onda na ime toga isplatili milijune eura, a onda ih podizali u gotovini i na istom šalteru uplaćivali sami sebi, može nadmašiti samo Bandićevo antidatiranje USKOK-ova popisa pronađenih umjetnina. Da podsjetimo USKOK je popisao Bandićeve umjetničke slike i za interne potrebe dao im imena, a onda je Bandić taj popis uzeo i antidatirao godinu dana unatrag tvrdeći na sudu da je baš te slike i baš ta imena koja je USKOK-ov vještak za umjetnine izmislio, on dobio na čuvanje godinu dana ranije!? To je, zajedničkog prijatelja Bandića i Mamića,Marijana Hanžekovića, člana IO Dinama i vlasnika EPH,skoro stajalo milijuna koje je uplatio na ime Bandićeve jamčevine da ga puste iz istražnog zatvora dok čeka početak suđenja. Naglasak je na skoro – jer je sud kazao da je tim lažiranjem napravio novo kazneno djelo, a nije ponovio staro, pa samim time nije prekršio uvjete jamčevine…
Institucije pravne države
Vedran Mornar, ministar koji se trudio sprijeiti navijaki aktivizam
Dolazimo tako do onih koji su u ovih godinu dana načeti, ali daleko od toga da su i uništeni. Onih osoba u gradskim uredima, ministarstvima, policiji, sudovima i ostalim institucijama koji su sve ovo nijemo gledali, zataškavali ili izbjegavali išta napraviti. Čak su i neka moćna imena povezana s Mamićem u međuvremenu sebe diskreditirali, ali i što je još gore po Mamića, izgubili mogući utjecaj na njegove predmete. Pa je tako Ivan Turudić, šef županijskog suda u Zagrebu, povezan s Mamićem i javno se mora maknuti iz svih slučajeva protiv njega. Ustavna sutkinja Slavica Banić, osumnjičena je da je surađivala s Mamićem u navodnom pokušaju pisanja ustavne tužbe protiv Zakona o sportu – onoga kojeg su mu navijači Hajduka spakirali blitz-kriegom preko Sabora. Kažemo spakirali, jer je očito Mamić kontrolirao one koji bi takav Zakon trebali provoditi i pisati – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Sjećate li se konferencije za medije iz Slovenije, prije nego je prvi put zatvoren? Kada se Mamić javno pitao zašto istragu kontra njega ne vode ravnatelj policije Vlado Dominić, zamjenik Dražen Vitez, načelnik uprave kriminalističke policije Vitomir Bijelić, te zamjenik ministra Evelin Tonković. Do danas nismo doznali zašto je Zdravko inzistirao baš na ovim imenima? Ili odgovor koji otvara još mnoga pitanja kojeg je ponudio na upit hoće li tražiti pomoć političara:
-Neću tražiti nikakvu pomoć. Ostavljam sve njihovoj građanskoj savjesti i političkom radu. Političari su vam čudne biljke, oni vas zovu kad mogu nešto dobiti od vas, a ograđuju se kad misle da postoji politička šteta za njih. Ja u svakom zlu vidim dobro pa ću u kratkom roku vidjeti tko je za pravdu i istinu, tko je prijatelj, a tko nije.
Rijeka
Lijepa nogometna priča iz Rijeke imala je zanimljivu godinu. Klub koji se javno deklarirao kao onaj koji se neće petljati u ono što su oni smatraju kao sukob Dinama i Hajduka, već ranije je ušao u upravljačke strukture HNS-a. Predsjednik RijekeMišković je čak i član probranog Odbora za hitnost, što su protivnici ovakvog HNS-a okarakterizirali kao suučesništvo, a ne neutralnost.
Hoe li Rijeku kotati status “ne bi se teli meat”? Foto: HNK Rijeka
Osim toga to što još nije u fokusu javnosti, ne znači da domaći IRS neće njuškati ili ne njuška po transferima između Dinama i Rijeke – posebno je zanimljiv onaj Andreja Kramarića koji je kasnije prodan za desetak milijuna eura, a u Rijeku je, s još sedam igrača, došao besplatno iz Dinama. Oni koji detaljno prate Aferu Godot zamijetit će da Mario Mamić, sin Zdravka i jedan od osumnjičenih za izvlačenje novaca iz Dinama,ima tvrtku u Dubaiju, u istom gradu gdje su Srećko Juričić, Dean Šćulac, Damir Mišković i Matjaž Kek proveli Novu godinu u istom terminu dok su tamo bili Zdravko i Zoran Mamić, a samo par dana prije nego će Rijeka ostvariti rekordnu prodaju Krame u Leicester. Ne mora značiti ništa, ali je svakako zanimljivo.
Riječani su u ovih godinu dana pokazali i šampionske ambicije i upravo su na prvom mjestu domaće ljestvice. Zašto su bili pozvani da se priključe borbi za spas domaćeg nogometa, pa makar samo s Hajdukom kao saveznikom, mogli su osjetiti baš jučer kada su 2 boda izgubili zbog penala u 94. minuti susreta, a trener Kek je nakon utakmice izjavio da nije bitan sudac nego onaj koji ga je delegirao… Što da kažemo – u masi je toplo, ali smrdi…
This time next year…
Parafrazirajući poznatu rečenicu iz serije Mućki, čija radnja podsjeća na domaći nogomet, možemo se upitati gdje će domaći nogomet biti sljedeće godine? Teško je očekivati da se nešto što se dvadesetak godina uništavalo može preko noći popraviti – pogotovo jer nogometni djelatnici mahom zavide na moći koju ima Zdravko Mamić. Ipak, ako oni koji nadziru rad ljudi iz nogometa, poznatiji kao “institucije pravne države”, krenu raditi svoj posao odgovorno i savjesno, nogometu bi se moglo dogoditi ono što je legendarni Stjepan Spajić govorio: “ako ne može drugačije, onda neka bude pošteno!”.
BI
