Krajevi su obično patetični, pa čak i krajevi nogometnih sezona imaju tendenciju padati pod tugaljivomdash;nostalgičan naboj, no budući da smo sve nijanse patetike i naboja vidjeli već u petak na Maksimiru, a nostalgije za dobrim nogometom u ovoj sezoni baš i neće biti, zaključimo posljednji ovosezonski Pregled kola činjenicama: Dinamo je osvojio naslov prvaka bez poraza (što je posljednji put uspjelo Hajduku 1950.), Lokomotiva je pred nosom Zagrebu odnijela europski san, Osijek se naposljetku izborio za ostanak u ligi bez ikakvih dodatnih drama, a Istra je u krucijalnom trenutku opasno zabrljala. Kolika su djeca prijetnja osiguranju Parka mladeži, kako (pobogu) izgleda Lokomotivina gostujuća garnitura, koga je lav Plavko bratski grlio dok je pucala bratska ljubav, te još mnoge pikanterije mdash; pročitajte u nastavku.
Split mdash; Hajduk 1:1
Prvi susret posljednjeg kola HNLmdash;a odigrali su u petak nogometaši Splita i Hajduka. Unatoč tome što ni jedni ni drugi nisu ganjali rezultat, svjedočili smo napetoj utakmici punoj tenzija kao da se radi o borbi za naslov. RNK Split se još jednom istaknuo lošom organizacijom koja posebno dolazi do izražaja u gradskim derbijima protiv Hajduka. Na ulazu su bile duple kontrole, vjerojatno iz straha da se ne ponovi posljednji susret s Parka mladeži kada su navijači Hajduka provalili u teren tražeći razgovor sa svojim igračima. Pregledi su išli toliko daleko da su čak i malu djecu prepipavali na ulazu, misleći valjda da će roditelji kod njih sakriti pirotehnička sredstva ili čega god se policija bojala, a bahatost policijskih službenika bila je na iznenađujuće visokom nivou čak i za naše prilike. Što se događanja na terenu tiče, prvi dio utakmice protekao je u dominaciji domaćih igrača, a prvi je zaprijetio Vidović. Uputio je dobar udarac prema Grbićevim vratima, ali rano vodstvo Splita spriječila je greda. Hajduk je igrao bez nekoliko standardnih prvotimaca i jasno se vidjela neuigranost momčadi, a to je u devetnaestoj minuti kaznio upravo Vidović koji je pokraj uspavane Hajdukove obrane glavom matirao Grbića za 1:0. Nastavak poluvremena donio je i četvrti kazneni udarac za igrače Splita u posljednja četiri susreta s Hajdukom, a dojma sam da ni ovog puta sudac nije morao pokazati na bijelu točku. Lopti je prišao Erceg i pokušao izvesti Panenku, ali na pokušaju je i ostalo. Napravio je to tako loše da je Grbić koji je krenuo u drugu stranu uspio stati i uhvatiti mu loptu, čime je sada na dva obranjena kaznena udarca od tri upućena. Impresivna statistika mladog Hajdukovog vratara. Na poluvrijeme se otišlo s vodstvom Splita od 1:0. Sredinom terena dominirao je mladi Nikola Vlašić koji je prolazio pokraj Splitovih igrača kao da ih nema. U jednom takvom naletu sjajno se oslobodio nekolicine Splitovih veznjaka i uposlio Tudora koji pronalazi Malokua na drugoj strani koji zabija za 1:1. Pokazat će se tih 1:1 kao konačni rezultat, a do kraja susreta mogli smo svjedočiti izigravanju šerifa i glumljenje autoriteta suca Mlakara koji je posebno bio motiviran pokazati najmlađemu, Andriji Baliću, da je on bog i batina na terenu. Ljudi u crnom očito ne odustaju od preuzimanja glavnih uloga u hrvatskom nogometu pa iznimka nije bila ni posljednje kolo. Ovo je inače bila posljednja Vukasova utakmica kao trenera Hajduka, a na njegovo mjesto dolazi Damir Burić, koji će se nakon uspješne karijere pomoćnika u Njemačkoj i vrhunske vaterpolske karijere (šala jelte)okušati i kao glavni trener u nekom klubu.(T. P.)
Dinamo mdash; Rijeka 4:0
Modri su u petak u rezultatski irelevantnoj utakmici ugostili Rijeku. Proslava 10. naslova prvaka počela je pomalo bizarno, bljesnula na trenutke, završila groteskno. Idemo redom. Službeni spiker (!) pred sam početak dvoboja obavještava gledatelje na istoku da se pripreme za koreografiju (!!), na što oni podižu plave papire s Dinamovim grbom (koja inovativnost! Koja efektnost! Pure art!), a odnekud se ispušta i 10.000 plavih balona. Sve to prije prvog sučeva zvižduka. Dok ni krivi ni dužni Riječani stoje na terenu s facama “Kaje to fora neka?” ‘Ajmo dalje. Dugovječni trio Mirko Barišić mdash; Ognjen Vukojevć mdash; lav Plavko izvode miniceremoniju; Vukojević se oprašta od kluba uz dres s brojem 125 i zagrljaje suigrača. Nakon reda kurtoazije i patetike uslijedio je i jedan istinski dirljiv trenutak u kojem je ispunjena želja hrabrom malom borcu (najmlađem pacijentu kojemu je transplantirano srce) i zaljubljeniku u nogomet, šestogodišnjem Dariju Bogdanoviću. Dario je uz pratnju Ante Ćorića i podršku tribina izveo početni udarac. Što se nogometa tiče, već je početak nagovijestio riječki debakl: u 2. minuti Ćorić dodaje Pjaci koji s ruba šesnaesterca zabija za 1:0. Nakon kornera Machada Taravel puca glavom, lopta se odbija od prečke, sudac kaže da je prešla liniju, Vargić se čudi, na semaforu je 2:0. Do kraja poluvremena još je zbog zaleđa poništen Pivarićev pogodak. Budući da bi vam zasigurno bilo turbozanimljivo čitati statistike revijalne utakmice, reći ću samo još da je Pjaca realizirao penal koji je izborio Soudani, a potonji je u 73. zabio za 4:0. Pobjeda čista k’o suza. Suznih očiju i nečistih obraza iz nenogometnih razloga, nažalost, nije nedostajalo. Iako je posljednja izmjena trebala biti golmanska, Mikulić umjesto Eduarda, ceremonijalni se Vukojević htio još malo opraštati od neobično popunjenih maksimirskih tribina, što je obznanio i gospodinu treneru, Mamiću Junioru. Kad je ovaj počeo pokazivati naznake muškosti (nije Vukojevića, doduše, osobito mazio tijekom sezone, nije tajna da se nije uklapao u njegovu viziju, koliko god to veliki brat htio), Vukojević je ustao s klupe, praćen skandiranjem tribina i, vidi vraga, Mamića Seniora iz lože. Mamić Junior, uvidjevši da institucija trenera u Dinamu ne vrijedi ni pišljiva boba, demonstrativno odlazi u svlačionicu. Ognjeni je svoje odigrao, trener nije došao ni na proslavu naslova bez poraza (što god mislili o akterima, to je zaista tužno), Mamić Senior je smirivao tenzije (znam, i ja gledam i ne vjerujem), navijači su izvojevali svoje i proslavili s prvacima. Pravo im budi. Samo me zanima, kako ono rekoše mdash; Hajduk vodi ulica?(M. M)
Zagreb mdash; Istra 1961 4:0
Zagreb je u ovom susretu tražio pobjedu i čekao kiks Lokomotive u Zadru kako bi osvojio četvrto mjesto i izborio plasman u kvalifikacije Europa lige. Istrani su, pak, tražili bod koji bi im osigurao osmo mjesto i mir bez obzira na rasplete sapunica u Drugoj ligi. No, čini se da je motiv igrača Zagreba bio veći. Nakon dosta tvrdog početka susreta, u kojem je Istra tradicionalno više mislila kako očuvati svoju mrežu netaknutom nego kako zabiti, Zagreb je zagospodario terenom, a u vodstvo ih je doveo Gabrijel Boban u 42. minuti. Tim se rezultatom otišlo na predah, a ključan trenutak susreta dogodio se početkom drugog poluvremena kada je nakon jedne naoko nebitne situacije na terenu Brazlac u redovima Istre, Jo, udario kapetana domaćih Jurendića i zaradio crveni karton i nagradu “Mladen Matković” za ovo kolo. Može li gore od ostavljanja suigrača na cjedilu u tako važnoj utakmici? Do kraja susreta Zagreb nije imao većih poteškoća dokrajčiti goste, a zabijali su Krovinović u 57., Štiglec u 67. i Jurilj u 87. minuti za visoku pobjedu Inženjerovih trupa. Ostalo im je samo osluškivati što se događa u Zadru…(T. P.)
Zadar mdash; Lokomotiva 2:2
U Stanovima se odigravala utakmica za koju je teško reći kome je više, a bogme i manje značila. Davljenik/utopljenik Zadar nije dobio prvoligašcu licencu za sljedeću sezonu, a na ljestvici je pobjedom mogao izmaknuti zadnjem mjestu. Lokomotiva je u mrtvoj trci za Europu sa Zagrebom, bije je glas ponosnog Balkanca koji u Europu ne želi (moment koji pomalo nalikuje na EUmdash;protukampanje: “EUmdash;ligooo, ovo smisla neeemaaa…”). Otvaranje utakmice nije tako sugeriralo. Šovšić je izigrao zadarsku obranu, lopta je došla do Marića koji je bez problema zabio za 1:0. Gosti u ljupkim ružičastim (!) štucnama nastavljaju napadati, Zadrova obrana ima posla. Krajem prvog dijela ipak poravnanje: Bartolec ruši Pešića, penal realizira Krstanović. U nastavku se mijenja odnos snaga. Pešić puca, Zelenika brani, a na odbijanac dotrčava Anić i pogađa za vodstvo Zadra. Da do moralne satisfakcije domaćih navijača i nas teoretičara zavjere koji Dina… pardon, Lokomotivu promatramo pod povećalom ipak neće doći, postalo je očito kad je Bruno Marić, eto, u 94. sudio penal nad Bručićem. Leko je valjda toliko navikao na zvižduke kao glazbenu pozadinu da je penal izveo solidno i postavio konačnih 2:2. Lokomotiva odnosi bod iz Stanova i Europu iz Kranjčevićeve te je dovodi u Kranjčevićevu. 1. HNL ftw! (M. M.)
Osijek mdash; Slaven Belupo 3:2
Da su Osječani znali da će se situacija u Sesvetama rasplesti tako da će na kraju sezone ispasti samo već otpisani Zadar, koji je ktome prosuo bodove u zadnjim sekundama, ne bi bilo dramatike sofoklovskih razmjera, no ako niste član Kohorte i nemate problema sa živcima, upravo je ta drama donijela draž utakmici. Počelo je očajno po domaćine. Slaven je poveo već u 4. minuti pogotkom Delića koji se nonšalantno prošetao kroz Osijekov šesnaesterac. Kohorta ne posustaje, Osijek se ne predaje. Do izjednačenja dolazi nakon izvrsnog Škorićeva ubačaja s lijeve strane koji Perošević glavom posprema u mrežu. Nakon toga razigrali su se i Vojnović i Škorić, no Kardum je briljirao na svojim vratima. U 38. minuti ipak nije mogao ništa: kapetan Šorša ubacio je pred gostujući gol, a Perošević je istim receptom po drugi put matirao Farmaceute. U nastavku Osijek kalkulira, čuva rezultat i to čini loše. Jović je mogao suditi penal nad Mišićem, nije, no ni to ne razbuđuje Osijek. Razdoblje idiotarija okrunjeno je suludom reakcijom Osijekova golmana Mikulića koji je loše procijenio pad Peričićeve spore i naizgled bezopasne lopte koja se od vratnice odbila u mrežu dok je on samo zurio u traumatičan prizor. Čovjek gotovo da bi mu dodijelio nagradu “Mladen Matković”, no u pitanju nije bila sabotaža. Samo katastrofalno loša reakcija koja je bacila tribine u očaj. Desetak minuta kasnije ipak preokret: Mikulićev slučajni egzekutor Peričić ruši Peroševića, skrivljuje jedanaesterac i zarađuje drugi žuti karton.
Najvažniji udarac sezone na sebe preuzima najiskusniji mdash; Aljoša Vojnović. I puca tako da tri golmana ne bi obranila. A možda sam ja još pod dojmom udaraca iz finala Kupa, tko zna… Kako god bilo, nitko nije više od Vojnovića zaslužio zabiti pogodak kojim je jedini slavonski prvoligaš osigurao ostanak u, ako to uopće možemo tako nazvati, elitnom razredu hrvatskoga nogometa.(M. M.)
Nagrada “Mladen Matković”: Jo
Toliko od nas za ovu sezonu. Hoće li za nešto više od mjesec dana nova sezona donijeti nova uzbuđenja, kvalitetniju igru i više neizvjesnosti, ili će neizvjesno biti samo tko će se više poniziti u Europi, bolje skriti financijske izvještaje i slizati se sa sucima, ostaje za vidjeti. HNL ima svoje čari: tanka je granica između nogometa i močvarmeta. Srdačan pozdrav do sljedeće sezone!
Toni Perković i Magdalena Mrčela
