U legendarnom filmu “Maratonci trče počasni krug”, Pantelija je u svojoj oporuci napisao: “žao mi je što ste moji, a ne deca nekog mog neprijatelja. `ko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti”. Slično tako osjećao sam se i ja gledajući 26. kolo prve HNL. Žao mi je što moja liga nije recimo La Liga ili Bundesliga, a onome tko je odgledao čitavo ovo kolo, pakao će doći kao opuštanje. U petak smo gledali devedeset minuta ničega, subota je donijela odličnog Pjacu i dva eurogola, Zagreb i Hajduk su gledali samo sretnici na stadionu kao u vrijeme dok televizora nije bilo, a Zadru je već treću utakmicu u Stanovima ovo proljeće najbolji igrač sudac.
Osijek mdash; Rijeka 0:0
Teško je nešto pametno reći i napisati o ovom susretu. Osijek, kojemu je svaki bod zlata vrijedan čekao je Rijeku koja ne može ni gore ni dolje. Otprilike tako je utakmica i izgledala. Osijek je 0:0 čuvao kao oči u glavi, a Rijeka koja je već tjednima van optimalne forme igrala je solidno, ali ništa više od toga. Iz prvog dijela ne mogu izdvojiti ništa. Ukupno tri udarca u prvih 45 minuta, a svi redom potpuno bezopasni. Teško mi se sjetiti kada sam gledao lošije poluvrijeme. Osijek je uspio u svom naumu i potpuno je otupio riječke napade, a bezidejni Alex nije se uspio nametnuti. Drugo poluvrijeme donijelo je malo više uzbuđenja, posebno u prvih 10 minuta kada je Rijeka čak i prijetila postizanjem pogotka. No, loše reakcije napadača i vratnica nakon slobodnog udarca pokazale su se kao nepremostive prepreke. Do kraja utakmice rezultat se naravno nije mijenjao, a zadovoljniji bodom mogu biti Osječani koji su još jednoj momčadi s vrha uspjeli otkinuti bod koji bi mogao biti ključan u borbi za ostanak u ligi, a Rijeku vrlo brzo čekaju tri utakmice s Dinamom u kojima će pokušati ući u finale kupa i spriječiti Dinamo da osvoji naslov bez poraza. I dok za Osijek reprezentativna pauza dolazi u dobar trenutak jer će Šušak imati priliku još bolje posložiti momčad, Rijeka s druge strane daje dosta reprezentativaca i mogu se samo nadati da će se s reprezentativnih okupljanja svi vratiti zdravi i spremni za završnicu sezone.
Subota je nosila dva ogleda. U prvom je Dinamo dočekao davljenike iz Pule, a u drugom je njegova starija sestra gostovala probuđenom Splitu.
Dinamo mdash; Istra 4:1
Dinamo je još jedan korak bliže “decimi”. Pročitao sam da se to tako zove. Od Realova osvajanja desetog naslova prvaka Europe počeli su hrvatski novinari koristiti taj naziv, iako on nema nikakve veze s Hrvatskom i hrvatskim, a kako se trudim biti u trendu i pratiti moderne tokove novinarstva jasno je da sam odlučio iskoristiti “decimu” u svom pregledu. Da se vratimo na susret, ne samo da je Dinamo korak bliže osvajanju desetog naslova u nizu, jer je Rijeci već pobjegao na četrnaest bodova, nego je i korak bliže ponavljanju Hajdukova uspjeha iz davne 1950. kada je momčad predvođena Bearom i Vukasom osvojila naslov bez poraza. Utakmicu je lijepim golom iz slobodnog udarca otvorio Machado i ako je vjerovati novinarima konačno je počeo vraćati uloženo u sebe. Nije to radio u kvalifikacijama za Ligu prvaka ili u grupi Europa lige, ali po kolegama koji prate Dinamo, izgleda da su gol četvrtoplasiranom Hajduku za bod i davljeniku Istri za vodstvo 1:0 razlog zašto je doveden? Žele li kazati da dva gola u HNLmdash;u vrijede dva milijuna eura koliko je Dinamo platio Machada? Machado je inače, nakon gola u Splitu, kazao da utakmica nije gotova dok on ne kaže, šteta što ga se nije ništa pitalo protiv Aalborga i Salzburga. Mogli smo Dinamo gledati u Ligi prvaka, a možda bi se dočekalo i toliko željeno proljeće u Europi.
Vratimo se utakmici, parkirani autobus (odlična dosjetka naših novinara) nije Istri pomogao u ovom susretu. Drugi gol primili su već u 32. minuti kada je odličnu asistenciju Matela Henriquez pretvorio u 2:0. Smanjio je nakon desetak minuta igrač Dinama na posudbi u Istri Dino Špehar i nažalost Istrana, to je bilo sve od njih. Ipak ni tih 2:1 nije bio konačni rezultat poluvremena jer se na sceni pojavio Marko Pjaca. Obodren pozivom izbornika Kovača u reprezentaciju, odigrao je Pjaca jednu od boljih utakmica u modrom dresu. Prvo je iz teške situacije zabio za 3:1 u nadoknadi prvog poluvremena, a točku na i stavio je lijepim golom u 77. minuti susreta. Konačnih 4:1 je zapravo nevjerojatan rezultat koji ne sugerira da golmani nisu obranili ništa. Eto, dogodilo se i to, vjerovali ili ne. Dinamo je imao četiri udarca u okvir i svi su završili u mreži, baš kao i jedan jedini Istrin. Ne sjećam se ovakvog slučaja ikada prije, pa ako netko zna za nešto slično, neka mi slobodno javi. Još samo 10 utakmica dijeli Dinamo od savršene sezone u HNLmdash;u i biti će zanimljivo vidjeti hoće li uspjeti ostati neporaženi do kraja.
Split mdash; Lokomotiva 0:1
Nakon što su tijekom tjedna deklasirali Zadar i time potvrdili prolazak u polufinale kupa gdje ih čeka dvoboj s gradskim rivalima, nogometaši Splita na svom su terenu dočekali Lokomotivu. Tražio se nastavak niza pobjeda i dolazak u gornji dio ljestvice, samim tim i borba za izlazak u europska natjecanja. Petstotinjak gledatelja skupilo se u Parku mladeži i siguran sam da je većina požalila. Prvo poluvrijeme susreta najbolje je opisao trener gostiju Tomislav Ivković koji je ustvrdio da je njegova momčad igrala negledljivo, a vjerujte mi da ni Split nije pružio ništa bolju igru. Na poluvrijeme se otišlo s ništa:ništa jer kada bih rekao da je bilo 0:0, bilo bi to preblago prema akterima susreta. Jedini udarac u okvir u prvom dijelu imao je Cikalleshi u 42. minuti, a i taj pokušaj je bio bezopasan. Ma umjesto da sam ovoliko pisao, trebao sam samo staviti ništa.
Drugo poluvrijeme bilo je ipak sadržajnije nego prvo. Gostujući igrači izveli su u 49. minuti aut, a obrana Splita je reagirala kao Hajdukova u ovoj polusezoni, lopta je doskakutala do Andrijaševića koji ju je snažnim udarcem smjestio pod gredu. Zaključio sam da ga Franko baš voli zabiti ekipama iz Splita jer je ove sezone još kao igrač Dinama zabio Splitu, nedavno je svoj prvijenac za Lokomotivu zabio protiv Hajduka, a sada je ponovno zabio Splitu. Sreća za Splićane da više ove sezone ne može mijenjati klubove. Već u idućoj minuti Cikalleshi je imao dobru priliku, ali Sluga je dobrom intervencijom spasio svoja vrata. Milimetri su u 64. minuti dijelili Lokomotivu od potvrde pobjede, a Andrijaševića od drugog gola. No, umjesto još jednog prekrasnog pogotka, zatresla se greda. Split je do kraja pokušavao izjednačiti rezultat, ali on se nije mijenjao. Najbliže izjednačenju bio je Belle koji je dobro otpucao, ali Sluga je vršcima prstiju obranio i spasio pobjedu svojoj momčadi. Lokomotiva nastavlja pohod na treće mjesto, a Split će europsku vizu tražiti kroz kup kako sada stvari stoje.
Nedjelja je donijela spektakl. Kako drugačije nazvati ono što se dogodilo s prijenosom utakmice iz Kranjčevićeve koju su igrali Zagreb i Hajduk. I naravno, govorim o Kranjčevićevoj u Zagrebu, ne u Čačkošupkovcima ili Ritoznoju. Davatelj usluge nije uspio omogućiti kvalitetan prijenos utakmice iz glavnog grada Hrvatske. Treba li uopće reći da mnogi pretplatnici davatelja usluga tu uslugu imaju samo zbog toga da bi gledali Hajduk. No, što je tu je, idemo vidjeti što je bilo na utakmicama.
Zagreb mdash; Hajduk 2:0
Hajduk je u Zagrebu tražio potvrdu dobre forme nakon pobjede nad Osijekom nakon sedam godina u gradskom vrtu i remija s Dinamom, a Zagreb je tražio izlazak iz krize. Postoji li bolji protivnik ove sezone za izlazak iz krize nego Hajduk? Čini se da ne. Iskusni inženjer Medić hrabro je, baš kao i u prvom dijelu sezone, postavio momčad želeći se nadigravati s Hajdukom. Hajdukova je igra u prvom poluvremenu bila nepovezana, a u drugom dijelu negledljiva, baš kao i prijenos utakmice. Nije Zagreb uspio kapitalizirati bolju igru u prvom dijelu, ali zato je u drugom dijelu sve došlo na svoje. Zagreb je u 62. minuti poveo 1:0 pogotkom Gabrijela Bobana koji je prošlu utakmicu bio isključen, ali kako je u HNLmdash;u postala popularna praksa brisati crveni kartone, Boban je dobio priliku zaigrati. Nakon asistencije Inženjerova sina Lovre matirao je Kalinića, a ono što će uslijediti scenarij je iz noćne more navijača Hajduka.
U 72. minuti Robert Mudražija skrivio je kazneni udarac na Vlašiću i dobio crveni karton, a tračak svjetla za brojne Hajdukove navijače na stadionu (oni pred malim ekranima su gledali najavu za Napoli mdash; Atalanta 45 minuta) ugasili su zajedničkim snagama Tino Sven Sušić i Dominik Livaković. Sušić je pucao, a Livaković obranio kazneni udarac. Ostaje pitanje zašto Mijo Caktaš nije pucao s obzirom na nepogrešivost ove sezone, ali to će njih dvojica vjerojatno raspraviti naknadno. Konačnih 2:0 za Zagreb postavio je mladi Filip Krovinović u 75. minuti i time približio Zagreb Hajduku na samo četiri boda koja nam garantiraju zabavu i borbu do samog kraja sezone. Zgodno je spomenuti da se svojevremeno Špaco Poklepović žalio kako se ne može kandidirati na izbore za Nadzorni odbor Hajduka, jer se u uvjetima tražila visoka stručna spremna koju on nema mdash; zlobnici bi, ne naravno ja, rekli da mu je jučer Medić (inženjer građevine) pokazao zašto je to tako.
Zadar mdash; Slaven Belupo 1:0
Sve bitno u ovoj utakmici dogodilo se u trećoj minuti susreta. Jure Jerbić s(p)retno je zabio gol i doveo domaće u vodstvo koje će uspjeti očuvati cijeli susret. Ništa tu ne bi bilo sporno da gol nije zabio rukom, tako da je i u trećoj domaćoj pobjedi Zadrana u ovoj polusezoni svoje prste imao sudac. Zanimljivo, sve tri pobjede ostvarene su protiv direktnih konkurenata za ostanak u najvišem rangu natjecanja. Slaven Belupo je u nastavku utakmice bio opasniji, no nisu uspjeli zabiti gol i ostalo je 1:0. Zadar je ovom pobjedom preskočio Istru i više nije posljednji, a Slaven je ostao na sedmom mjestu. Veselimo se idućim domaćim utakmicama Zadra mdash; sve više napisano od ovog bilo bi suvišno, a bez snimke razgovora sa sucima dok im netko plaća Uskrsnice, utuživo.
27. kolo
Četvrtak 02.04.
SL.BELUPO mdash; OSIJEK 17.00
Petak, 03.04.
ISTRA 1961 mdash; ZAGREB16.00
LOKOMOTIVA mdash; ZADAR18.00
Subota, 4.4.
RIJEKA mdash; DINAMO17.00
HAJDUK mdash; SPLIT19.00
Toni Perković
