Search
Close this search box.

23. kolo – gužva za Europu i ostanak u Prvoj HNL

Iza nas je 23. kolo prve HNL. Baš kao i u ostalim kolima od početka proljetnog dijela sezone i ovaj smo put svjedočili brojnim uzbuđenjima na terenima od Pule do Splita. Često čujemo nezainteresirani dio puka kako sa čuđenjem pita “tko to još prati” ili konstataciju “to nikoga ne zanima”. E pa gospodo, ne znate što propuštate. Svaka utakmica je zanimljiva i uzbudljiva na svoj način, prvenstvo je sve napetije što smo bliži njegovu kraju, ljestvica se mijenja iz kola u kolo, iznenađenja ne prestaju. Kvaliteta, slažem se, nije prevelika, ali barem je dobra zabava zagarantirana.

Program 23. kola počeo je u petak u Puli. Domaća Istra koja se grčevito bori za očuvanje prvoligaškog statusa čekala je trećeplasiranu Lokomotivu.

Istra 1961 mdash; Lokomotiva 1:1
Nakon dugo vremena konačno smo gledali utakmicu Istre i Lokomotive u kojoj se nije dogodio prijelaz (jedan protivnik vodi na poluvremenu, drugi pobjeđuje na kraju). I nije to bilo loše. Istri su bodovi bili prijeko potrebni s obzirom na to da Osijek igra sve bolje i poraz u susretu s Lokosima bacio bi ih u tešku situaciju. Odlično je krenula Istra. Čvrsto i agresivno od prve minute, vidljiva je bila velika želja kod igrača. U petnaestoj minuti promašio je Tomić sjajnu prigodu za vodstvo domaćina, ali se iskupio nakon samo osam minuta kada je u padu dodavanje Pavlovića pretvorio u vodstvo. Istra je nastavila s dobrom igrom i Lokomotiva može zahvaliti isključivo Simonu Slugi što na odmor nije otišla s većim deficitom. Nastavak nam, za divno čudo, nije donio uobičajen razvoj utakmice ovih dvaju protivnika. Istra je nastavila napadati i biti bolji protivnik, ali uvijek je nedostajalo nešto u završnici i nikako nisu mogli povećati svoje vodstvo. Rekli bi naši novinari da “lopta nije htjela u gol”. No, ako neće u gol Lokomotive, hoće u gol domaćina. Igrala se 88. minuta, Istra je bila jako blizu četvrte prvenstvene pobjede, ali onda se ukazao Kolar. Iz kontranapada je pogodio mrežu Brkića i postavio konačnih 1:1. Ali, nije tu bio kraj uzbuđenjima. U petak se dogodilo nešto nezamislivo. U svojoj osamdesetoj utakmici u HNLmdash;u Jerko Leko je dobio prvi crveni karton. I to zamislite, zbog otezanja kod izvođenja kornera, koje do sudačke nadoknade i nije izvodio (to mu je bio drugi žuti). Šteta što takav plemenit igrač neće završiti karijeru bez crvenog kartona.

Subotnji program nosio je susrete vodećih sastava protiv dvije momčadi koje, kako stvari stoje, čeka teška borba za ostanak u ligi.

Dinamo mdash; Split 2:0
Dinamo je još jedan korak bliže osvajanu prvenstva bez poraza. Ni Split se nije ozbiljnije približio pobjedi protiv još uvijek aktualnih i sve izvjesnijih prvaka u ovoj sezoni. Unatoč solidnoj partiji Dinama, možda i najboljoj od početka polusezone, rijetko tko će pamtiti rezultat i igru. Poveo je Dinamo u sedamnaestoj minuti kada je Angelo Henriquez zabio iz kaznenog udarca. Mora se reći da je dosuđivanje ovog kaznenog udarca dosta diskutabilno, a osim toga pri isforsiranom padu se ozlijedio i mladi Dinamov nogometaš Endri Cekici. Bilo kako bilo, nikome taj kazneni udarac nije donio puno sreće. Na 2:0 povisio je sedamnaest minuta kasnije Henriquezov sunarodnjak Junior Fernandes koji je lijepo dodavanje Machada pretvorio u pogodak. Činilo se tada da je samo pitanje koliko će puta do kraja utakmice još Zagorac ići po loptu u svoju mrežu, ali golova više nije bilo. Treba također primijetiti da u Dinamu ne odustaju na radu za “dobrobit” hrvatskog nogometa. Čak dva Hrvata su zaigrala od prve minute u subotnjoj utakmici. Zaista za svaku pohvalu.

Rijeka mdash; Slaven Belupo 1:1
Utakmicu kao što je bila ova zaista dugo nisam gledao. Prva mi na pamet pada utakmica Celtic mdash; Barcelona iz Lige prvaka od prije par sezona kada je Celtic u Glasgowu pobijedio 2:1. Rijetko se događa da neka momčad bude ovoliko bolja koliko je Rijeka bila bolja od Slavena i da ne uspije upisati pobjedu. Trideset i četiri (34) riječka udarca naspram dva (2) Farmaceuta realno odražava što se događalo na terenu. Da je Rijeka kojim slučajem pobijedila šest ili sedam razlike, u Slavenu bi mogli reći kako su dobro prošli. Rijeka je od samog početka susreta dominirala, ali nikako terensku nadmoć nije uspijevala pretvoriti u rezultatsko vodstvo. I kako to obično biva, kada svoje prilike ne iskoristiš najčešće uslijedi kazna. U 32. minuti Parlov je iz prve prave (i jedne od rijetkih pokazat će se) akcije doveo goste u vodstvo. Slavlje ipak nije bilo dugog vijeka s obzirom na to da je već u sljedećem napadu Alex poravnao na 1:1. Nakon toga smo svjedočili “viktoriji” na gol Slaven Belupa, ali promjene rezultata nije bilo. Ovim remijem Rijeka je pala na dvoznamenkasti zaostatak iza vodećeg Dinama i nerealno je za očekivati da ih više mogu sustići. Riječani mogu samo žaliti za propuštena dva boda kao i za poprilično nejasno poništenim zgoditkom, ali znate i sami da je lopta okrugla i da ne pobjeđuje uvijek bolji.

Nedjelja nam je donijela dva susreta. S jedne strane bili su klubovi s europskim ambicijama, a s druge momčadi kojima je svaki bod zlata vrijedan u borbi za ostanak u ligi.

Zagreb mdash; Osijek 0:4
Osijekov preporod se nastavlja. Nakon dolaska Ive Šuška na klupu Osijeka stvari su se bitno promijenile. Osijek ne izgleda kao razbijena vojska, zna se tko gdje stoji i što radi na terenu, a sjajan niz rezultata ohrabruje kako igrače, tako i navijače. Zagreb s druge strane igra poprilično toplo mdash; hladno. Dvije minimalne pobjede 1:0, a između njih debakl protiv Lokomotive sigurno nisu ulijevale prevelik optimizam u svlačionici Zagreba. I da ostanu dosljedni ritmu “minimalna pobjeda mdash; debakl” Zagrebaši su u prvoj utakmici u nedjelju primili četiri laka komada. Prvih pola sata gledali smo izjednačenu utakmicu u kojoj se nijedna momčad nije uspjela nametnuti kao dominantna na terenu i koja je obilježena teškom ozljedom Bevaba nakon starta Laštre za koji je kažnjen žutim kartonom. No, onda su kola za Inženjera krenula nizbrdo. Ove sezone je već dva puta poražen od Osijeka i to pod vodstvom Tomislava Rukavine, tako da ono što se događalo od 30. minute do kraja utakmice zapravo nikoga nije previše iznenadilo. Mrežu domaćih načeo je Antonio Perošević u 37. minuti, i nakon toga postojala je samo jedna momčad na terenu. Iako u zaostatku od samo jednog gola koji se teoretski mogao brzo stići, Zagrebaši su nestali s terena. A tada je na scenu stupio Aljoša Vojnović. Momak ponikao u Osijeku koji je sreću tražio u još nekoliko momčadi HNLmdash;a, vratio se prije nepuna dva mjeseca u rodni grad i matični klub. I nastavi li igrati ovako do kraja sezone postat će jedna od ikona Kohorte. 59., 68. i 82. To su minute u kojima je Vojnović zabijao i odveo svoju momčad do visoke pobjede od 4:0. Osijek je definitivno izašao iz krize i protiv Hajduka će tražiti potvrdu dobre forme i dodatno udaljavanje od opasne zone.

Hajduk mdash; Zadar 2:2
Ima li Hajdukovoj krizi kraja? Pitaju se to danas navijači “bilih” dok ispijaju kave i čitaju novine u svojim domovima i kafićima diljem Hrvatske. Nezalaganje pojedinih igrača i nezainteresiranost pojedinaca za igranje u Hajduku izgleda da nemaju granice. Jučer im je u goste stigla posljednja momčad lige i bila bliže pobjedi. U vodstvo je goste doveo bivši Hajdukov igrač Drago Gabrić koji je u posljednje vrijeme više punio novinske stupce igrama van terena nego na njemu, ali možda ovo bude poticaj za veliki povratak kojem se Drago sigurno nada. Nije se Hajduk ni oporavio od šoka izazvanog prvim primljenim golom, a već je gubio 2:0. Vršajević je napravio prekršaj na Terkešu, a Čirjak je iz kaznenog udarca povisio na 2:0. Nakon samo osamnaest minuta Hajduk je bio u zaostatku od dva gola, a stvari na terenu nisu obećavale promjenu na semaforu. Zadar je imao bolje prilike u nastavku utakmice, ali ipak nisu mogli doći do gola. Stvari su se naglo počele mijenjati ulaskom mladog Andrije Balića. Razbudio je ostatak momčadi, trčao, dodavao, uklizavao, a naposljetku u 69. minuti i zabio za smanjenje vodstva gostiju na 1:2. Samo devet minuta kasnije stigao je Hajduk nošen Balićem i do izjednačenja kada je Maglica na još jednu asistenciju Vršajevića poentirao za 2:2. Bio je Hajduk bliži golu do kraja utakmice, ali rezultat se više nije mijenjao. Na kraju utakmice svjedočili smo i neugodnim scenama kada su navijači pozvali igrače da dođu na tribine na što su se igrači predvođeni kapetanom Maločom oglušili. Poslije utakmice trener Poklepović je rekao kako su igrači žalosni zbog svega što se dogodilo, pa me samo zanima zna li gospodin Poklepović koliko su navijači Hajduka žalosni kada gledaju kako pojedini igrači pristupaju utakmicama i kako se ne bore. Na kraju ostaje dojam da je Igor Štimac u “svojoj kući” još jednom razotkrio sve slabosti Hajduka i pred Poklepovićem su tri teške utakmice koje Hajduk mogu uzdići ili potpuno baciti na dno.

Toni Perković


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter