Mamić: Nisam ja, majke mi
Prošli tjedan obilježio je Zdravko Mamić – jedino ni sami nismo baš sigurni što se sve događalo s njim!? Naime, prije par tjedana pojavila se informacija da je glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu pojačana policijska pratnja, jer ga netko planira ubiti. Taj neko u Nacionalu je predstavljen kao “hrvatski poduzetnik kojemu je Cvitan razbio poslovno carstvo, osujetio kriminalne planove i spriječio nastavak pranja novca preko offshore računa”. Puno ljudi je promislilo da opis odgovara Zdravku Mamiću, sadašnjem savjetniku Dinamai neslužbeno glavnom čovjeku domaćeg nogometa. Isti su se pitali i ako imaju dokaze zašto ga ne uhite – mislimo na osujećenog atentatora, ne nužno na Zdravka. Očito čvrstih dokaza o naručitelju nemaju – samo indicije, a info iz medija je očito bila poruka nalogodavcu. E u toj poruci se očito prepoznao Zdravko koji se zaputio u DORH da kaže da on nije taj. Kako je zatvor, po vlastitom priznanju zatvorenih, pun nevinih – tako su sigurno i u DORH-u njegov posjet shvatili ozbiljno. Ali onda je još ozbiljnije sazvao konferenciju za medije da cijeloj javnosti ispriča da on nije taj. Osim poruke nisam ja majkemi čini nam se da ih je poslao još par – ili je tako samo izgledalo. Činilo nam se da je svima pojasnio da razumije kako sustav funkcionira, da zna tko koga nadgleda te da neće dopustiti nikome da se ograđuje od njega – ni predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, ni HDZ-u,… Kad smo kod atentata, upravo je onaj nerazriješen na Dina Pokrovca, nogometnog menadžera, vremenski koincidirao sa početkom uzleta Zdravka Mamića. Uspješan atentat označio je početak, a hoće li ovaj neuspješni – označiti njegov kraj? Iako s niti jednim on nema apsolutno nikakve veze, koliko mi znamo.
>> Zdravko Mamić: “Nisam naručio ubojstvo Dinka Cvitana”
>> Sat demagogije Zdravka Mamića
Pjaca: Ja sam!
Marko Pjaca transferiran je u Juventus – transfer je rekordan za Hrvatsku. Barem za sada. Tako je i onaj Modrićev bio rekordan dok javnosti nisu iscurili raznorazni rikverci koje je Luka Modrić vraćao obitelji Mamić. I za Pjacin se u kuloarima priča da ima određene povrate kroz provizije koje sežu i do 6 milijuna eura. Takve informacije pričaju se za svaki veći domaći transfer – i Vukušićev iz Hajduka i Kramarićev iz Rijeke. Srećom da je novi Zakon o sportu natjerao klubove na transparentnu objavu vlastitih financija, pa će se takve priče relativno brzo raskrinkati. Također, čudno zvuči, s obzirom na sve istrage koje se vode oko Zdravka, da bi mu malverzacija s transferima u ovakvoj situaciji uopće pala na pamet, ali analizom Afere Godot da se zaključiti da se ne radi o pretjerano pametnim zločinačkim poduhvatima – već više pretjerano zaštićenoj ekipi.
>> Juventus objavio koliko je platio Pjacu
Vlasnici domaćih nogometnih klubova: Zdravko, kupuj hrvatsko
Došla je lova od Pjace, a Dinamo je odmah krenuo u već toliko puta viđenu potrošnju u domaćim klubovima. Jedan od onih koji jako loše financijski stoji – RNK Split – dobio je poguranac od, priča se, milijun eura za kapetana Majstorovića koji Dinamu uopće ne treba, jer je isti čas proslijeđen u Lokomotivu. Svojevremeno su (do)kapetana Hajduka Franka Andrijaševića kupili za upola manje novca, a i on je u međuvremenu završio u Lokomotivi. Sada se priča da bi mogao preseliti u Rijeku, a iz Rijeke, za dva milijuna eura, već je došao Marko Lešković. Navijači s Rujevice poprilično su nezadovoljni takvim raspletom događaja, jer nema im mržeg kada im Dinamo i Hajduk uzimaju igrače. Ipak, mislim da bi trebali biti nezadovoljniji zbog činjenice da im se odvija velika rasprodaja u klubu: Vargić (Lazio), Mejač (Maribor), Balaj i Roshi (Terek Grozni), Kajević (Čukarički), Okechukwu (RNK Split), Collins (Istra 1961 – posudba), Samardžić (Henan Jinaye – Kina), Zlomislić (Gaziantep), Brezovec (Sheriff), Kvržić (Sheriff – posudba), Dangubić (Krško – posudba), Nwolokora (Vitez – posudba), Rebernik (Aluminij – posudba), Ayotunde (Šibenik – posudba), Bajić (Dugopolje), Špikić, Močinić (Rapid Beč), Lešković (Dinamo). I sve za zaradu podjednaku prihodu od prodaje Kramarića. Prošlogodišnje financije Rijeke izgledaju odlično, novaca još ima, a racionalizacija poslovanja odvija se dok love ima na računima, a ne kad nestane – što je recimo Hajduk otkrio na teži način. Racionalizacija donosi i neke izmjene na terenu gdje Rijeka više nema tako kvalitetnu klupu kao nekoć, a to one koji očekuju da će im Dinamo i Hajduk gledati u leđa sljedećih stotinjak godina svakako neće razveseliti.
>> Dinamo kupio Majstorovića i proslijedio ga Lokomotivi
Domaći nogomet javnosti: Što te boli k… koliko trošim!?
HNS ne poštuje Zakon o sportu i nikako da provede izbore i reorganizaciju skupštine sukladno novim pravilima, dosadašnja vlast ih je štitila, a očito i većina prvoligaša ima iste navike. Naime, po Zakonu trebali su do 15 dana nakon završnog financijskog izvještaja svi oni koji zarađuju ili troše više od 5 milijuna kuna godišnje postaviti izvještaje na vlastite web stranice. Klubovi koji su dionička društva to redovito rade putem FINA-e, više ili manje detaljno. Oni drugi, kao Dinamo ili HNS, izvještaje stave više reda radi, a iščitavanjem istih samo dobijete puno više pitanja, nego odgovora.Ostali nisu ni takve, kljaste, izvještaje objavili. Evo već je sedam dana prošlo od zadnjeg roka, vidjeti ćemo hoće li inspekcije odraditi nadzor (i ne samo u nogometu)? U Hrvatskoj, kao što znate, postoji poseban zakon protiv navijača kojim se gasi oporba s tribina, a onaj o sportu koji bi trebao pomoći da se sport vrati sportašima – zaobilazi se. Uz podršku države i glupavih sportaša koji zbog par beneficija ne vide da je car gol.
>> Većina prvoligaša prekršila Zakon o sportu
Navijačima: Vi ste nam uzor
Udruga Naš Hajduk prezentirana je kao uzor navijačkoj skupini Olympiquea iz Marseille u borbi za svoj klub. Momčad s Velodromea već godinama muku muči s vlasnicima, pa su se navijači angažirali ne bi li klub vratili u svoje vlasništvo i otkupili ga od aktualne šefice Margarite Louis Dreyfus. Navijačka demokracija, gdje članovi kluba (skoro 40.000 s plaćenom članarinom ove godine) biraju Nadzorni odbor dala je vrlo konkretne i opipljive rezultate stabilizacije u Hajduku. To nije prošlo nezapaženo među navijačkom javnosti, doduše slabije u domaćim medijima gdje su Dinamo i Zdravko Mamić i dalje primjer uspješnog vođenja nogometnog kluba, bez obzira na taktiku spaljene zemlje.
Nogometplus ovog je tjedna sponzorstvom na dresu dao podršku jednom drugom socios klubu – NK Varteksu – klubu svojih navijača, osnovan kada je nekadašnji prvoligaš zatro i posljednje što ga čini klubom – vlastito ime. Njima nogometni djelatnici s varaždinskih brega nikako da priznaju status glavnog kluba u gradu – unatoč tome što su među navijačima takvi i prepoznati. Stoga stalno iz naftalina izvlače neke druge nogometne klubove tvrdeći da su to ti koji bi trebali predstavljati nogomet u Varaždinu. Poznato je naime da u Hrvatskoj nogometne klubove mogu predstavljati samo nogometaši i oni koji misle da im nogomet pripada – oni koji od nogometa ništa ne žele, samo mu daju – navijači – još uvijek su nepoželjni.
>> Naš Hajduk uzor navijačima Marseillea
>> Nogometplus sponzor NK Varteks
On-line: Hrvatska liga nije regularna ni u virtualnoj stvarnosti
Fascinantan priča nam dolazi iz virtualnog svijeta, kolega Edo Zdravković, strastveni igrač Hattricka – virtualne nogometne igrice u kojoj vodite kao predsjednik vlastiti imaginarni nogometni klub napravio je sestrinsku on-line momčad i postavio sebe kao “savjetnik” iste. Revni proizvođači softwarea iz Švedske odmah su ga uhvatili kada je prenapuhavao transfere između dva kluba i blokirali mu račun. Da ponovimo, radi se o računalnoj igrici, o klubovima koji ne postoje, za koje nitko ne navija, koji Grad Zagreb ili iti jedan drugi grad ne financira od poreza, za koji nitko zaista ne igra i od kojeg nitko zaista ne živi, koji nikome ne plaća porez, zbog kojih ne ovise tisuće mladih nogometaša… ali – pravila su pravila. Ono što u kulturnom zapadnom svijetu vrijedi i u virtualnoj realnosti, kod nas ne vrijedi ni u ovoj normalnoj. Tužnoj. Stvarnoj Hrvatskoj.
BI
