Ivajlo Petev. U godinu dana nije napravio apsolutno ništa, rezultati su mu malo je reći očajni jer je završio sezonu bez ijednog osvojenog trofeja. Ligu prvaka igrao je na temelju rezultata Cice Kranjčara i ostvario zavidan rezultat bez osvojenog boda i zabijenog gola, a njegova momčad na prste jedne ruke može izbrojati šanse pred protivničkim golom. Da su u Ligi prvaka predali svih šest utakmica, nitko ne bi primijetio razliku. Ono što je važnije za GNK Dinamo, a to je promocija igrača radi daljnje prodaje i podjele zarade od transfera, niti to mu nije išlo od ruke. Gotovo pa nema niti jednog igrača kojeg se može prodati za dobru cijenu izuzev eventualno Livakovića, a kad ti je golman jedini eksponat onda znaš kakav si. Šemper je potopljen i degradiran još na jesen, Benković i Lešković više su po bolnicama nego na terenu, Pivariću niti kapetanska traka niti reprezentacija nije od pomoći, Sosa je igrao premalo, Antolić sam sebe ne bi kupio, Ćorić i J. Fernandes nisu u ljubavi sa trenerom, a za Hodžića nikad neće dobiti željenu cifru. O igri bolje ne pričati, redovito mučenje i provlačenje sa gotovo svakim protivnikom. Iako su najavljivali u drugom mjesecu da bi Petev mogao biti njihov Alex Ferguson i potrajati duže, odlazi nakon manje od godinu dana sa isplatom ugovora koji je trebao trajati do 2020. godine. Dakle, ako pribrojimo ono što je zaradio prije potpisivanja novog ugovora, može se reći da će Petev za manje od godinu dana dobiti gotovo milijun eura za poziranje u opremi Dinama. Pitanje koje se postavlja, i to ne prvi put, dijeli li Petev (ali i drugi treneri i igrači koju su boravili u klubu) svoju enormnu otpremninu s nekim? Događa se neobično često da ubrzo nakon potpisivanja novog ugovora, isti se raskida na štetu kluba! Kad smo kod raskida ugovora, Sammir ponovno odlazi iz Dinama, dok se u prvom pokušaju zadržao predugo, u drugom pokušaju se zadržao prekratko. Ako je Petev napravio financijski odličan posao, što tek reći za Sammira, on je proveo pola godine u Zagrebu, mnogi rekreativci su odigrali više nogometa od njega, a u džep je pospremio gotovo 2 milijuna eura. Zanimljivo kako je isti dan kada je Petev potpisao novi ugovor, Romeo Jozak postao novi sportski direktor, a Marijan Vlak klupski skaut. Jozaka više nema, a Vlak je ponovno sportski direktor, teško je pobrojati koji mu je to pokušaj.
Lako za 300 milijuna, nego, kakvi su novi dresovi?
GNK Dinamo zabavlja svoje nazovi navijače bespotrebnim dizanjem buke i letovima drona oko novih dresova i novih pojačanja, pojačanja koja će naravno igrati nikad bolje u tako dobroj sportskoj opremi, a posebne superlative zaslužuju i medicinski testovi i služba zadužena za provjere igrača koji stižu u Dinamo. Valjda još uvijek pod dojmom propalog transfera Malijca Sylle, čije mjesto će ipak pripasti njegovom sunarodnjaku Doumbiji. >> Plave kronike: Kad je Lecjaks prvo ime prijelaznog roka onda znaš da nešto ne valja Kao što smo najavljivali, za pojačanja love nema, stoga pompozna najava kako su Lescjaks i Tongo Doumbia baš ta velika pojačanja baš i ne drže vodu, ali dovoljno da zavaraju naivce, da ne kažemo ovce. Valjda će ovom prilikom biti više sreće sa pronalaženjem pozicije u veznom redu, jer kada je dolazio Machado toga očito nisu bili svjesni pa je nekoliko mjeseci igrao neobično ofenzivno u odnosu na svoju uobičajenu poziciju. >> Uskok podigao novu optužnicu u Aferi Godot Vratimo se na bitnije teme, pustimo dresove i pojačanja, prava tekma igra se u Osijeku, ali ne u Gradskom vrtu, već na Županijskom sudu. Usprkos sporoj proceduri i velikoj količini spisa i dokaza, USKOK je konačno podigao i onu drugu optužnicu protiv tzv. Mamićevog klana kako su ih prozvali u Švicarskoj. Sedmero ljudi obuhvaćeno je optužnicom teškom najmanje 144 milijuna kuna, a optužnicu je još potrebno potvrditi. Među njima je i dalje aktualni izvršni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Damir Vrbanović kojem očito to ne predstavlja problem, doduše ista osoba govorila je i da se na HNS aktualni Zakon o sportu ne odnosi, što su najmanje dva aktualna razloga zašto bi poznavatelj baklji i prostoti trebao dati ostavku. Kada Zdravko Mamić ima više elementarne pristojnosti od tebe da bar na papiru i uz savjetovanje odvjetnika podnese ostavku, treba se imati snage pogledati u ogledalo. Došli smo do 300 milijuna kuna koji su napunili džepove mnogih podobnih bez obzira hoće li se to i dokazati kao kazneno djelo, a opet teško je nemati osmijeh na licu kada pročitate da je nogometna vrhuška optužena za kriminalno udruživanje kad to tako dobro zvuči. Žalosti pomisao da još barem toliko milijuna bi se moglo istražiti prema laičkoj procjeni, milijuni koji su „dobili noge“ prema egzotičnim destinacijama. Također, još barem u tolikoj protuvrijednosti sve one nepravilnosti i nelogičnosti u poslovanju poput neodržanih demokratskih izbora, prvoligaške Lokomotive, Zakona o sportu, progona navijača što pendrekom što crnim listama…Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se obijaju
Koliko su visoki ulozi u igri, govori činjenica da je glavni razlog zašto Ivan Turudić ne želi biti kandidat za predsjednika Vrhovnog suda jest samo poznanstvo sa, kako on kaže, notornim Zdravkom Mamićem. Ista osoba sa kojom su se rado družili po stožerima, skupovima, kavicama i rođendanima, danas više nije društveno prihvatljiva, i spada u rizična prijateljstva ako ne želite biti izvrijeđani na pristaništu ili napadnuti na odmorištu. No bez obzira što mislite o gosponu Turudiću, treba obratiti pozornost što je točno rekao o medijskim napadima i prijateljstvu sa Mamićem:„kao naručitelje sam prepoznao ljude iz političkog života koji imaju bitno dublje odnose ne samo s imenovanim nego i sa puno većim brojem osoba protiv kojih se vode kazneni postupci“.Kada netko odustaje od gotovo pa jedinstvene prilike da postane predsjednik Vrhovnog suda radi samog poznanstva neke osobe, a u isto vrijeme naručiteljima proziva osobe koje imaju bitno dublje odnose sa Mamićem, mora intrigirati jer to nota bene, govori sa pozicije predsjednika Županijskog suda. Recite nam, tko su te osobe?
Igor Žuraj
