“Digli su te visoko u zrak i naše riječi sijeku kao nož
za nas si uvijek bio stranac, naše riječi kradu tvoje snove
zadnji korak pred odlazak gledamo te kako padaš“
Tri stiha su malo za opisati sve što navijač Dinama osjeća, a opet preko njih je iskazano tako puno toga, pa pokušajmo ih interpretirati.
Malo je osoba poput Mamića koje su dobile toliki medijski prostor kroz godine, a da su tako loše djelovale na društvo. Njegov primitivizam i materijalizam postali su dio svakodnevice, što je njegov lik i djelo diglo visoko u zrak, a svakom utakmicom zazivanje njegovog odlaska iz svetinje ga prizemljuje.
Koliko god on želio biti blizak sa navijačima, koliko god želio da tribine zazivaju njegovo ime, to se nikada nije niti će se ostvariti, ostati će stranac neostvarenih snova. Početak suđenja označava da Zdravko kreće na svoju oproštajnu turneju po sudovima, prije nego bude lišen slobode, a navijači će sa slobode promatrati njegovo padanje i rastanak od Dinama. Ali ovaj put stvarni.
Katastrofalno kadroviranje momčadi
Livaković, Šitum, Lešković, Perić, Pivarić, Knežević, Moro, Soudani, Antolić, Guilherme, Hodžić. To su bili starteri u utakmici sa Hajdukom, a još su zaigrali Sammir, Ćorić i Gojak. Ti igrači trebali bi biti core – biznis nogometnog kluba Dinamo, razlog zašto je Dinamo trošio 392 milijuna kuna u protekloj godini. Ne znam za vas, ali meni to djeluje nerealno i prenapuhano sve skupa. Od svih navedenih igrača, samo se za Livakovića i Soudanija može reći da su igračke klase i da zaslužuju mjesto svojim kvalitetama.
Krenimo redom, Šitum nominalno krilni napadač, silom prilika ove sezone je igrao desnog beka kao treći izbor, nakon 2 milijuna eura plaćenog Stojanovića i prosječnog Matela. Ono što jest neobično da krilni napadač igra bolje od oba beka, stoga ne čudi da skupo plaćeni vlasnik baršunastog vozila grije klupu, a drugog niti nema u zapisniku.
Dino Perić ušao je u sezonu kao peti ili šesti izbor na poziciji stopera, a radi ozljeda ili očajne forme ostalih (Benković duže vrijeme ozlijeđen, Schifo van forme uz slabo sjećanje kada je zadnji put uopće bio u formi), dok je Lešković propustio prvu polu-sezonu radi ozljede, što ga nije spriječilo da odmah po oporavku bude pozvan po u reprezentaciju, iako se ne može osporiti da je odličan stoper kada je u formi, što sigurno nije nakon svega par utakmica.
O Pivariću je već i previše pisano, uglavnom loše, ali to je više njegova krivica, no to ne spriječava ‘glavonje’ da ga milom ili silom etiketiraju kao prvi izbor u klubu, logično i u reprezentaciji. Da su okolnosti drugačije, vjerojatno bi bio simpatičan radi svoje požrtvovnosti i neznanja. Kome ne mami osmijeh na lice kada se prisjetite kako Polovanec lomi noge Boa Mortea i dobiva direktni crveni karton?
Tko se sjeća Paula Machada? Teško se uopće sjetiti kada je zadnji put zaigrao, ali zato sve više podsjeća na igrača prfila“nova-stara desetka koja vječno hvata formu”. Za razliku od njih, za Kneževića i Mora se mora reći da su veliki potencijali, uostalom u Ligi prvaka su pokazivali znatno više do svojih skuplje plaćenih kolega. Naravno njihovo promoviranje u startere u ovoj utakmici je totalno neplanski, a tako su i izgledali, a derbi utakmica je uostalom najbolji izlog u domaćem nogometu, nakon što su ih pokazali u europskom natjecanju bio je red da ih se vidi i na najvećoj domaćoj pozornici.
Nećete vjerovati, ali Sammir ponovno nije u najboljoj formi pa je utakmicu započeo na klupi. Ali uskoro će biti pravi, evo samo što nije! Ispred dvojice „klinaca“ gurnut je Antolić, uostalom na toj poziciji igrao je i po dolasku Peteva za trenera. Guilherme – spektakularno pojačanje iz Brazila, zasad se nije pokazao kao pojačanje, a još je rijeđe pokazivao nešto spektakularno, osim što se na sva zvona pričalo o njegovoj brzini, ali ako ovako nastavi brzina će mu biti od koristi jedino kad se bude pakirao za povratak na rodnu grudu. Treba li spominjati koliko je Junior Fernandes uz sve mane bio bolji i korisniji od njega? Nakon napucavanja filijale i fenjeraša, Hodžić je usporio ritam, te se u utakmicama sa Hajdukom i Rijekom jedva sastao sa loptom.
Poanta seciranja momčadi nije samo da se ukaže na besmisleno trošenje enormnih količina novca na igrače koji to ne zaslužuju ničime, već i to da se ukaže kako je momčad kadrovirana i vođena bez ikakve logike. Takva momčad konkurirati za naslov može jedino u slabašnom HNL-u (uz poguranac sudačke mašinerije i filijale), u svakoj respektabilnoj ligi bi se ovakva momčad već davno raspala zbog nesklada u mogućnostima i ciljeva koje bi trebala ostvariti. Što se uostalom i dogodilo po izostanku pomoći sa strane – pratite zadnje rezultate. Osijek je svladan u završnici ofenzivnim izletom Leškovića, zatim bod protiv Rijeke nestvarnim škaricama iz jedinog poštenog udarca po golu protivnika, pa pobjeda iz dva penala nad Lokomotivom, završno sa porazima od Hajduka i Slaven Belupa.
Vratite nam Zokija!
Nakon poraza od Hajduka, tribine su jecale i zazivale Zorana Mamića da se vrati! Jest pretenciozno i neistinito jer mnoge uopće ne interesira tko je trener Dinama dok je lutka o koncu onoga koji savjetuje, ali Mamić mlađi bio je jedini trener koji se mogao nametnuti svlačionici, ponajviše radi svog prezimena, ponajmanje radi svoga znanja. Uostalom, nakon propasti novinskog projekta „Mamić je otišao iz Dinama“ – u što više ne mogu uvjeriti baš nikoga, gotovo da nema razloga da se brat bratu ne vrati u zagrljaj. Problem jest što Zoran Mamić nema namjeru više glumiti dežurnog pedra poput njegovih prethodnika i nasljednika, a niti arapski novac nije deviza za baciti. Trener je uvijek kriv, osim ako se ne preziva Mamić.
>> Zdravko Mamić nije otišao iz Dinama
Prije samo dva mjeseca, Ivajlo Petev potpisao je novi, bogatiji ugovor koji bi ga treba vezivati za Dinamo do 2019. godine, ali da se ne zavaravamo to se nikad neće ostvariti. Uz to, tako dug i težak ugovor vrlo je podložan manipulacijama, pogotovo ako bi se hipotetski pisalo na štetu kluba (odnosno u korist trenera). Ne bi bio prvi trener koji odlazi vrlo skoro nakon produženja ugovora. Petev je preuzeo odgovornost za poraze, iako bi i bez toga bio označen kao isključivi krivac, a već idućom prilikom će ga šutnuti nogom niz liticu – osim naravno ako ne promjeni prezime u Mamić ili utrka za naslov nije fingirana, a prvak već odlučen uz koju čašu dobra vina u loži što su fino opisali Demoni u Puli – „uzalud titule i pune tribine, kad pehar ide u iste vitrine“.
I to je istina, Mamić ili Mišković – razlika nije velika, samo smanjuje utjecaj jednoga, a povećava utjecaj drugoga.
Da budemo precizni nikakva smjena trenera neće donijeti ništa novo što već vidjeli na vrtuljku Jurčića, Čačića, Ivankovića i drugih, i dalje će se vrtjeti ista priča dok se ne raspišu izbori i počiste svi odgovorni. Ovako će biti uvijek kriv trener ili sportski direktor, ako ne oni onda igrači, ako ne igrači onda navijači.
“Digli su te visoko u zrak i naše riječi sijeku kao nož
za nas si uvijek bio stranac, naše riječi kradu tvoje snove
zadnji korak pred odlazak gledamo te kako padaš“
Igor Žuraj
