Hajduka, a otvorena je europskom premijerom u Dugopolju. Utakmica garnirana klasičnom srpanjskom vrućinom, zauzetim poljudskim stadionom i prepunim tribinama onog malog u zaleđu Splita, donijela je pobjedu, ali su stvari još daleko od riješenih uoči uzvrata u Sofiji. Još jednom se pokazalo koliko je Ultra u sadašnjem terminu hendikep splitskom klubu, a moguće i momčadi. Uz višestruko manju posjetu, izmaklu financijsku korist razvidna je bila i razlika u kvaliteti travnjaka. Uz sav trud domaćina iz Dugopolja i onih koji su radili na održavanju travnjaka bilo je više nego očito da se kombinatorika vježbana na slovenskom Pohorju ozbiljno izgubila na dugopoljskom igralištu i pripadajućoj travi. Za nadati se da će sponzorski ugovor sa Ultrom značiti i kvalitetniju komunikaciju te dogovor između organizatora festivala i kluba kako bi u narednim godinama zadovoljstvo uistinu bilo obostrano. Za nas to svakako znači i srpanjske utakmice na Poljudu! Nakon dugo vremena splitski je klub zadržao glavninu momčadi iz prošle sezone, štoviše pojačanja su dovedena ciljano i dovoljno rano kako bi se ekipa uigrala i prvi dojam kaže da ćemo godine definitivno izgledati ozbiljnije u nekim segmentima igre, a nadamo se uskoro i puno bolje. Dugopoljska večer bila je tek uvod u ono što nas očekuje, ali naznake novog Hajduka su svakako tu. Devedeset minuta nikako nije dovoljno za neke sveobuhvatne zaključke, ali neke ćemo detalje izdvojiti. U zadnju liniju je stigao Borja Lopez, čovjek iz Asturije, koji je u svom debiju pokazao zavidnu dozu španjolske nogometne elegancije, čitanja igre, ali i odlične kontrole lopte. Stoper koji se ne boji lopte, koji odigrava iz prve sjajno se uklopio u ekipu. Igrački, ali i energetski, pristupom je definitivno donio dodatnu vrijednost Bilima i sa kapetanom Nižićem ulijevao sigurnost u zadnjoj liniji. Ako ovako nastavi biti će ovo jedan od najboljih kadrovskih poteza Hajduka u dugo vremena. Bugari su većim dijelom susreta ipak bili bezopasni, osim prilike glavom u 78. minuti sve drugo su bili dosta jalovi pokušaji, a zasluge osim stoperima pripadaju i igračima u vezi. Službeni povratak u bili dres imao je Josip Radošević, koji je donio dodatnu čvrstinu veznom redu i u prvom dijelu susreta sa Savasom je to izgledalo sasvim solidno. Anticipacija, čitanje igre i pokrivanje prostora uza sve tehničke nedostatke i izgubljene lopte viđene jučer dimenzija su više. Izlaskom Grka počeo je patiti i vezni red, ulazak Kožulja nije donio očekivanu promjenu ritma. Štoviše uz nekoliko pogrešaka u predaji lopte Bugari su prema kraju utakmice u potpunosti zagospodarili terenom. Problemi su evidentni i na bokovima, Bugari su ciljano napadali preko svojeg lijevog, gdje su očekivali lakši posao preko Tudora, ali je njegova defenzivna igra u četvrtak, uz par grešaka bila vrlo solidna. Na drugoj je strani još jednom bila uočljiva limitiranost Memolle u ofenzivi. Utakmica je bila čvrsta, tvrda, na momente i teško probavljiva. Stvaranje prilika i gradnja igre su još uvijek daleko od idealnog. Branco, posljedično i Kos bi morali razmisliti o akviziciji (barem) još jednog veznog igrača, onog koji zna doći po loptu, zadržati je i razigrati suigrače. Kreacija je više-manje izostala i svela se na individualne pokušaje. Nedostajalo je dubine, otvaranja pa čak i brzine u napadu. Minimalna pobjeda protiv tvrdih Bugara, uz nekoliko velikih propuštenih prilika (Vlašić, Futacs) može nas zadovoljiti tek u smislu rezultatskog uvoda u sezonu. Pred Carrillom je još puno posla, rezultat iz Dugopolja će trebati potvrditi u uzvratu, a prije toga nas očekuje dvoboj sa projektom iz Zagreba. Klub bez navijača i stadiona, pupčano povezan sa Dinamom, za koji su institucije rekle u jednom trenutku da su jedan te isti gospodarski subjekt svoj će susret sa Hajdukom igrati na Maksimiru, a ne u Kranjčevićevoj gdje su nominalni domaćini. Konačno, valjda je i normalno u HNS-ovom kozmosu da klubovi koji su dijelili e-mail adrese, dobar dio igrača i trenerskog kadra podijele i zelenu površinu na kojoj igraju.
Edo Zdravković
