GNK Dinamo na svojim službenim stranicama povodom fizičkog napada na klupskog savjetnika Zdravka Mamića. Šteta za društvo što nisu bili jednako revni i prisebni u osudi i sankcioniranju fizičkog i verbalnog nasilja istog pojedinca. >> VIDEO: Pojavljuju se nove snimke napada na Mamića >> Priopćenje GNK Dinama povodom napada na Zdravka Mamića Pobrojali su sada već brojne napade na istaknute osobe u hrvatskom nogometu, od samog Zdravka Mamića, pa do Brune Marića i delegacije HNS-a, te prozvali pravnu državu za nedjelovanje, ali i nedostatak javne osude. Što je to javna osuda nije precizirano budući da se svi redom deklarativno ograđuju od bilo kakvog oblika nasilja, a politička korektnost često oduzima mjesto samom sadržaju. Prozivanje pravne države za nedjelovanje imalo bi veću težinu kada ne bi bilo upućeno od subjekta premreženog USKOK-ovim istragama iz prošlog desetljeća, koji daje svoj obol ne poštivanju Zakona o sportu, te izigravanju demokratičnosti Zakona o udrugama, dok u svojim ložama ugošćuje same epohalne prvake naše groteskne pravne države što se i dovodi u svezu kao motiv ranije navedenih napada. Zabrinuti su za turističku meku, odnosno štetu koju je ovaj incident napravio državi koja „živi“ od turizma. Ako smo dobro shvatili, šaka u potiljak šalje krivu poruku. Možemo i hoćemo se složiti, samo koliko bi nam osuda bilo potrebno da osudimo svaku tučnjavu koja se dogodi u turističkim mekama? Pa samo za vrijeme sezone svaki se dan događaju manji incidenti odnosno tučnjave a javnost se nikad nije pretjerano zamarala kakvu će ta nedjela poslati poruku, što bi značilo da je riječ o specifičnom slučaju, slučaju u kojem se udara jednu od najomraženijih osoba unutar granica države. Kad već govorimo o pravim i krivim porukama, željeli bismo znati kakvu su poruku članovima kluba slali USKOK-ovi emisari u uredima, kakvu poruku su slali nazivajući članove kluba i navijače uličarima, kakvu poruku su slali kada se u njihovim prostorijama vrijeđalo i prijetilo novinarima na najprimitivnije moguće načine. Uz naravno, blagoslov većine javnosti i ‘neprijateljskih’ medija. Sukobe i atmosferu linča stvara sama nogometna vrhuška svojim netolerantnim, neprofesionalnim i primitivnim obračunavanjem s neistomišljenicima, dok se kao posljedica evocira prvo verbalni, a zatim i fizički napad na jedne te iste osobe koje netrpeljivost i javni linč šire. U osudi traljavih policijskih reakcija nisu bili jednako britki kada je ista ta policija hapsila navijače radi sjedenja na pogrešnoj stolici, ili pri popisivanju neistomišljenika u opskurnim prostorima stadiona kao u doba totalitarnih sistema. Traljava policijska reakcija je, nota bene, minimalno jednog navijača koštala života. Tim više što bi klubu na prvom mjestu trebali biti navijači, a ne klupski savjetnici koji su pod optužbom da su klub oštetili za nepregledne milijune. Za savjetnike objave i demagogija, za navijače pendrek i odobravanje. Priče o močvari i (kolokvijalno rečeno) nogometnoj mafiji davno su prerasle okvire jeftinih političkih poena, budući da na političkoj sceni gotovo postoji konsenzus o potrebnim promjenama u hrvatskom nogometu – ili se olako shvaćaju riječi predsjednika Vlade, državne tajnice za sport i mišljenja parlamentarnih stranaka o stanju u hrvatskom nogometu. Afere oko izlaznih transfera Dinama rađaju se na tjednoj bazi, afere „pošteno suđenje“ i „Offside“ te dugotrajno nepoštivanje Zakona o sportu su sramotne i moralna pošast, a da li je riječ o mafijaškom činu ili nogometnoj močvari samo je paušalna ocjena pojedinca što apologeti koriste kao spin o jeftinim političkim poenima. Pričamo li o primitivcima i liječenju frustracija, GNK Dinamo se treba prisjetiti kakva osoba je Zdravko Mamić. Više desetljeća njegova ludila prošlo je nesankcionirano, uz suradnike koji su zdušno branili njegove ispade – vjerojatno zato što ni oni nisu ništa bolji. Verbalni napadi na Boruta Šipsa, Romanu Eibl, Zvonka Alača, Berislava Jelinića, Sašu Sušeca, Ivicu Blažička i mnoge druge; zatim fizički napad na policiju, šefa POA-e Nikolu Mandekića, Miljenika Mesića, Josipa Šoića i ostale. Koliko pamfleta su klupski tekstopisci propustili napisati o njemu kako bi osudili svaki oblik nasilja? Neprihvaćenost je također njegova bolna točka. Navijači ga nikad nisu i neće prihvatiti što je očit izvor frustracija, pa ljubav kupuje novcima pred TV kamerama kao veliki humanitarac i altruist i frustracije liječi po krčmama i baušteli uz svoju najveću ljubav – novac.
Igor Žuraj
