Search
Close this search box.

Prava slika Hrvatske

Dan nakon pobjede nacionalne nogometne selekcije nad Ukrajinom krenulo je već dobro poznato i uhodano likovanje poslušnika i važnih kotačića trenutne nogometne vlasti.

Da se razumijemo, ne piskaraju ti ljudi samo zbog očuvanja pozicija i veličanja imena onih koji su okupirali i uništili hrvatski nogomet, već i zbog svih onih koji su gore spomenutim ljudima omogućili i omogućavaju da nauštrb jedne od najperspektivnijih grana djelatnosti pune svoje džepove, foteljama nagrađuju njihove političke poslušnike i zaslužnike, te u konačnici sebi pripisuju zasluge za skupo plaćenu fasadunacionalnu nogometnu reprezentaciju.

Pod skupo plaćenu ne podrazumijevam njihov “težak rad”, jer se posao i način na koji ga vodi trenutačna garnitura u i oko saveza, obavlja po principu novčanog toka. Gomilanje kvalitete u omladinskim školama Dinama produkt je monopolskog stanja na “tržištu djece” gdje je dugi, predugi niz godina klub iz Maksimira na razne načine generirao apsolutno svu moguću kvalitetu u svoj inkubator. Načini na koje se djecu i njihove obitelji dovlačilo u Zagreb poznati su svakom tko je malo upućeniji u modus operandi uhodanog sistema između zagrebačkog kluba i Saveza. Nemali broj mladića svjedočio je prijetnjama nepozivanja u reprezentaciju ukoliko ne pristanu potpisati za Dinamo, roditeljima su nuđeni poslovi, prostori – sve kako bi se kvaliteta, ili bar ono što se smatra kvalitetom, generiralo na jednom mjestu.

Klasična je to slika centralizirane države koja sve najbolje vuče u svoj centar. Poput crne rupe usisava i privlači apsolutno sve što joj se nađe na putu, iskrivljujući prostor i vrijeme oko sebe. I upravo nešto slično tome dogodilo se jučer na Maksimiru. Tjednima se pred utakmicu stvarala atmosfera događaja sigurnosnog rizika najveće kategorije. Održavani su sastanci na razini Vlada-Savez-MUP-SOA, kao da je riječ o ugrozi načina života i svrhe postojanja Lijepe naše. I znate što je ironično? Tako je zaista i bilo. Jer vara se apsolutno svaki građanin ove države ako vjeruje da je razlog akciji ovolikih razmjera (i ovolikog troška) bio spriječiti nekakve nerede, fizičko nasilje, verbalni delikt ili kakvu drugu ugrozu oštećenja tuđe imovine il života. To su sve stvari koje su gore spomenuta javna tijela u ovom il onom obliku tolerirala, nerijetko i odobravala, jer su na ovaj il onaj način donosile mir u njihovoj kući. Trenutak nakon kojeg se slika polako mijenja i dolazi do onoga čemu smo svjedočili sinoć na Maksimiru, počela se stvarati kada je došlo do kreiranja konstruktivne kritičke mase, proizašle iz navijačkih krugova, s Bad Blue Boysima (koji su s građanskom inicijativom Zajedno za Dinamo počeli voditi pravne bitke protiv dijela kraka okupatorske hobotnice) s jedne strane, te udruge Naš Hajduk (proizašle iz konstruktivno-kritičkog dijela Torcide) koja je odlučila alatima dostupnima i samoj pravnoj državi uvesti red u vlastiti klub. Navijačka borba za bolju, mirniju, sigurniju i transparentniju budućnost dva najveća hrvatska kluba postala je s vremenom, pokazat će se, i borba za bolju Hrvatsku.

I tu nastaje problem. Borba za bolju Hrvatsku podrazumijeva da ovo što sada imamo nije dovoljno dobro. Ako uopće stanje na svim razinama društva možemo etiketirati kao ‘nedovoljno dobro’. Problem i sreća navijača je u tome što su udarili u jedne od najvećih temelja gore spomenute centralizacije i uhodanog posla političko/poslovno/kriminalnog miljea, ne samo u našoj, već i u većini tranzicijskih zemalja – nogomet.

Suštinski, promjene načina poslovanja, komuniciranja s javnošću i transparentnost u nogometu, znače postepen dolazak istih tih promjena na ostale društvene djelatnosti, a posljedično čak i na ostale poslovne grane. Jer ono što sva sistemska piskarala često vole ‘smetnuti s uma’ jest činjenica da je nogomet, osim što je sport i kao takav ima svoju društvenu vrijednost (poput obrazovanja, znanosti, zdravstva…) jednako tako i biznis. A kao i u svakom biznisu, u njegovo postojanje, rast i razvoj uključeni su mnogi segmenti iz ostalih grana gospodarske djelatnosti. Da budem slikovitiji: zamislite da konstruktivna kritična masa liječnika, pacijenata i ostalih segmenata zdravstva krene u otvoreni pravni rat sa sadašnjim načinom poslovanja i djelovanja. Načinom u kojem se ne zna tko kome i zašto plaća; tko se, kada, gdje i zašto zapošljava i postavlja na funkcije koje su od krucijalnog značaja za razvoj zdravstva. Mislite da bi oni koji su trenutačni provoditelji organiziranog i smišljenog modusa operandi pokušaj i dolazak tih promjena gledali u miru?

Promjene u nogometu definitivno znače i promjene u društvu. I to je ona sreća koju navijači imaju čast doživjeti vodeći ovu borbu. Jer neminovno je da će transparentnost, konstrutkvino javno komuniciranje problema i nedostataka s kojima se suočava jedna društvena djelatnost, dovesti do postepenih promjena u cijelom društvu. I to je rat koji navijači ne mogu i neće izgubiti. Jer osim vremena, vjere, znanja i volje, na njihovoj strani je i pojam koji se zove civilizacijski napredak. Nešto što se u našoj državi najčešće razvija pod pritiskom “majke nam Europe”, bilo u pravnom il bilo kojem drugom stupu društva.

I čemu smo onda to jučer na Maksimiru svjedočili? Pa pravoj slici naše Hrvatske. Dijaspora i domicilno stanovništvo, po povoljnim cijenama pokupovali su karte da uveličaju trijumf svih onih kojima je u interesu ovakvo stanje u hrvatskom nogometu. I zaista, kada malo razmislite, to stvarno i jest prava slika Hrvatske. Što se dogodi kada netko dirne u ostale javne institucije i stanje u njima? Najavi transparentnost, racionalnost, poštivanje zakona? Na ulice izađu isti oni koji su (indirektno) najveći problem napretka našeg društva, te mašući zastavama Lijepe naše slave svoju borbu kukajući o šteti koja se radi društvu, nesvjesni da su upravo oni najveća šteta našem društvenom napretku.

Jer ako vjerujete da se sinoć skupljena maksimirska masa suzdržala od paljenja baklji, verbalnog delikta il povika “Za dom spremni” zbog toga jer vjeruje da to nije ispravno – gadno se varate. Velika većina tih ljudi u svojoj dubini je svjesna bezazlenosti pirotehnike, nesvjesna verbalnog delikta, te se sigurno nije odrekla vjerovanja u ispravnost poklika kojeg su ne tako davno s ponosom izvikivali. Pitate se zašto onda to nisu radili i sinoć? Pa jednostavno jer im je rečeno da to ne rade. I kao tisuću puta do sada pokazalo se da korumpirani političari, gospodarstvenici i kriminalci zaista teško mogu poželjeti bolji narod za iskorištavanje od Hrvata.

Tino Roso


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter