Dok u pozadini jedan Halid pjeva pjesmu drugog Halida, Emir Hadžihafesbegović u društvu Sergeja Trifunovića i Tonija Gojanovića više retorički nego ozbiljno, pod izraženim utjecajem alkoholnih para makedonske šiše, priupita: „‘Oće li ovaj Puanović ujutro da me zajebe? “
Dobro ste pogodili. Riječ je o filmu Karaula, međutim jamačno slično pitanje ovih dana, u osvit derbija te možda odlučujuće utakmice za povijesni naslov prvaka, postavljaju navijači, igrači i uprava Rijeke.
Hoće li Zdravko Mamić, alfa i omega hrvatskog nogometa posljednjih petnaest godina, dopustiti Rijeci da prva prođe ciljnu ravninu ili će se u Mordoru 128 svojski potruditi da se utabaju temelji za sljedeću europsku sezonu što znači omastiti brk financijskim kolačem Lige prvaka koji je uzročno-posljedično vezan osvajanjem titule, zatim nositeljstva u pretkolima Lige prvaka i onog najvažnijeg (još samo iduće sezone) – lakšeg prolaza u skupine Lige prvaka.
Realno stanje govori da bi Rijeka po svim segmentima trebala osvojiti naslov. Kontinuitet igara, odlična atmosfera u klubu i u gradu, karakter ekipe i sjajan trener; u nekim normalnim okolnostima bili bi više nego dovoljni za povijesni naslov. No ovdje je riječ o HNL-u, žabokrečini kriminala, politikanstva, ucjena i prevara. Klub s Kvarnera najbolje je isto osjetio na svojoj koži prije osamnaest godina kada su imali povijesnu priliku osvajanja titule, međutim režimska Croatia jednostavno je morala biti prvak.
Danas, situacija nije ništa posebno drugačija. Utakmica Dinama u Vinkovcima pokazala je da bi ‘ljudi u crnom’ mogli biti krucijalan element dvanaestog naslova u nizu naspram povijesnog prvog na Kvarneru. S jedne strane neke stvari skupile su se u Dinamu te postoji stanoviti pritisak za osvajanjem naslova kako bi potrajao mir u maksimirskim jaslicama. Bliži se početak suđenja za kriminal u Dinamu, politička sudbina trenutne lokalne vlasti u Zagrebu implicira i budući odnos financiranja Dinama javnim novcem koji godinama stiže u klub, legislativa Zakona o sportu također predstavlja dodatni pritisak, a i kako je već gore navedeno iduće sezone kreće posljednji cug za lakši upad u skupine najboljih klubova Europe.
S druge strane „nit piški-nit kaki“ stav vodećeg čovjeka Rijeke Damira Miškovića, vezano za njegov rad u HNS-u, njegovih ostavki pa povlačenja i tako u nedogled, te švaleracije posljednjih nekoliko godina s čelnim ljudima Dinama, također nisu iznjedrile jasnu poziciju vodećeg čovjeka Rijeke u kontekstu borbe za naslov. Njegova uloga u domaćem nogometu posljednjih godina podsjeća na Petyra Baelisha u ‘Game of thrones’ gdje je isključivo osobni interes ispred svega ostalog. Hoće li baš u subotu na naplatu doći šleper besplatnih igrača iz Maksimira dostavljenih na Kantridu/Rujevicu posljednjih sezona, te možebitni osobni interesi i dogovori biti iznad interesa kluba i navijača?
Usprkos stigmi navijača Rijeke o ‘nojevima’, vezanoj za ignoriranje načina vođenja kluba koje ima dosta sličnosti s onim u Maksimiru, prevare o novoj Kantridi, a uvaljenom kukavičjem jajetu s Rujevicom, u svakom slučaju svatko od nas mora priznati da klub i navijači s Kvarnera zaslužuju naslov prema rezultatima, igri i pristupu. Osim kosmičke pravde za ’99. godinu i evidentan rast kluba iz sezone u sezonu gdje se rad i trud moraju valorizirati titulom, što vodi do partikularnog interesa fiumana, postoji i širi kontekst za sve ljubitelje domaćih nogometnih pašnjaka. Važno je prekinuti monopolizaciju Mamića u svim porama domaćeg nogometa makar titula Rijeke bila samo jedan od koraka u tome, treba je pozdraviti. Međutim sve ovo pada u vodu ako Tatta doda gas i ponovi se – na sramotu Dinama, HNL-a i cjelokupnog domaćeg nogometa – 1999. godina.
Goran Đulić
