Ima nečeg ukletog u Sveticama, na potezu između maksimirskog stadiona i Ekonomskog fakulteta. Već dvadeset godina traje dovršetak Maksimira kojeg čak ni plotun fotonskih torpeda ne bi mogao dodatno unakaziti kao spomenik idiotskoj želji Franje Tuđmana o stadionu za šezdeset tisuća ljudi financiranom javnim novcem.
O ukletoj zemlji poput „indijanskog groblja“ na Sveticama svjedoči i primjer bazena, tek nedavno puštenog u promet čija je gradnja trajala čak sedam godina, a trošak kontinuirano rastao tijekom izgradnje. Naravno, pokriveno kao i stadion – javnim novcem. Na jugozapadnoj strani Svetica još 2009. godine bila je najavljena izgradnja rukometnog doma dok je trajala medijska euforija povodom gradnje megalomanskih, nerentabilnih i potpuno nepotrebnih dvorana za svjetsko rukometno prvenstvo. Na sreću, rukometni dom nije sagrađen. Namjera je bila također pogađate – javnim novcem.
Sve do nedavno na Sveticama postoji i onaj dio koji su koristili građani u svrhu rekreacije u službi javnog sadržaja. Međutim i taj dio okupiran je zbog izgradnje nacionalnog nogometnog kampa. Trojni pakt između HNS-a, Bandića i Crkve čije je orgijanje krenulo poklanjanjem zemljišta od strane Grada prema HNS-u bez javnog natječaja i bez određivanja naknade prema tržišnoj cijeni. Na taj način financijski i pravno dolazi do prevare s javnom imovinom, odnosno javnim interesom prostora između kojeg nisu čak ni riješeni imovinsko-pravni odnosi između Grada i Kaptola. Kako to i kroz povijest biva, interes Crkve i politike uvijek je komplementaran pa je dogovor s Kaptolom brzo zgotovljen uz davanje javnog prostora u zamjenu za gradnju bogomolja na drugim gradskim zemljištima poput primjera Savice gdje se pokušalo uzurpirati javni prostor koji koriste građani izgradnjom crkve ,no na sreću građanski bunt je prevladao i park na Savici je spašen. Nažalost, prostor sportsko-rekreacijskog centra Svetice namijenjen javnom sadržaju nije, usprkos buntu naroda koji je bio slabiji od kapitala, politike i crkvenog klera.
Gradnja nogometnog kampa na Sveticama jednako je hitro stala kao što je i krenula. Danas prazna ledina od osamdeset šest tisuća kvadrata ničem ne služi, a postavlja se i pitanje dokumentacije čija valjanost i nakon tri godine ostaje sumnjiva jer sudski proces s Kaptolom još uvijek traje. Čak i na medijske upite o zastoju radova, između HNS-a i Grada Zagreba dolazi do „pokvarenog telefona“. 
S jedne strane gradonačelnik Bandić opterećen USKOK-ovim optužnicama govori o nedostatku financija od strane UEFA-e, odnosno transfera šuške na račun HNS-a. S druge strane Hrvatski nogometni savez u svom šturom priopćenju govori o financijskoj neupitnosti projekta, ali napominje da dolazi i do redizajna potencijalnog kampa zbog troškovnog opterećenja. U prijevodu, čak nije niti definirana konačna cijena, već se licitira cijenom kampa koja je s najavljenih sto milijuna kuna prema saznanjima Nove tv skočila za još sto milijuna gore. Naravno i dalje govorimo o financiranju velikim udjelom javnog novca koji bi trebao pokriti financijske vratolomije stupidnog projekta, ali da apsurdistan ne stanuje samo u HNS-u govori i činjenica da ni u Gradu Zagrebu nisu uopće upoznati s konačnom cijenom.
Postavlja se pitanje tko više laže? S jedne strane Hrvatski nogometni savez od kojeg smo svi poučeni iskustvom nebrojeno puta zakopanih kamena temeljaca u Tuheljskim Toplicama i nikad izgrađenog nacionalnog nogometnog kampa u Zagorju iako su sredstva uvijek “bila osigurana”, a s druge strane već je zamorno slušati politički establišment Grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Obećankovićem i fantazijama o rukometnom domu, stadionu ili atletskoj dvorani u svrhu skupljanja jeftinih političkih poena.
Još jedan faktor u cijeloj priči ipak se ne smije zaboraviti. Van svakog razuma je gradnja nacionalnog nogometnog kampa u širem centru glavnog grada, to je presedan u cijelom nogometnom svijetu te čak i slučajan čitatelj ovog teksta svjestan je takve činjenice. Simptomatično je da se baš lokacija podudara s blizinom maksimirskog stadiona gdje stoluje ‘savjetnik’ Dinama koji će, osim što je uspio monopolizirati u potpunosti kompletan HNL i reprezentaciju, ovako moći samo s prozora kancelarije (zajedno s ergelom poslušnika) imati ekskluzivan uvid u inkubator domaćih talenata koji bi se trebali okupljati u mlađim reprezentativnim kategorijama. Dovoljno će biti zaviriti preko plota i potpisati jedan „robovlasnički“ ugovor kako se već ranije radilo s Eduardom, Modrićem ili Balabanom.
Na kraju, postoji li ikakav javni interes u nogometnom kampu na Sveticama? Javni interes nije obećana birtija za građanstvo, mešetarenje s gradskim zemljištem bez javnog natječaja u dealu s Crkvom i protjerivanje svih korisnika javnih sportskih i rekreacijskih sadržaja.
Ovo je isključivo interes razbojnika i (što osuđenih, što neosuđenih) lopova iz Grada i HNS-a, uz blagoslov Kaptola koji vuku sa sobom toliki broj afera i optužnica da je degutantno gledati ih na slobodi, a kamoli u procesima bilo kakvog odlučivanja gdje se svojim postupcima svima direktno rugaju i prave nas budalama.
Ostaje pitanje, hoće li javni interes prerasti i u javni neposluh protiv uzurpacije javnog prostora i sadržaja, čiji kontekst nije isključivo vezan samo za pretvaranje kompletnog domaćeg nogometa u privatnu prčiju kroz kontroverznu gradnju kampa na Sveticama, već ima i širu dimenziju otimanja građanima javnog prostora i sadržaja, neovisno radi li se o Varšavskoj, Srđu, Dinamu ili Sveticama.
Goran Đulić
