Search
Close this search box.

Imamo li napokon Dinamo?

Foto: badblueboys.hr

Europski nastupi Dinama u pravilu su mjerilo je li sezona bila uspješna ili ne. Osvajanje titule i/ili kupa smatra se normalnim, a kada se izađe iz HNL okvira (kako kvalitete tako i sudačkog kriterija) onda je vidljivija malo realnija slika Dinama.

Današnji Dinamo prvi put nakon dvadeset godina (od generacije Prosinečkog, Marića i Šimića) u europskim nastupima izgleda kao momčad. Zadnjih dva desetljeća ulazilo se u Ligu prvaka, Kup UEFA/Europsku ligu, pobjeđivao se na Maksimiru Arsenal, Ajax, Villareal, odigran je i remi na Old Traffordu protiv tadašnjeg prvaka Europe, međutim takvi rezultati bili su u pravilu devijacije nakon kojih bi se gubilo ili ispadalo od slabijih ili u najmanju ruku jednako kvalitetnih, odnosno s druge strane Dinamo je nerijetko služio za nabijanje gol-razlike.

Dinamo iz ove sezone po igračkoj kvaliteti zaostaje za prošlim generacijama; nema jednog Soudanija, Modrića ili Eduarda koji čine razliku, ali za razliku od svih njih – igraju kao ekipa s jasno definiranim zadaćama i ulogama. Na pitanje zašto su sve ranije europske sezone nakon početnog odličnog starta završavale s Heerenveenom ili PAOK-om odgovor je koliko kompleksan, toliko i jednostavan.

Ranijih godina u svlačionici i na klupi Dinama bile su veće igračke i trenerske veličine u odnosu na današnji kadar međutim svi oni nisu imali ono što Nenad Bjelica, njegov stožer i igrači imaju danas, a to je – kontrola i mir.

Gledajući kontekst trener Dinama može biti i Pep Guardiola, ali što ti vrijedi svo znanje ako nakon slabijeg poluvremena protiv zaprešićkog Intera u svlačionicu ulijeće izvršni manijak koji ti pred svima jebe užu i širu rodbinu te time od tebe napravi budalu, što automatski dovodi do gubitka povjerenja momčadi u trenera. Nije slučajno Dinamo na terenu dobro izgledao dok ga je s klupe vodio Zoran Mamić jer ipak je malo nezgodnije istome spominjati užu rodbinu i reći da bi volio spolno općiti s vlastitom majkom.

Dinamovi navijači danas imaju sve ono što su godinama, tj. desetljećima priželjkivali; dobru momčad, odlične igre u Europi i prestanak medijskoga terora nepravomoćno osuđenog razbojnika. Uprava kluba šuti i radi, ne pojavljuju se u medijima osim kada moraju i trenutno se nitko ne želi gurati u kadar koji ispunjavaju Nenad Bjelica, Izet Hajrović ili Mario Gavranović.

Na temelju toga navijači Dinama danas sebi postavljaju pitanje treba li tražit kruha preko pogače? Je li ovo naš Dinamo napokon? Okej, dogode se tu i tamo neke anomalije ala Mario Vasilj, ali načelno ono što svakog nogometnog navijača prvenstveno zanima jest momčad i igre na terenu, a Dinamo to odrađuje – summa com laude.

Krajem siječnja uprava Dinama pustit će bijeli dim u kojem će javno obznaniti da je Dinamo jesenski dio sezone uvjerljivo prvi na tablici, nakon skoro pola stoljeća prezimio ponovo u Europi, financijski „popeglao” sve minuse iz prošle godine, izaslanici najvećih svjetskih klubova svakodnevno hodočaste Maksimirsku 128, navijači su se vratili na Maksmir i naizgled bit će idealna situacija kakva nije vladala desetljećima.

U takvoj situaciji u kojoj je sve cakum-pakum, nema nikih problema i Dinamo se na svim razinama može nazvati uspješnim – ima li smisla galamiti o izborima, demokratizaciji, nelegitimnoj upravi…?

Odgovor je naravno da ima i upravo sada bi trebalo držati liniju i biti radikalniji i glasniji nego ikad u tim zahtjevima. Ako jedna sjajna polusezona može izbrisati sve ono što se događalo zadnjih petnaest/dvadeset sedam godina i da se zbog nje olako može prijeći preko svega prvenstveno bi bilo pljuvanje po sebi samima i svima onima koji su dali svoje vrijeme, živce, trud i energiju u pošteni i pravedniji Dinamo.

Osobe koje su danas u svim tijelima kluba, koje će se za koji mjesec kititi perjem zahvaljujući sjajnoj poslovnoj i sportskoj godini isti su ljudi koji su u najmanju ruku držali lojtre dok se Dinamo pljačkao. Nikakav rezultat to ne može i ne smije amnestirati, a o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti sud mogu dati isključivo i jedino svi članovi Dinama.

Nadalje, prije osamnaest godina promijenjeno je ime, a štakori su napustili brod koji tone te ostavili klub u dugovima koji je na kraju likvidiran kao dioničko društvo. Umjesto štakora, u klub su došli pacovi koji su ga još više izjedali i krali od prethodnika, a tada nakon dugogodišnje borbe navijača za povratak imena koji je bio isključivi cilj, nije se znalo ili moglo dugoročno izboriti za sustav koji bi onemogućio da umjesto lopova dobijemo opet lopove.

Upravo zbog toga svim silama treba danas ustrajati u potpunoj demokratizaciji i ne dozvoliti činjenici da trenutna uspješnost kluba perpetuira novog Canjugu i Mamića koji će kontaminirati Dinamo na idućih petnaest godina, a mi to svjesno ignorirati zbog tri boda u nekom Trenčinu.

Mihael Polovanec


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter