Real Madrid pod vodstvom Zinedinea Zidanea je ostvario povijesni rezultat. Treći put za redom osvojili su Ligu prvaka i tako su u Madrid ponovno donijeli najveći europski klupski trofej nakon što je i njihov gradski rival Atletico osvojio Europsku Ligu.
Moj je dojam kako su do finala došli nezasluženo, što sudačkim pogurancima, što srećom… najmanje dobrom igrom. Ipak, u finalnoj utakmici su potpuno zasluženo pobjedili, ali i odigrali susret kakav igraju vrlo vrlo rijetko pod vodstvom svog sad već bivšeg trenera Zizua. Zidane dokazuje da je Nagelsmann u pravu kada kaže da će na visokim razinama natjecanja kvaliteta igrača osigurati dobru igru bez dobre taktičke postavke – ako je psihološki uvjet pravi.
Ono što legendarni Francuz odlično radi jest upravljanje ili tzv. man managment. Ponekad potpuno zanemaruje taktički aspekt, ponekad Real izgleda kao momčad jučer skupljena na ulici, ali zapravo cijelo to vrijeme on je uvjeren da će sve ispasti baš onako kako treba ispasti. Nevjerojatna mirnoća Madriđanima daje sposobnosti da se individualnom improvizacijom izvuku iz gotovo svake situacije. Uz pomalo sreće ostvaruju i fantastične rezultate. Povijesne.
Zidane je time prenio sebe na svoju momčad. Ali, ono po čemu se još više vidi taj „rukopis“ jest činjenica da on kao bivši veliki igrač razumije mentalitet momčadi u kojoj posjeduje sve redom velike igrače. Zidane je bio igrač koji je imao moć da se stvari rješavaju same od sebe… čisto zato jer je imao nekoliko puta veću individualnu kvalitetu od protivničkog igrača. Svjesno ili nesvjesno, ali očito je da je u tom smjeru također „prenio sebe“ na svoju momčad, jer sve što Zidane radi jest dizanje ručne na spomen taktike, te stiskanje papučice gasa kod mentalnog dijela i prepuštanja igračima da uživaju u moćima svoje individualnosti. Time je zapravo skupu ogromnih egoista dao dodatno na značaju i psihološki ih, uz autoritet velikog imena, privolio sebi. Često u nižim ligama možemo čuti kako trener govori igraču „igraj kako najbolje znaš“, i zapravo Zidane na nekom višem nivou sprovodi upravo ovakvu dogmu.
Ipak, u ovom finalu Real je odigrao jednu od vrlo vrlo rijetkih utakmica u kojima su se itekako vidjele trenerove upute, taktički pristup i razrađena strategija. Nije to bilo na nekoj super kompleksnoj razini, ali svakako je nešto što je bilo drugačije od onoga što smo navikli gledati od Zidaneove momčadi. Real je odigrao dobar nogomet. Ne izvrstan, ali dobar. Konačno.
I zapravo pokazao da sadržaj igre nikako ne šteti rezultatu, odnosno sustavna rješenja u igri od skupa superiornog individua stvaraju još superiorniji kolektiv. A kada se nešto takvo stvori onda tek zapravo imam osjećaj da je ta momčad nešto zaslužila. Ono čisto individualno mrcvarenje odaje dojam onoga što mnogi s pravom zamjeraju ovom Realu, a to je prečesto provlačenje kroz iglene uši. U ovom finalu se Real ipak izdignuo iznad toga, te odao dojam potpune zasluženosti trijumfa, bez obzira na (opet) neke olakotne okolnosti kao što je bila ozljeda Salaha.
Livepoolov zaštitni znak su odlični presing momenti, te sjajni vertikalni i iznimno progredirajući napadi. Real je morao naći način kako im oduzeti ta oružja. Pa je na Liverpoolov visoki presing Real na terenu stajao na način da se stoperi pozicioniraju iznimno široko, a Kroos je pritom povlačen jako nisko, čime je Kloppova momčad bila u nemogućnosti efektivno braniti svoje sjene, a to znači da je Wijnaldum morao iskakati visoko. Posljedično je i Marcelo (koji se diže visoko) dobio potreban prostor, jer sada nema centralnog veznjaka da iskače na njega (Wijnaldum), a bek je okupiran od strane Benzema i Ronalda (čak i da nije, bilo bi potrebno prilično visoko iskakanje).
Pritom Casemiro u biti služi samo kao ometajući faktor za protivnika, jer jasno je da Real neće odigravati lopte na njega, ali on ipak ne može biti potpuno zanemaren u markiranju. Time Real, uz postojanje golmana, ima 5vs3 u prvoj progresiji i jednostavno je potrebno iskakanje Wijnalduma, čime Liverpool biva izigran, a Marcelo kao tehnički sjajni igrač ima mnogo prostora za progresiju.
Ukoliko Wijnaldum ne bi iskakao visoko Real bi stalno igrao dugom loptom na Marcela koji će ju primiriti prije nego Wijnaldum dođe do njega, a nakon toga bi se tražilo dodavanje prema half space-u i Kroosu, jer se znalo da Salah nije kapacitet odraditi svoje obrambene zadaće na visokom nivou.
Jedan od način bio je i spuštanje Modrića nisko, situacijsko stvaranje trojice u zadnjoj liniji, odigravanje u sredinu, a zatim lateralni pas izvan akumulacije pritiska u istoj liniji ili zoni. Ono što Real, vjerovatno nesvjesno, time čini Liverpoolu jest i konstantna potreba za repozicioniranjem i promjenama smjera, traženja referentne točke (lopta) i u isto vrijeme praćenja igrača pogledom, sve do jedne točke kada taj zadatak nije moguće efektivno ispuniti zbog prevelike brzine. Nakon dodavanja na stranu očekivanja su da će igrač u drugoj trećini u half space-u biti slobodan ili će u najmanju ruku tvoriti dilemu za protivničkog beka koji se dvoumi da li iskakati visoko na Realovog beka i pokušati u sjeni držati half space ili ostati niže, sačuvati zonu, ali i razbiti presing svojih igrača. Zbog romba u sredini Isco ili jedan od spuštajućih napadača (Ronaldo, Benzema) Real vrlo često ima mogućnost čistog dodavanja i daljnje progresije.
Isto tako, Isco se često u half space-u nalazio nečuvan zbog Benzeminog spuštanja te Marcelovog visokog pozicioniranja.
Modrić je imao fluidnu ulogu gdje bi ponekad bio u prvoj trećini i davao pomoć pri gradnji napada kod Liverpoolovog konstantnog visoko presinga, ali je ipak većinu vremena proveo u half spaceu (uglavnom visoko) u trenutku kada bi Liverpool igrao srednji ili niski zonski blok.
Tada smo mogli vidjeti kako Real želi razdvojiti stopera i beka i stvoriti kanal između njih. Kanal u koji bi onda upravo Modrić ulazio iz drugog plana (dok je lopta na boku, jer tada može u nevidljivoj strani manipulirati protivnikom).
Jedan od najboljih okidača za presing je povratna lopta. Liverpool sjajno koristi taj okidač, ali često je u tom trenutku potrebna sinkronizacija vezne i napadačke trojke, jer samo jednim pasom u sredinu se razbija prva linija presinga, dok druga, korektivna, linija ne postoji, odnosno presing nema efekt.
Ramos je nekoliko puta odavao dojam da namjerno čeka sa predajom lopte kako bi navukao igrača na sebe, a zatim odigrao u iduću horizontalnu liniju, ali na vertikalnu liniju presinga.
Time se ostvaruje i dinamička superiornost i Liverpool ostaje bez 3 igrača u idućim fazama obrane. Pritisak se u tom presingu najčešće akumulira u istu vertikalnu liniju, a Real bi nakon odigravanja na tu liniju najčešće davao loptu na daljnji bok gdje nema gužve i pritiska.
Zidane je kod izigravanja Liverpoolovog presinga postavljao centralne veznjake (Kroos i Modrić) vrlo usko, dok bi bekove dignuo visoko skroz uz aut liniju. Time Modrić i Kroos odvlače centralne veznjake Liverpoola koji onda ne mogu iskakati (iako im je to ulogom zadano) na bekove Reala. Liverpool je pokušavao brojčanom superiornošću stiskati dva stopera Reala, ali su Madriđani to vješto zaobilazili. Wijnaldum bi tada bio predaleko od Marcela koji je fantastičan tehničar pa stoga lagano i vrlo brzo obrađuje loptu.
Iskakanje Liverpoolovog beka nije za očekivati jer ga okupira ili Isco ili netko od dvojice napadača (Ronaldo, Benzema).
Karim Benzema često je podcijenjen. Pogotovo sada kada je „prestao zabijati“ golove. On jako puno radi za svoje suigrače, više nego ikad prije. Ronaldo je prilagodio svoju igru u skladu sa godinama koje ga sustižu, a Benzema je jedan od ključnih igrača koji su mu to omogućili.
U ovom finalu popularni Benz je odigrao odličnu utakmicu. U trenutku kada bi Real laterano i nisko povukao Modrića i Kroosa u gradnju napada, tada situacijski vrlo često ne bi imali efekt brojčane nadmoći svog romboidno postavljenog veznog reda. Ipak, tada bi se Benzema spuštao i time bi Real i dalje imao brojčanu nadmoć nad Liverpoolovom veznom linijom. Konstantnim traženje koridora između protivničkih igrača davao je mogućnost rasterećenja suigrača na lopti, jer bi stalno jedan Liverpoolov veznjak „pogledom preko ramena“ morao pratiti kretnje Benzeme i biti oprezan u iskakanjima na igrača sa loptom, jer jedno krivo postavljanje tj. loše odsjecanje linije dodavanja položajem tijela može donijeti Realu mogućnost vertikalne progresije.
Francuz se sjajno kreće u međulinijskim prostorima i vrlo često Real preko njegove sposobnosti odigravanja uloge mantinele dolazi u situaciju da efektivno prebacuje loptu na bok.
Real je još jednu stvar konstantno pokušavao i zapravo je na prvi pogled bilo malo nelogično. Igrači u bočnim zonama su se stalno „sudarali“ u liniji, ali Real je zapravo time prenapučavao istu liniju kako bi preopteretio protivnika na jednoj strani i otvorio koridor u središnjici protivničke zadnje linije.
Ono što Real također često radi jest dodavanje igraču na boku i nastavak kretnje u smjeru dodavanja. Što time žele postići?
Pogodak Reala je isto tako vrhunski dokaz čiste improvizacije individua, ali isto tako i dokaz da individualci ponekad mogu dobro razmišljati, čak i ukoliko nisu tako naučeni.
Branjenje tranzicije
Ono čime se Zidane još morao pozabaviti bilo je branjenje tranzicije. Stalno je visoko držao bekove, ali zato su Casemiro i Kroos najčešće stajali vrlo blizu stoperima čime bi osiguravali moguće kontre. Kroos kao distributer lopte, a Casemiro kao igrač od kojega ionako ne bi bilo prevelike koristi da stoji više u terenu.
U zoni se Real branio u svojih 4-4-2 u liniji, ali zapravo bez prave organizacije.
Ipak, tu je ta famozna kvaliteta igrača često znala isplivati na površinu pa bi kolektiv bio spašen fantastičnim individualnim reakcijama pojedinaca. Reakcijama koje su očito naučili nekad prije u karijeri.
Rijetko se i Real odlučivao na presing, pa bi tada Modić iskako skroz desno, dok bi Isco iskakao u prvu liniju presinga.
Real je „premazan svim mastima“ pa mi je tako vrlo zanimljivo bilo za vidjeti izvođenje jednog auta… prilično sam siguran da nije uigrano, odnosno tvrdim da nije, ali o kakvoj se fantastičnoj razini razumjevanja između igrača radi vidjet ćete u idućem videu. Obratite pažnju i na lukavost Marcela.
Liverpool se, kao i inače, najviše iskazao u presingu.
Ali pokazao se i u fantastičnom srednjem i niskom zonskom bloku. Otprilike nakon ozljede Salaha su se povukli niže i uglavnom čekali na kontre.
Zonski blok u 4-5-1 formaciji im je bio sjajan. Kvaliteta i brzina preslagivanja igrača je na fantastičnoj razini. Pokrivanje igrača koji iskače, rotacije, kontrola svoje zone i fenomenalna kompaktnost su vrlo često odbijali Realove pokušaje napada.
Kloppova involviranost prilikom igre je odavno poznata. Stalno gestikulacijama pokušava pomoći svojim igračima pa mi je bilo zanimljivo vidjeti jedan trenutak u kojem sugerira Maneu da se suzi prema sredini kako bi bok ostao slobodan. Zanimljivo kako i igrač na lopti odmah shvaća što mu je činiti, te šalje dugu loptu na drugu stranu i slobodnog beka.
Liverpool je kao i inače tražio vertikalnu gradnju napada, gdje se najčešće probijaju dvije protivničke linije, a zatim brzim kratkim kombinacijama se dolazi u priliku za postizanje pogotka.
Imam dojam i da Liverpool ponekad namjerno traži duge lopte u protivničke bočne zone kako bi, nakon što protivnički igrač primi loptu, vršili presing. Jer, presing je najbolji playmaker, kako je to rekao Klopp jednom prilikom.
Liverpool je jedna od momčadi koja sjajno koristi strateške mogućnost auta. Izvođenje auta još uvijek u svijetu nogometa nije stavljeno na neku veliku stratešku razinu, ali zapravo mogućnosti su ogromne.
Atletico Madrid i Liverpool ih ponajviše koriste. Atletico svojom snagom, a Liverpool brzinom.
Stvar je u tome što aut za sobom posljedično povlači pozicioniranje svih igrača u ekstremno mali prostor prema aut liniji. To znači da je cijela druga strana igrališta slobodna, a upravo u tome leži samo jedna od mogućnosti da momčad nakon izvođenja auta dolazi u gol šanse.
Solidno finale
Finale LP je zapravo bilo solidno, ali sa možda malo suzdržanim Liverpoolom. Salahova ozljeda ih je sigurno omela, no zato je Real pokazao da ipak može odigrati kolektivno pametnije nego što su to inače igrali. Dok ja ovo pišem, Real je obznanio da je Zidane bivši. Njegovu daljnju karijeru će biti zanimljivo pratiti, čisto da vidimo kako će takav pristup dati rezultata u momčadi koja nema najbolje individue na svijetu. Kloppu je sa druge strane prilika da u prijelaznom roku pojača momčad pa da iduće sezone pokuša i osvojiti finale.
A.K.
Pročitajte još:
>> TAKTIČKA ANALIZA: Atletico Madrid ponovno pokazao snagu i rutinu! (FOTO&VIDEO)
