Search
Close this search box.

TAKTIČKA ANALIZA: Atletico Madrid ponovno pokazao snagu i rutinu! (FOTO&VIDEO)

Foto: Atletico Madrid

„Cholovi ratnici“ su rutinirano osvojili ovosezonsku Europsku Ligu. Na koji način? Fantastično se braneći i napadajući uglavnom kroz individualni kvalitet.

Atletico Madrid se branio u svojih klasičnih 4-4-2, sa povremenim formiranjem sustava 4-1-4-1 u blok zoni, kako bi kod prebacivanja težišta igre bili na manjoj udaljenosti od protivničkog krilnog igrača, te automatski akumulirali pritisak na zonu u koju lopta ide, jer za to ima dovoljno vremena s obzirom na putovanje duge lopte.

Kompaktnost je nevjerojatna.

Atletico ne igra klasičnu zonu, jer bi ona bila visoko proaktivna, dok madriđani gaje zonu koja zapravo počiva na reakciji u odnosu na protivničku akciju. Iako u sebi sadrži neke elemente proaktivnosti kao što su odsjecanja linija dodavanja i prevencija reaktivnosti stopera u odnosu na protivničkog napadača – to ih ne čini proaktivnom ekipom.

Sa druge strane presing im je proaktivan, jer tjeraju protivnika da igra točno tamo gdje oni to žele, kako bi upravo u tom prostoru sklopili presing zamku koju su metodično i studiozno spremali. Najčešće uz aut liniju gdje bi efektivnost presinga trebala biti najveća iz nekoliko razloga.

Ponekad bi išli u svoj stalno karakterističan presing uz aut liniju, a isto tako rijeđe bi stvarali preduvjete za specifično izrađen presing. Za ovu utakmicu to su bile dvije situacije:

  1. trenutak kada bi protivnički zadnji vezni primao loptu okrenut leđima od gola (situacija kod prvog gola)2.
  2. trenutak kod prebacivanja strana

Atletico također ima kolektivnu strategiju objedinjenja načelnih presinga i onih specifičnih za određenu utakmicu.

Npr. u ovom finalu su se postavljali na način da dobrom strukturom blokiraju sve opcije u sredini i time automatski guraju protivnika na bok. Jedina slobodna opcija za stopera OM-a je lopta na bočnog igrača.

Druga opcija za stopera OM-a jest duga lopta na drugu stranu igrališta, prema drugom beku. Time zapravo AM ograničava protivnika na dvije opcije koje oni to žele. A kao što smo rekli, to je trenutak kod prebacivanja strana, te njihov karakterističan presing uz aut liniju. Miksanje onog načelnog i svih ostalih specifičnih presinga.

Presing im zna biti sjajan, ali zonska blok obrana je vjerovatno najbolja na svijetu. Tolika razina samouvjerenosti , točnosti, kvalitete i efektivnosti u pokrivanju zona, a u isto vrijeme i čovjeka, zatim preuzimanje, preslagivanje, oduzimanje opcija i čuvanje igrača u svojoj sjeni, je ništa drugo nego savršena situacijska automatizacija. Sve je do u detalje osmišljeno i uvježbano te strukturalno dizajnirano. Uz to, neki mentalni elementi su već godinama održavani na nevjerojatnoj razini. Konstantna želja i glad, pozitivna drskost i ratnički stav su neizostavni iz utakmice u utakmicu. Posjeduju veliku dozu reaktivnosti u zonskom bloku i u fazi napada, ali i proaktivnosti kod presinga ili branjenja prekida koje brane zonski.

Napadački prekidi su također uvježbani i nije čudno da su tu vrlo opasni.

U fazi izgradnje napada na postavljenu obranu nisu se iskazali posebnim koncepcijama, strategijama, dizajnom ili sustavnim rješavanjem problema u igri. Atletico najčešće napada kroz tranziciju, a na postavljenu obranu im je ciljana zona uglavnom bok. Prvenstveno zato jer u slučaju gubitka lopte u toj zoni mogu napraviti vrlo efektivan kontrapresing, pritom ne žudeći za ponovnim uspostavljanjem posjeda, već zapravo onemogućavaju protivnika da im radi kontru.

Jedan od najčešćih načina koje koriste u fazi napada su rotacije u bočnim zonama. Tamo stvaraju trokute (ili jednostavno prenapučuju taj dio igrališta) preko kojih implementiraju vertikalne rotacijske pokrete koji su vrlo efektivan način odvajanja od igrača ili tzv. dismarkinga.

U takvim situacijama madriđani vrlo često koriste brze duple pasove, na način da igrač X daje loptu igraču Y i zatim brzo trči u dubinu, očekujući pritom da mu Y vrati loptu. Kod ovakvih mehanizama je važno da se pazi na pozicioniranje u protivnikovoj nevidljivoj strani, tražeći kretnje iza njihovih leđa, odnosno u njihovoj sjeni. Brzom predajom lopte i automatskim nastavljanjem trka stvara se dinamička superiornost, zbog toga jer protivnički igrač trči u suprotnom smjeru ili je u najbolju ruku statično postavljen u odnosu na inicijatora duplog pasa. Dakle, velika prednost igrača koji napada jest ta da on prvi odabire svoj potez, a protivnik može samo reagirati na njega. To automatski znači prednost i to je jedna od rijetkih proaktivnih situacija koje popularni Atleti iniciraju.

Dinamička superiornost je općenito vrlo važna u igri Simeoneove momčadi, ali posebno je važna u mehanizmu duplog pasa, jer se na taj način radi odvajanje od protivničkog igrača. Još jedna stvar je vrlo bitna, a to je činjenica da u spomenutoj situaciji protivnički igrač (branič) koji markira inicijatora duplog pasa, kojeg smo gore nazvali X (napadač), suočava se sa dvije nepogode:

Mora imati loptu u svom vidnom polju, jer lopta daje percepciju akcije i mogućnost anticipacije. Izbor gledanja u napadača, a ne u loptu, znači gubitak kompletne percepcije igre, jer kada drugi put taj branič pogleda u loptu situacija oko njega se može bitno promijeniti, a to za sobom posljedično povlači nemogućnost reakcije i posljedično takav pristup nije koristan.

Prirodno želi što bolje i što češće vidjeti protivničkog igrača i njegove kretnje kako bi mogao što bolje percipirati kompletnu sliku, te u odnosu na viđeno reagirati ili djelovati.

Dakle, ako branič želi vidjeti samo loptu, onda napadač kretnjom iza leđa manipulira njime.

Ukoliko branič želi vidjeti samo protivničkog igrača, onda nema percepciju igre.

A ukoliko (najčešće) prioritet stavlja na loptu sa povremenim brzim pogledima „preko ramena“, tražeći pritom igrača kojeg markira, u tom slučaju mora u vrlo kratkom vremenu percipirati dvije radnje, na što vrlo često nije moguće pravilno i dovoljno brzo reagirati.

Dolazimo do krajnjeg zaključka kako u toj situaciji obrambeni igrač, s obzirom na napadačeve kretnje iza leđa, mora birati između gledanja u loptu i gledanja u protivnika. Tu se stvara dilema. Ili jedno ili drugo nije dobro. Obrambeni igrač u takvoj situaciji najčešće utilizira pogled „preko ramena“, ali time je zapravo lagano manipulirati na način da odmah nakon što branič skine pogled sa napadača, ovaj potonji koristi tu situaciju i traži kretnju koja mu odgovara u odnosu na položaj tijela braniča. Nemoguće je da branič u današnjoj brzini nogometa uspije percipirati dvije referentne stvari (lopta i igrač) dovoljno brzo, te da u kontinuitetu ispravno reagira na takve situacije.

Iduća vrlo bitna stvar za efektivnost ovog mehanizma jest udaljenost. Udaljenost je ključan faktor koji u nogometu utječe na vrijeme. Što je udaljenost manja, pas će biti kraći, a branič će imati manje vremena za percepciju, repozicioniranje i reakciju. Kod duplog pasa udaljenosti su najčešće malene i kada na to dodamo da se fokalne točke braniča (lopta i napadač) odvajaju, te se stvara situacija u kojoj je nemoguće pratiti i jedno i drugo (jer se, zbog „odvajanja“, nalaze u suprotnim smjerovima) onda znamo zašto je ovaj mehanizam toliko efektivan.

Filozofija iza ovakvih i sličnih akcija jest ta da je u nogometu ključno znati kako se protivnik ponaša i na što se fokusira, a sve to kako bi, kao momčad koja napada, mogli što efektivnije djelovati i fokus protivnicima napraviti što težim. Zapravo, nije ništa čudno da Simeone koristi ovakve tehnike, jer ukoliko znamo da je Atletico jedna od najboljih obrambenih ekipa današnjice, onda je jasno da ta ekipa savršeno dobro zna kako se branič ponaša u određenoj situaciji, kako se postavlja i na što se fokusira. A ako savršeno zna psihologiju branjenja, onda isto tako savršeno zna koje su njezine mane i kako to najefektivnije moguće iskoristiti kada oni moraju napadati protivničke braniče.

Sa druge strane, OM nije razbijen niti je bio samo statičar u ovoj utakmici, ali u većem dijelu utakmice nije odavao dojam kao da može ugroziti madriđane. Marseille je razvijao svoj napad u formi 4-2-3-1, te situacijski 4-2-4, što im je donosilo prednost u prvoj progresiji.

Kod svakog začetka napada i visokog iskakanja Atletica prema Marseillovim igračima, jedan Marseillov zadnji vezni bi ostajao sam, zato što bi „desetka“ okupirala jednog Atleticovog centralnog veznog u međuprostoru, dok bi drugi Atleticov centralni vezni iskakao visoko na jednog zadnjeg veznog OM-a. Dva zadnja vezna OM-a bi se postavila uže kako na njih ne bi mogli iskakati krilni veznjaci AM-a.

Na taj način je OM stalno imao slobodnu opciju jednog veznjaka i odličan potencijal za efektivnu prvu progresiju napada. Nekoliko puta su to i iskoristili, a ponekad bi išli i na dugo ispucavanje prema bočnoj zoni.

Ukoliko bi se drugi Atleticov centralni vezni odlučio iskakati na slobodnog zadnjeg veznog OM-a tada bi madriđani izgubili strukturu i balans u linijama, stvaravši pritom veliki krater između obrambene i vezne linije koji bi ponovno Marseilleu donio potencijal dobre progresije kroz vertikalni pas u taj prostor na jednog od spuštajućih napadača ili polušpicu, a na koje bi onda morao iskakati Atleticov branič koji time iza sebe ostavlja rupu, koju je opet potencijalno moguće iskoristiti utrčavanjem krilnih igrača, koji bi u toj situaciji mogli očekivati loptu od veznjaka, koji je dobio povratnu loptu od onog gore spomenutog spuštajućeg napadača. Samo jedna od mogućih potencijalnih vrlo opasnih situacija.

Zato se uglavnom drugi Atleticov veznjak odlučivao na distanciranje od veznajaka OM-a. Potencijalno je Marseille u kontinuitetu morao to puno bolje i prvenstveno mirnije iskoristiti. Umjesto toga, sami sebi su zakuhali par situacija (kao i npr. prvi pogodak).

Evo i dvije slike koje su skoro preslika presinga kao kod prvog gola.

U zadnjoj trećini za razbijanje ovako dobre zone kao što je Atleticova, potrebna je puno bolja struktura igre, te uspješna implementacija više kompleksnijih sustavnih rješenja i mehanizama.

OM je nešto u tom smjeru ponudio, ali to je bilo premalo i preblago za momčad kao što je AM. I oni su kao i Atletico imali svoje šeme sa rotacijama na boku, te stvaranjem overloada i strukture za igru po boku.

A, prije svega potrebna je svakako i veća individualna kvaliteta igrača. OM je par puta kroz stvaranje dileme u half space-u probio Atletico, ali neke veće opasnosti nije bilo.

Atletico je jednostavno superioran u fazi obrane. Ako ih probijete sve do zone šuta i 16 metara, tamo ćete naići na 8 njihovih igrača (4 braniča, 4 veznjaka) i nevjerojatnu kompaktnost linija, te akumulaciju nevjerojatne gužve i pritiska na malom prostoru, uz savršene individualne reakcije. Pa im vi zabijte gol.

Ako ih probijete do bočnog ubačaja, na defenzivnom skoku su toliko moćni da je možda pametnije niti ne pokušavati slati ubačaj.

U suštini, da bi skinuo Atletico moraš biti dosta bolja momčad od OM-a. I individualno i kolektivno. Kod Atleta vrijedi pravilo da progresija napada ne vrijedi ništa dok lopta ne uđe u gol. Jer u svakoj fazi imaju superiornost u kolektivnom i individualnom branjenju. Na golu je također jedan od najboljih vratara svijeta Jan Oblak. Prema tome, njih ne brine previše situacija u kojoj lagano dolazite do njihovih 16m ili do šansi za bočne ubačaje, jer ono kako oni brane zonu ispred samog gola, te samim time i gol, je fascinantan. OM je dosta puta dolazio do bočnih zona i šansi za centaršuteve, te u nekakve zone šuta, ali zapravo su imali dvije prave opasnosti cijelu utakmicu. Da su to realizirali priča bi možda bila drugačija, ali valjda je ponekad potrebno i malo sreće?!

Opet kažem, nije Marseille bio loš, ali jednostavno imam dojam, a možda i griješim, da oni nemaju moć za dobiti superiorni obrambeni sustav, pogotovo ukoliko nekim stvarima idu na mlin njemu. Često se igra nije mogla tečno razviti zbog mnoštvo izlazaka lopti izvan granica igrališta, a mnogo takvih situacija za sobom povlači i stvaranje „dječjeg igrališta“ i stalnog pretumbavanja u ekstremno malim prostorima.

Simeone iz godine u godinu radi impresivan posao. Atletico je prepoznatljivoj po sjajno implementiranoj igri. Igri koja će nekom biti dosadna, defenzivna, destruktivna… Radi se o momčadi koja nije orijentirana na estetiku rezultata. Ali, na stranu simpatije prema stilu pogledajmo realno nogometnu esenciju. Simeone ima jasnu ideju kako mu momčad treba izgledati i to fantastično provodi u djelo. I to je zapravo bit nogometa koji će kad-tad u bilo kojem obliku polučiti rezultat – ideja i kvaliteta implementacije kroz nužno potrebnu razinu znanja, sposobnosti i raznih vještina. A stil je zapravo ono što nogomet (kao i vjerovatno sve ostale sportove) čini tako zanimljivim. Zanimljivost je u različitosti.

A.K.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter