Susret je bio više neizvjestan, nego pretjerano lijep. Nije to bila neka pretjerano dobra partija Levantea, no ni Valencia nije pružila neki očaravajući nogomet. Početkom drugog dijela isključeni su Martinez Catala (Levante) i Juan Ramon Santiago (Valencia), a onda 12 minuta prije kraja susreta Puig prolazi po lijevoj strani, centrira za Nieta koji lijepo pogađa za veliko slavlje crno-bijelih!
U osvit Drugog svjetskog rata pirinejskim je poluotokom bjesnio Građanski rat, a nogomet je pao u drugi plan. Svaki je klub živio teške trenutke, dijeleći sudbinu podijeljene zemlje.
Ipak na samom početku rata na područjima gdje su vlast imale republikanske snage pokrenuto je nogometno natjecanje Liga del Mediterraneo te Copa de la Espana libre (poznat i kao Copa de la Presidente de la Republica). Ligu je činilo 8 klubova sa područja Katalonije i Valencije: Barcelona, Espanyol, Girona, Granollers, Valencia, Levante, Gimnaacute;stico de Valencia i Athletic de Castelloacute;n, a u kup natjecanje odigrati će u lipnju i srpnju 4 najbolje plasirane ekipe iz ligaškog dijela natjecanja.
Athletic Bilbao, klub koji je do rata dominirao španjolskim nogometom, nije se priključio natjecanju, rat je bio previše blizu. Igrači su otišli u borbu, neki pobjegli u Francusku, a do juga se moglo isključivo kroz područja kontrolirana od strane Francovih snaga. (Real) Madrid i Atletico su zatražili ulazak u natjecanje, no zahtjev je odbijen. Vodstvo lige imalo je problema definirati što smatra republikanskim teritorijem, a blizina rata nije pomogla. Klub koji je se u tom periodu zvao Madrid CF, odrekavši se kraljevskih insignija u grbu i imenu, vodio je republikanski i ljevičarski predsjednik Antonio Ortega, a sam grad Madrid je bio jako uporište republikanskih snaga.Poslije rata klub je revidirao svoju povijest, na službenim stranicama čak ni ne spominju predsjednika Antonia Ortegu, prešućujući i negirajući razdoblje vlastite prošlosti 1937-1939.godine. Poslije će predsjednik postati Santiago Bernabeu, koji se borio na strani Caudilla Franca i učvrstiti veze Kluba sa fašističkim režimom i zauvijek promijeniti njegovu povijest. Klubovi iz Seville, La Corune i mnogih drugih gradova nalazili su se na teritoriju Francovih snaga.
Liga se odigrala u 14 kola, a najuspješnija je bila momčad Barcelone, koju je vodio Irac Patrick O’Connel, sa samo jednim bodom prednosti ispred gradskih rivala Espanyola. Girona je zauzela treće mjesto sa istim brojem bodova kao i Valencia , dok je Levante završio peti i nije trebao igrati Kup. No Barca i Don Patricio su otputovali na turneju u SAD i Meksiko u pokušaju spašavanja Kluba. Levante je upravo zbog toga ušao u kup natjecanje, odigrano po mini-ligaškom sustavu, nakon čega se trebalo igrati finale. Najbolja dva kluba, gradski rivali Valencia i Levante odigrali su na stadionu Les Corts 18.07.1937. finalni susret jedinog izdanja Kupa slobodne Španjolske. Levante je pobijedio 1:0 pogotkom Nieta i osvojio trofej pobjednika Kupa. Poslije rata Levante će se ujediniti sa rivalom iz tog doba Gimnasticom, postati Levante UD. Osvajači Kupa izgubili su stadion u bombardiranjima, a Gimnastico gotovo sve igrače u ratnim stradanjima. Novi klub baštinit će plavo-crvene boje Gimnastica, no gostujući crno-bijeli dres, u kojima ponekad nastupaju spomen je na to davno vrijeme i jedini trofej u klupskoj povijesti.Jedini trofej, koji im službeno nije priznat!
Naime, španjolski Savez i dan danas ovaj period briše iz svojih službenih statistika, trofeji nisu priznati ni Barceloni ni Levanteu. Dok je trofejnom katalonskom klubu riječ ipak o “samo još jednoj tituli”, “mali” Levante je s razlogom ponosan na jedini trofej u svojoj dugoj povijesti. U vremenu uništavanja i ubijanja, nogomet je pokazao da je sposoban preživjeti i najteže okolnosti. Borba za priznavanje titule intenzivirala se 2007.godine, kada su čak gradski rival Valencia te španjolska Vlada (!) tražila od Saveza da trofeje službeno prizna i Barceloni i Levanteu, no do današnjeg dana oni to odbijaju učiniti.
Iako možda nikad neće dobiti službenu potvrdu nacionalnog saveza, navijači Levantea s ponosom ističu Kup slobodne Španjolske, kojeg su osvojili u olovnim vremenima.
Edo Zdravković
